Mačke na vrućem psihijatrijskom krovu

Koloritni punookusan ‘gelato ‘Lude od sreće Paola Virzija kao desert za filmske ljetne večeri od 24. lipnja!

Jesmo li lude? Da, od sreće.

Danas je normalan samo onaj tko nije normalan iliti svatko od nas ima svoj faktor ludosti. Na tankoj granici između razuma (društveno poželjnog) i ludila (društveno prezrenog), svestrani talijanski redatelj i scenarist Paolo Virzi, čiji režijski presede prati istančan osjećaj za karaktere i šira društveno-politička kulisa, smještena je neobična i dirljiva filmska priča o prijateljstvu, slobodi i (vječnoj)potrazi za srećom.

Rodom iz Toskane, nekadašnji student filozofije i jezika koji je od rane mladosti neprestano pisao i smucao se po kazalištima, od svog debija La bella vita (1994.) koji je prikazan na Veneciji i nagrađivan diljem svijeta, slaže filmske bisere na redateljskoj ogrlici. Tvrdo kuhano jaje (1997.) osvojilo je Veliku posebnu nagradu žirija u Veneciji, za Najljepša (2010.) ga je Europska filmska akademija nominirala za najboljeg redatelja, a za istu nagradu je nominiran i filmom Ljudski kapital (2013.), koji je glavnoj glumici Valeriji Bruni Tedeschi donio nagradu na Tribeca film festivalu.


Lude od sreće ; Ustupio DF

Za toplu, emotivnu priču Lude od sreće Paolo Virzi trebao je dominantnu i senzualnu ličnost pa je još jednom pozvonio na njena vrata, koja osim što u svakom filmu glumački plijeni, ima i izražen nerv za režiju. Manje je poznato da je redateljski igrani debi Valerije Bruni Tedeschi Dvorac u Italiji (A Castle in Italy) nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, a više da je sestra slavne Carle Bruni, kao i njena burna dugogodišnja veza sa 20 godina mlađim francuskim glumcem Louisom Garrelom.

Njena Beatrice u komičnoj (melo)drami Lude od sreće sklonjena je (od bivšeg muža i njegove nove mlađe žene) ‘iza sedam gora i mora’ u rustikalnu, ali humanu psihijatrijsku bolnicu Vilu Biondi, uljuljuškanu u renesansni toskanski pejzaž i talijansku canzonu koja odzvanja hodnicima. Iako pršti energijom, neodoljivim (o)smijehom i stilom, odijeva se kao da ide na koktel partyje i brblja sto na sat, Beatrice je persona non grata jer u sve gura svoj nos, a  u njenim verbalnim bujicama teško je razlikovati istinu od laži.

Kad jednog vrućeg ‘pasjeg poslijepodneva’ iza vrata automobila uhvati pogled nove pacijentice, ispijene, istetovirane i introvertne Donatele (Micaela Ramazzotti, glumice i supruge Paola Virzija), i lažno joj se predstavi kao njena liječnica, rađa se iskrena simpatija, a zatim i duboko prijateljstvo tih dviju ‘nebo i zemlja’ personalityja, udruženih sudbinom i jednim bijegom iz (umo)bolnice u potragu za komadićem sreće. Beatrice, inače potomak ugledne i bogate talijanske obitelji, je tsunami koji ruši sve pred sobom, a Donatela zatvorena školjka koja pati zbog izgubljena skrbništva nad jedinim sinom, ploda kratkotrajne romanse s vlasnikom popularnog disko kluba u kojem je, zbog siromaštva, zarađivala za kruh kao plesačica. Dok prpošna Beatrice žeđa za životom i ljubavi, prelijepa, ali povučena Donatela si taj isti život pokušava oduzeti.

Jesmo li lude? Neki psihijatri kažu da jesmo“, smiju se uglas dvije pacijentkinje, u svom nezaboravnom provodu, u pravom svijetu, između zidova neke druge vrste ludosti, ljupke, ali nestabilne, koje stvaraju zabavan nered gdje god se pojave, a osobito dok (bježe iz skupocjena restorana bez plaćanja računa) čine ono što ‘normalni’ ljudi ne smiju, s upečatljivim i vibrantnim naglaskom na pojam (toliko željene) ljudske slobode.

