U Stuttgartu je od 01.07. do 02.07.2017. održana jedna od najvećih SF konvencija u Njemačkoj – Comic Con Germany 2017. Riječ je o konvenciji koja se održava drugu godinu za redom, a koja se ohrabrena prošlogodišnjim uspjehom, odlučila dodatno proširiti prostorom, sadržajem i gostima. Naravno, kao velikom geeku čija obitelj živi u Stuttgartu, bila mi je moralna obaveza posjetiti ovu konvenciju.

Comic Con je službeno otvarao vrata 01.07. u 9:00. Sestra i ja smo stigli u 8:30 i ispred konvencijskog centra zatekli redove od nekoliko stotina ljudi koji su čekali sigurnosnu provjeru prije samog ulaza. Vjerujem da bi većinu ljudi frustrirala činjenica kako moraju čekati više od pola sata i proći nekoliko stotina metara sporim korakom, ali ovdje vrijede druga pravila. Kako biti živčan kada se ispred vas nalazi majka obučena u vješticu, koja za ruku drži sina obučenog u Harry Pottera, dok se iza vas nalaze Avengersi, iza njih ekipa iz Suicide Squada, a duž reda maršira vod stormtroopera? Ukratko, gotovo svatko od posjetitelja nosio je cosplay nekoga od svima nam dragih likova. Ne moram posebno napominjati da ni sestra ni ja nismo propustili priliku također pokazati da mentalno ne pripadamo svakodnevnom svijetu te smo i mi nosili cosplay. Ona je bila Hermiona iz Harry Pottera, dok sam ja nosio imperijalnu uniformu direktora Krennica iz filma Rogue One. Nakon prolaska kroz kontrolnu točku, gdje su svakom cosplayeru pregledani propovi i replike oružja, ušli smo na samu konvenciju.


Foto Sandrino Požežanac

Područje Comic Cona prostiralo se na dvije hale (svaka otprilike duplo veća od onih na Velesajmu), dvorišta za odmor i fotkanje i predvorja sa galerijom u kojem je bila smještena glavna pozornica. Već je ulazak u prvu halu bio dovoljan da prouzroči vizualni overload od svega što se u njoj nalazilo. Prevladavali su štandovi sa najnovijim merchandisingom, kostimima i igrajućim konzolama, kao i štandovi privatnih izlagača i umjetnika. Svoj dio su imali i board gameri, čiji su stolovi bili atrakcija sami za sebe.Odmah na ulazu nalazila se replika Batmobila iz Nolanove trilogije, u prirodnoj veličini! Trećinu hale zauzimao je prostor sa Lego kreacijama. Osim eksponata, bila je tu i velika Lego radionica/igraonica gdje ste mogli dati mašti na volju. Iako je vjerojatno bila namijenjena mlađim generacijama, mislim da sam tamo ipak vidio malo više odraslih. Lego diorame bile su ogromne i impresivne, sve od reda custom made. Od 2,5 metarskog star destroyera i 1 metarskog Millennium Falcona, do velike bitke za Hoth i diorame Endora i Mos Eisleya.Najviše pažnje plijenila je ogromna diorama Pod Race arene koja je bila veličine 5×5 metara. Nakon sat vremena hodanja, fotkanja i divljenja, odlučili smo otići u salu broj dva.


Sandrino Požežanac i Brian Muir ; Foto Sandrino Požežanac

Iako površinom nešto manja od prve, samo zbog ove sale bi se već isplatio dolazak na konvenciju, jer ona je većinom bila posvećena Star Warsu i gostima. Bio je tamo Jabba the Hutt u prirodnoj veličini, kao i bantha sa Tusken raiderom, Imperatorov tron sa Zvijezde smrti (u koji ste mogli sjesti i pretvarati se da se sve događa kako ste predvidjeli), te zid hodnika sa Zvijezde smrti koji je služio kao backdrop za fotkanje. Upravo tamo je bila i najveća koncentracija Star Wars kostima- nekoliko desetaka stormtroopera, nekoliko Darth Vadera i Kylo Rena,  te par shadow troopera i likova iz expanded universa i SW igrica. Apsolutno svi su imali strpljenja fotkati se sa svakime tko bi ih tražio, a bilo je i dopušteno popeti se pored Jabbe i sjesti u separe Mos Eisley kantine. Možda najveće iznenađenje bilo je pristupačnost i komunikativnost samih gostiju. Kada sam prošle godine bio na Star Wars Celebrationu u Londonu, glumci koji su davali autograme bili su ograđeni zidovima i morali ste čekati satima u redu da biste se fotkali ili dobili autogram, s time da ste prvo morali kupiti kartu za to na drugom mjestu na konvenciji. Ovdje su gosti bili odvojeni samo sa crowd dividerima, ali ste ih bez problema vidjeli, te ste mogli i popričati s njima. Meni je velika čast bila što sam upoznao Briana Muira, legendarnog produkcijskog dizajnera i kipara koji je Star Wars fandomu poznat kao osoba koja je izradila originalnu masku Darth Vadera. Nakon nekoliko minuta razgovora, otišao sam s autogramom i fotografijom. Brian je kasnije toga dana održao i panel, a posebno moram istaknuti i to što su paneli bili na pozornicama usred konvencije, te ste ih bez problema mogli pratiti ili iz gledališta, ili sa galerije koja je okruživala čitavu konvenciju, bez višesatnog čekanja u redovima.

Do kraja dana upoznao sam nekoliko ljudi s kojima održavam kontakte preko društvenih mreža, a možda najveće iznenađenje bilo mi je dobrodošlica od strane njemačkih članova 501. Legije. Za one koji ne znaju, 501. Legija neprofitna je organizacija fanova koji imaju filmski točne Star Wars kostime. Osnovana je s dobrotvornim ciljem i djeluje uz potporu Lucasfilma. Da bi se postalo članom potrebno je imati barem jedan kostim koji prolazi standarde koje je postavila Legija, a to znači imati kostim koji se ničime ne razlikuje od filmskoga. U Hrvatskoj postoji dvoje ljudi koji su članovi legije, a ja sam jedan od njih sa kostimom Darth Vadera iz Epizode V. Budući da sam postavljen na poziciju Executive Officera hrvatskog Outposta 501. Legije, kolege iz Njemačke su mi poželjele dobrodošlicu i pozvali nas na veliki međunarodni event koji Legija organizira u Legolandu iduće godine. Budući da sam imao kostim direktora Krennica, iskoristili smo priliku za prigodno fotkanje, što je većinom značilo da sam klečao i držao se za vrat, dok je Vader stajao iznad mene. Uz to smo snimili i rekreirali poznatu scenu u kojoj Krennic saznaje da baš i nije dobro biti pre ambiciozan.

Dan je prolazio i kroz konvenciju su prošle tisuće fanova, novčanik je postajao sve lakši i lakši,te je nakon druženja sa Ghostbustersima, Lokijima, doslovno stotinama Harley Quinn i Jokera, došlo vrijeme za odlazak. Comic Con Germany održava se i sljedeće godine, a uz Epizodu VIII i nove filmove koji dolaze ne sumnjam da će biti još i bolje, a još manje da ću ponovno biti tamo.

Sandrino Požežanac