41. dani satire Fadila Hadžića

02/06/2017to21/06/2017

RIJEČ IZBORNICE

SATIRA IDE NAPRIJED,
A ZA NJOM STRAŽARI…

DANI SATIRE FADILA HADŽIĆA zakoračili su sigurnim korakom u petu deceniju svojega postojanja. Svoju zrelost ovaj je festival kazališta dosegnuo odrastajući odvažno u raskoraku dvaju tisućljeća, reagirajući uvijek i bez zadrške na društveni kontekst, aktualni trenutak naše zbilje promičući i pomičući granice slobode misli, riječi i teatarskog izričaja ovoga žanra, satire, ne odričućipri tome slobodi,za koju se zalagao, potrebnuodgovornost. Ismijavao je, izvrgavao poruzi, stavljao pod lupu koja je svojim povećalom detektirala nepravilnosti, teuporno propitivaoporoke privatne i “vrline“ javne upirući prstom u devijantne pojave društva ili pak u mane pojedinca koji ga personificiraju. Fokus interesa obuhvaćao je kako dnevnopolitičku satiru tako i okolnostima probrana univerzalna pitanja u kojima smo prepoznavali humornu stranu zapitanosti o vlastitim sudbinama. Satirično je, ovisno o okolnostima, kroz ova turbulentna vremena trajanja festivala, svojim programom svjedočilo o tome kako se literarne strategije miješaju: satirično je katkad ustupalo prostor komičnom, burlesknom, parodijskom, a onda nas opet vraćalo onome smijehu koji ostavlja gorak okus u ustima.Ali Dani satire uvijek su osiguravali prostor u kojem je neprijeporna bila namjera postavljati prava, često i neugodna pitanja.

Jer znamo da ni satira, kao niti teatar sam,ne može promijeniti svijet, ali može i mora uporno nastojati svojim preciznim ubodima boriti se za bolje društvo razotkrivajući ono što je u njomu loše. Ona indirektnim putem manjkavu stvarnost suprotstavlja idealu. Za njega se zalaže, no njojzi imanentna polemičnost i potrebna kritičnost ipak je tek i na sreću utočište optimizma. A njega nam kronično nedostaje.

Ovogodišnji program festivala odredili su suvremeni pisci i autorski projekti te adaptacije klasika, dakle – suvremena riječ! Oblikovana trenutkom.Određena mjestom. Ali ona koja se ovoga puta i u ovome vremenu utječe satiričnom, a odustaje od komičnog. Zajednički nazivnik nametnuo se isitsnuvši kvalitetna komedigrafska ostvarenja u korist onih satiričnih. Autori – pisci, glumci, redatelji, dramaturzi, autori glazbe, scenografi, kostimografi, koreografi – naoružani talentom, humorom, pronicljivošću,različitim estetikama, produkcijskim mogućnostima,dokazuju ovim predstavama da što su vremena teža, udar je satire jači, žalac dublje ubada. Satira kao modus izričaja ovih predstava, teatarsko literarnog obračuna s onim pitanjima koja nas mučepokazuje i dokazuje da se pogotovo u kriznim vremenima i neuređenim društvima teme nameću na svakom koraku.

Umjetnička težnja za Utopijom nemoćnika u pameti. Ona je naš štit. Štit protiv onih koji se plaše vlastitog odraza u ogledalu povijesti koja se događala onda, a događa se i sada. I nama.

Sa štitom ili na štitu – jer satira ide naprijed, a za njom stražari!

Željka Udovičić Pleština

41. dani satire Fadila Hadžića - Vizual

41. dani satire Fadila Hadžića – Vizual

RASPORED
41. DANI SATIRE FADILA HADŽIĆA
2. – 21. LIPNJA 2017.