Virzijevo istraživanje izvora i potencijala sreće, kao i granica slobode, uz melankoličnu i duboku introspekciju te brižnu i odmjerenu režiju, ploveći koloritnim, intenzivnim krajolikom la belle Italije (puls života), ponire i u druge slojeve života (okidači nesreća, pa i bolesti) svojih šarmantnih junakinja, poput kompleksnih i tegobnih odnosa s najbližima(Beatrice s majkom, a Donatele s otetim sinom) i umata humanu ljudsku priču u ‘papir’ koji se treba ispisati novim nadama i snovima.

Lude od sreće je fino i s najvećom pažnjom dekoriran filmski desert punog, dram(atur)skog okusa, kao stvoren za tople ljetne noći, u kojima nam svima tako malo (komedije s porukom) ‘za sriću triba’.

Bili ludi, zbunjeni ili normalni, ili sve navedeno, Lude od sreće čekaju vas u izabranim i ljetnim open air kinima od 24. lipnja!

Više o filmu:

Lude od sreće / Like crazy / La pazza gioia

redatelj: Paolo Virzi
država: Italija, Francuska
trajanje: 118′
žanr: drama, komedija
godina: 2016.
glumci:Valeria Bruni Tedeschi, Micaela Ramazzotti, Valentina Carnelutti

Lude od sreće / Like crazy / La pazza gioia – IMDb

Sinopsis
Beatrice (Valeria Bruni Tedeschi) samozvana je milijarderka koja živi u svom svijetu mašte i ne prestaje pričati, a Donatella (Micaela Ramazzotti) tetovirana je, introvertna i osjetljiva mlada žena okupirana prošlošću i bolom zbog oduzetog skrbništva nad sinom jedincem. Obje su pacijentice u modernoj, ali izoliranoj psihijatrijskoj klinici u Toskani, gdje se razvija njihovo dirljivo prijateljstvo. Tijekom obrazovnog programa izvan imanja bolnice, ukaže im se prilika za bijeg koja ih vodi u nezaboravni provod i potragu za ljubavlju i srećom u ‘ludnici na otvorenom’, odnosno svijetu mentalno zdravih…

Paolo Virzì rođen je u Livornu 1964. Njegova svestranost bila je očita još dok je bio tinejdžer, kad je počeo pisati, režirati i igrati u kazališnim predstavama. Tada je i započeo kreativno partnerstvo s kolegom iz škole Francescom Brunijem, koji će kasnije postati njegov vjerni koscenarist. Redateljski debi ostvario je 1994. filmom La bella vita koji je prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu. Njegovi najpoznatiji filmovi su Tvrdo kuhano jaje (1997.) kojim je osvojio Veliku posebnu nagradu žirija u Veneciji, Najljepša (2010.) za koji ga je Europska filmska akademija nominirala za najboljeg redatelja, a za istu nagradu je nominiran i filmom Ljudski kapital (2013.), koji je osvojio nagrade David di Donatello za najbolji film i scenarij.

Festivali i nagrade:
Cannes film festival 2016.: Službena selekcija, Director’s Fortnight
David di Donatello Awards 2017.: Najbolja režija, najbolja glumica – Valeria Bruni Tedeschi, najbolja kostimografija
Sarasota Film Festival 2017.: Nagrada publike za najbolji film
Sofia International Film Festival 2017.: Nagrada publike za najbolji film
Valladolid International Film Festival: Nagrada publike za najbolji film, nagrada za najbolju glumačku ulogu (Valeria Bruni Tedeschi i Micaela Ramazzotti), nagrada žirija za najbolji film

Iz kritika:
„Vibrantan i snažan pogled na prijateljstvo, slobodu i tanku granicu između razuma i ludila“
Los AngelesTimes
„Velika priča u seksi omotu“
Chicago Reader
„Sirova senzualnost i melankolična introspekcija. Vrijedno gledanja.“
San Francisco Chronicle
„Topla, ljudska priča, uz uobičajenu Virzijevu ne samo posvećenost karakterima već i široj društveno-političkoj pozadini“
Hollywood Reporter
„Rijetko viđen portret individualista koji su izgubili (životni) balans, režijski tretiran s toliko brige i pažnje.“
Daily Telegraph

[izvor informacije Discovery Film]