Tražeći ljubav za kraj svijeta
Seeking a Friend for the End of the World (2012.)
Anonymous Content, 2012.
Trajanje: 101 min.
Format: 2,35:1
Zvuk: Datasat | Dolby Digital
Color: Black and White | Color
Redatelj: Lorene Scafaria
Glume: Steve Carell, Keira Knightley, Nancy Carell, Brad Morris, Mark Moses, Roger Aaron Brown, Rob Huebel, Trisha Gorman, Adam Brody, Tonita Castro, Leslie Murphy, Connie Britton, Rob Corddry, Kasey Campbell, Melanie Lynskey, Martin Sheen, William Petersen, Patton Oswalt
Tražeći ljubav za kraj svijeta – Movie Site
Seeking a Friend for the End of the World – IMDb
Može li film o kraju svijeta imati ‘sretan kraj’? Može, kad redateljska i scenaristička (ženska) ruka pomiješa tragično s komičnim i parodičnim, pa sve prelije romantičnom pjenom. Kao da je Lorena Scafaria vidjela ‘Melankoliju’ Larsa von Triera i rekla: Kaj god! Ne smijemo se predati melankoliji. Pokazat ću ja njima da ljubav pobjeđuje sve i kad je kraj svijeta!
- Prizor iz filma ‘Tražeći ljubav za kraj svijeta’
Ne bih ja bila ovako ‘maliciozna’, da film nije dao naslutiti kako bi bio dobra tragikomedija. Film se na početku ironički i parodički odnosi prema mogućnosti da nema budućnosti zbog koje se ljudi suzdržavaju ili odriču poriva i navika. Najavljeni kraj svijeta, pored osnovane tragike, pružio bi (i početne sekvence filma to pokazuju) neiscrpni materijal za apsurdne situacije u kojim se uobičajeno i normalno sudara s izvanrednim i nezamislivim okolnostima, a u kojima se ljudi različito snalaze (ili ne snalaze). Jedan savršeni sporedni lik (deziluzioniranog supruga i oca) puši svoje zalihe dragocjenih cigara i opija djecu, a drugi se koristi ženskim očajanjem i uživa u neobuzdanom seksu, neki skaču s prozora, a neki traže nekoga s kime će dočekati ‘kraj svijeta’. E, tu se prekida smijeh (i dobar smjer filma) i počinju ‘ozbiljne stvari’. Pratimo idealizirani razvoj veze jednog sredovječnog gubitnika (Steve Carell) i emocionalno krhke, nekonvencionalne Keire Knightley, u kojoj se probudi konvencionalna savjest i želi Kraj dočekati sa svojom obitelji.
Koliko god nas faktografija vijesti uvjerava u to da se Kraj ‘u zadnji čas’ neće i ne može izbjeći, stereotipna ljubavna priča (stariji muškarac i mlada ljepotica koja nehajno koristi svoju privlačnost, što djeluje još privlačnije) taj Kraj zaodjeva pobjedničkom sentimentalnom po(r)ukom.
Happy end je holivudski imperativ o kojem ovisi i masovna publika, jer ga može doživjeti samo na filmu. I pored povremenih trendova rušenja konvencija u zakonima očuvanja glavnih likova i korištenja komercijalnog potencijala iznenađenja u filmu, ‘sretan kraj’ trajna je težnja producenata i autora koji su im dragi. On je osnova holiduske tvornice bajkovitog optimizma. Trijumfu optimizma ‘na kraju’ prethode prepreke koje svaku osnovu za optimizam stavljaju ‘van pameti’, ali ‘na kraju’ se sve riješi i protagonisti uživaju u zamišljenom nastavku koji slijedi iza ‘happy enda’. Ali, što kad nema svijeta u kojem bi se svijet moglo idealizirati? Kad dođe propast svijeta? Može li se od toga nekako složiti finale u slavu čovjekove nepokolebljivosti i nepobjedivosti, kao potvrda da uvijek ima izlaza, kako se ne bi obeshrabrili oni koji uzaludno pokušavaju normalno živjeti?
U proračunatom castingu pojavljuju se zvijezde TV serijala, a među njima originalno rješenje za ‘kraj’ ima Gil Grissom iz C.S.I. (da ga nazovemo prema TV imenu). Tu je i jedini lik ‘koji čita’ (a radi u Podzemnoj) u popularnom televizijskom Kralju Queensa (Patton Oswalt). I protagonist Steve Carell TV je zvijezda ‘The Officea’. Film koji je prije promovirao TV zvijezde, sad eksploatira njihovu masovnu popularnost. U sporednoj ulozi (oca glavnog junaka) pojavljuje se Martin Sheen, prekaljeni filmski glumac (koji je ostvario predsjedničku poziciju u jednoj TV seriji).
Ljubavna priča guta ultimativni problem poništavanja svake osnove za život i ljubav. To u prenesenom smislu (poeziji i ljubićima) još i ‘može proći’, ali kad se Zemlja sudara s asteroidom (ovaj se zove Matilda), onda ta Ljubav, kao i sve druge Velike ljudske stvari gube pobjedničku dimenziju i smisao.
Ada Jukić, 12 07 2012
