FILM: UBOJSTVO U ORIENT EXPRESSU, krimić [osvrt Ada Jukić]

U tijeku prikazivanja serije o Herculeu Poirota na HTV-u, u savršenoj produkciji britanske televizijske kompanije itv s Davidom Suchetom (kao najboljim Poirotom ever, ne samo po mom mišljenju 🙂 ), u kina je dospjela nova verzija jednog od najpoznatijih Poirotovih slučajeva i uspješnica Agathe Christie, ‘Ubojstvo u Orient Expressu’. U projekt se upustio shakespearijanski Kenneth Branagh (Henrik V, Hamlet, Macbeth) i to u ulozi i glavnog junaka i redatelja, u obje manje uspješno od mogućeg, a kao redatelj manje uspješno nego kao glumac.


Ubojstvo u Orient Expressu ; Ustupio CineStar

Pitanje je zašto se išlo u novu interpretaciju poznatog djela Agathe Christie, napose nakon spektakla iz 1974. godine u režiji Sidneyja Lumeta s onovremenom zvjezdanom ekipom glumaca, medju kojima su bili Albert Finney (Herucle Poirot), Laureen Bacall, Martin Balsam, Ingrid Bergman, Jacqueline Bisset, Jean-Pierre Cassel, Sean Connery, John Gielgud, Anthony Perkins, Wanessa Redgrave, Richard Widmark, Michael York… A odgovor je obnavljanje i korištenje interesa nove filmske generacije koja nije vidjela prethodni film, a malo je vjerojatno da su pročitali roman, pa makar bio i krimić. Ali neizvjesnost ishoda (sjetimo se apela nekih redatelja u kojem mole gledatelje da ne odaju poznanicima razrješenje slučaja, kako bi sa zanimanjem pratili radnju) nije ono što današnju publiku privlači, popularni su žanrovi koji impliciraju određeni ishod (happy end ili nastavak pustolovina), već akcijska, akcelerirana i adrenalinska radnja i fantastični specijalni efekti koji se postižu prije za računalom nego na slikovitim lokacijama snimanja (ukoliko se ne radi o Dubrovniku i drugim našim svjetskim filmskim lokacijama 🙂 ). Stoga je Kenneth Branagh odlučio ubrzati, pojačati i akcijski pokrenuti samouvjerenog belgijskog detektiva, pa je u tom speed up-u i blow up-u pretjerao i u veličini njegovih brkova (koji se protežu u ušne zaliske, a uz apostrof bradice nalikuju mušketirskim). Moglo bi se reći da to zamjećujem kao pristrana stranka, jer sam već na početku proglasila Sucheta ‘svojim’ Poirotom. Ali i Finney mi se više sviđao od ovog Branagha, koji ne samo pretjeruje s brkovima, već i svojim geswtikulacijama i afektacijama kao temperamentna primadona, a uz to gubi dostojanstvenu nespretnost Carskog pingvina i trkom, skokom i vikom pretvara se u gotovo akcijskog junaka.

Kao redatelj Branagh (s pravom?) zaključuje da mu je u filmu potrebno više napetosti nego što je ima u inteligentnoj potrazi za ubojicom, pa ubacuje i borilačke i akcijske scene, a da bi ostvario izravnu akcijsku napetost, spreman je u ravnicu između Vinkovaca i Slavonskog Broda (u filmu skraćeno na Brod), postaviti alpske prijevoje i drvenu konstrukciju vijadukta po kojoj se onda penju ili spuštaju, kližu, a mogu i pasti, njegovi junaci.

I Branagh, kao i prethodno Lumet koristi zvučna glumačka imena, ali ako akcijom želi privući teenagere, onda je i ova postava ‘prestara’ za njih. Sam Branagh nije za njih celebrity s potencijalom masovnog privlačenja publike, a za one koji prate njegov opus, prije ih asocira na Hamleta nego Poirota. Ali ni Johnny Depp mimo ‘Pirata s Kariba’, ni Michelle Pfeifer i Judy Dench neće privući Facebook generacije, ako ne glume u fantasyju ili akcijskoj franšizi (vidi Pfeifer kao Ženu mačku u Burtonovom ‘Batman se vraća’ (1992.) ili Judi Dench kao šeficu novijeg Jamesa Bonda).

I tu je Branagh pokušao ‘ići s vremenom’ (i sniziti troškove snimanja), jer je popis računalnih djelatnika veći nego popis stuntmena, a i taj nije kratak. Ostaje dojam (čak i ako nije tako) da je dosta scena urbanih eksterijera snimljeno na desktopu. Na završnoj špici navode se francuske i švicarske (pred)alpske lokacije, ali ne sjećam se da li su navedene i orijentalne metropole (Jeruzalem i Istanbul), u kojima počinje film.

Paradoksalno, nastojeći akcijski ‘nabrijati’ radnju, Branagh gubi na napetosti finog umnog napora koji dovodi do neočekivanog razrješenja. Zapravo u dobrom dijelu filma, Poirot se ponaša kao da zna rješenje, a onda zdvaja zbog težine problema. I još jedan detalj u Poirotovom make overu. Bez potrebe ili povoda, Poirot daje naslutiti neku svoju bivšu nesretnu ljubavnu vezu i povjerava dvojbe slici svoje simpatije, sa sličnom odanošću kao Monk uspomeni svoje Trudy (uzgred, između Poirota i Monka postoje sličnosti, ali jasno je od koga mogao ‘pokupiti’ i ‘pojačati’ mušice do cjelovitog lika).

Sve u svemu, ovaj novi razmetljivi Poirot nije mi se osobito svidio, pa mi preostaje u kućnom kinu uživati u interpretaciji Davida Sucheta. Bez obzira na stavove publike na ovaj Poirotov slučaj, u filmu već je najavljen novi, također već viđen u kinu, ‘Smrt na Nilu’.

Ada Jukić, 10.11.2017.

Informacije o filmu:

Ubojstvo u Orient Expressu
Murder on the Orient Express (2017.)
Twentieth Century Fox, Genre Films, Kinberg Genre, 2017.
Trajanje: 114 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Atmos
Redatelj: Kenneth Branagh
Glume: Kenneth Branagh, Daisy Ridley, Leslie Odom Jr., Tom Bateman, Manuel Garcia-Rulfo, Penélope Cruz, Richard Clifford, Josh Gad, Johnny Depp, Derek Jacobi, Michelle Pfeiffer, Judi Dench, Olivia Colman, Willem Dafoe

Film je pogledan u CineStaru Branimir u Zagrebu

Ubojstvo u Orient Expressu – Movie site 1
Ubojstvo u Orient Expressu – Movie site 2
Murder on the Orient Express – IMDb