2.6.2017. u 20 sati SVEČANO OTVARANJE u Satiričkom kazalištu Kerempuh
SLOVENSKO NARODNO GLEDALIŠČE NOVA GORICA / Slovenija
The Tiger Lillies, Julian Crouch, Phelim McDermot: PETER KUŠTER
Bizarna opereta
prevoditelj: Andrej Rozman Roza / redateljica: Ivana Djilas / dramaturginja: Ana Kržišnik Blažica / lektor: Srečko Fišer / autori aranžmana: Boštjan Narat, Blaž Celarec, Joži Šalej / korepetitor: Joži Šalej / scenografkinja i oblikovateljica lutaka: Barbara Stupica / kostimografkinja: Jelena Proković / koreografkinja: Maša Kagao Knez / savjetnik za animaciju lutaka: Brane Vižintin / oblikovatelj svjetla: Samo Oblokar / oblikovateljica maske: Tina Prpar / asistentica scenografkinje: Ana Žerjal / asistentica kostimografkinje: Neli Štrukelj
izvođači: Ana Facchini, Kristijan Guček, Peter Harl, Gorazd Jakomini, Patrizia Jurinčič Finžgar, Jure Kopušar, Matija Rupel, Marjuta Slamič, Andrej Zalesjak
glazbenici: Blaže Celarec k.g., Boštjan Narat k.g., Joži Šalej k.g.
Glazbena igra kultne londonske skupine Tiger Lillies je preradba svjetski poznate dječje slikovnica ‘Peter Kušter’ (Struwwelpeter, 1845.) njemačkoga psihijatra, pjesnika i spisatelja Heinricha Hoffmanna. „Junk – opera“, kao što su je imenovali sami autori, prvi put je predstavljena 1998. u Londonu, a slijedila su uprizorenja diljem svijeta, od Broadwaya do bečkog Burgtheatra. Dobila je brojne nagrade od kojih ističemo onu najvažniju, Laurence Olivier Award for Best Entertainment (2002.). Hoffmanov ‘Peter Kušter’ sadrži različite priče, napisane u vremenu takozvane crne romantike. Bizarne priče pipovijedaju o lošem ponašanju djece i njegovim mogućim opasnih posljedicama. Dječak koji neće jesti sve više mršavi, dok ne umre; drugi, koji ne pazi kuda hoda, padne u vodu i skoro se utopi; djevojčica, koja se igra sa zabranjenim šibicama, izgori… U pričama se strah upotrebljava da bi se djecu naučilo lijepom ponašanju i poslušnosti. Bez obzira na sumnjivu tradiciju takve crne pedagogije, djelo spada među najuspješnije dječje knjige; njegovi motivi su bili upotrebljavani u literaturi, na filmu i televiziji. Mark Twain je djelo preveo na engleski, a nedavno je američka serija ‘Family Guy’ parodirala njegove epizode. Neuobičajena predstava, namijenjena odraslima i mladeži, uzbuđuje groteskno-morbidnom intenzifikacijom dobro znanih priča i crnim humorom i obećava odličan kazališni događaj, kombinirajući slavne priče s inspirativnom estetikom i glazbenom interpretacijom pod vodstvom redateljice Ivane Djilas.

4.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
FIRCHIE THINK TANK STUDIO, Novi Sad / Srbija
Milena Bogovac: JAMI DISTRIKT
redatelj: Kokan Mladenović / glazba: Marko Grubić
izvođači: Isidora Simijonović, Jelena Graovac, Nina Nešković, Džemal al Kisvani, Marko Grubić
Dokumentarna kazališna predstava o najstarijoj naciji na svijetu! Nacije proizvode ratove i ratovi proizvode nacije. Tko je prvi počeo? Dokazat će se! Nacija koja dokaže da je evoluirala direktno iz majmuna, dobiva nagradnu vožnju u povijesnom luna-parku. ‘Jami Distrikt’ je kazališna predstava koja problematizira pitanja nacije i nacionalnih država u hi-tech svijetu 21. stoljeća. Polazeći od činjenice da je nacija konstrukt i pojam izmišljen u 19. stoljeću, ova predstava postavlja pitanje: kako je izumu 19. stoljeća pošlo za rukom da izgleda kao da je tu bio oduvijek? Da li su nam, u eri interneta, umjetne inteligencije i suvremene medicine još uvijek potrebne stare, „dobre“ nacije? Što će smijeniti nacije i nacionalne države? I tko je gori: nacije ili korporacije?! Do kraja 20. stoljeća očekuje se da će većinu intelektualnih i fizičkih poslova obavljati roboti. Da li će roboti imati nacionalnu svijest? Da li će biti robo-rodoljubi i robo-domoljubi? Da li će ideja nacije završiti na smetlištu povijesti, ili će tamo završiti oni koji u nju vjeruju? Da li ćemo u 22. stoljeće ući u cipelama iz 19. stoljeća? I da li nas žuljaju te razgažene cipele? One odavno nisu lijepe. A da li su udobne?

5.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
KRALJEVSKO POZORIŠTE ZETSKI DOM NA CETINJU / Crna Gora
Autorski projekt Árpáda Schillinga: DOKLE POGLED SEŽE
redatelj: Árpád Schilling / dramaturg Bence Biro / prevoditeljica, suradnica dramaturga Kata Đarmati / skladateljica Nina Perović / asistent redatelja Mirko Radonjić
izvođači: Varja Đukić, Dejan Đonović, Aleksandar Gavranić, Srđan Grahovac, Dušan Kovačević, Jelena Simić, Zoran Vujović, Nada Vukčević
Turbulentne teme današnjice koje je poznati mađarski redatelj Árpád Schilling smjestio u radnju predstave prepoznate su kao gorući problemi u Crnoj Gori, ali nisu samo realnost ovog prostora nego i Balkana, pa i drugih europskih zemalja. Redatelj se nada da će publika nakon izlaska iz dvorane razgovarati o svemu jer, kako kaže, demokracija zahtijeva baš to – da ju razumijemo i da ju znamo primijeniti. „Mnogo govorimo o slobodi i demokraciji, smatram da je sve to ipak rad. Smatram da su pojmovi kao što su sloboda, demokracija i mir pojmovi na kojima treba raditi i o kojima moramo govoriti. To traje i teško pada ljudima. Demokracija umara čovjeka. Diktaturu je u neku ruku lakše shvatiti. Čovjek ju može podnijeti, a u demokraciji moramo biti oprezni. Naša predstava dodatna je vrijednost toj temi”, kazao je Árpád Schilling. U 18 prikazanih scena vidimo nelagodu u društvu, ali i u obitelji: otkaze, svađu muža i žene, pokušaj da se pokrade banka koji neslavno završava, potvrđivanje neovisnosti mlade žene, nečije kćeri koja iz zemlje odlazi u Englesku, ali se nakon Brexita želi vratiti: „Dobri su im Indijci i Kinezi, nas Balkance ne podnose.” Snaga predstave je u ogoljenoj scenografiji, u obliku – onakvom kakav jest, prirodnom, čak hrapavom, u glumi. Predstava se odvija na pozornici, ali čini se kao da je rezervirana za intimno prikazivanje pred nekoliko gledatelja. Glumci su iznimni, odlični i elokventni, donose tekst jedinstvenom snagom, odlučni da budu nešto više, iskreni kada iskazuju osjećaje i slobodni u darivanju likova poštenjem i čistoćom.

6.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
NARODNO POZORIŠTE NARODNO KAZALIŠTE NÉPSZÍNHÁZ SUBOTICA / Srbija
Boban Skerlić – Milena Depolo: VRLA NOVA 2061.
redatelj: Boban Skerlić / dramaturginja: Milena Depolo / scenografkinja: Marija Kalabić / kostimograf: Matko Marosiuk / skladateljica: Irena Popović / asistent skladateljice: Geza Kučera ml. / koreografkinja: Andreja Kulešević
izvođači: Vesna Kljaić Ristović, Jelena Mihajlović, Minja Peković, Vladimir Grbić, Milan Vejnović, Srđan Sekulić, Geza Kučera ml., Maćaš Lakatoš
Vapaj.
Vrla nova 2061. je vapaj.
Vapaj građana i vapaj građanima.
Da razgrnu šoder prostakluka i beznačajnih informacija.
Da napuste naizgled neizbježni krug rutina koje ih izluđuju i ostavljaju lakim metama za pljačku.
Da iskorače iz prostora magle & sjenki koji im aranžiraju cinične oligarhije. I da se vrate sebi.
Autentičnom sebi. I da učine svijet boljim mjestom. Dobro je što još postoji kazalište. To je jedino mjesto gdje možemo glasno vikati o tome kako se osjećamo u svijetu koji nas okružuje. I da znamo da će nas netko čuti. Ili bar da imamo iluziju o tome. Jedino što nad nama lebdi opasnost da ni kazališta vrlo brzo više neće biti. To će onda zaista biti kraj svijeta.
Milena Depolo

7.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH, Zagreb
Ante Tomić & Rajko Grlić: USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
redatelj: Vinko Brešan / adaptacija i dramaturgija: Željka Udovičić Pleština / kostimografkinja: Doris Kristić / scenograf: Dragutin Broz / glazba: Mate Matišić / oblikovatelj svjetla: Aleksandar Mondecar / asistentica režije: Julia Martinović
izvođači: Borko Perić, Nikša Butijer, Ana Maras Harmander, Damir Poljičak, Matija Šakoronja, Vedran Mlikota
Najiščekivaniji hrvatski film prošle godine i zasigurno jedan od najhrabrijih filmova novog milenija ‘Ustav Republike Hrvatske’ Ante Tomića & Rajka Grlića u režiji Rajka Grlića već mjesecima na dnevnoj razini neviđenim uspjehom puni kino dvorane. Nakon mnogobrojnih međunarodnih i regionalnih Satiričko kazalište „Kerempuh“ odlučilo se na kazališno uprizorenje u režiji Vinka Brešana uz adaptaciju i dramaturgiju Željke Udovičić Pleština. Riječ je o hrabrom tekstu, o suvremenoj satiri koja kroz nacionalne odnose (one Hrvata i Srba) te kroz homofobne relacije (pitanje pozicije homoseksualaca u društvu) progovara o nekim temama koje, nažalost, ne možemo smatrati nadiđenima unutar postojeće svakodnevice kojoj svjedočimo. Radi se o predstavi koja se bavi ljubavlju i mržnjom, hrabrošću i kukavičlukom, erotikom i netrpeljivošću prema drugima i različitima.
Profesor Vjeko živi u centru Zagreba s Hrvojem, nepokretnim ocem, nekadašnjim ustaškim časnikom. Vjekin užitak su noćne šetnje kada, odjeven kao žena, luta gradom. U jednoj od tih šetnji pretuče ga grupa mladića. U bolnici ga prepozna Maja, medicinska sestra koja živi u podrumu njegove zgrade. Od toga trenutka Maja se počne brinuti za njega i njegovog oca. Zauzvrat Vjeko Majinom mužu, policajcu Anti, pomogne pripremiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske…
Tako počinje ova priča o ljubavi i mržnji, priča o četvero vrlo različitih ljudi koje je sudbina iznenada učinila međusobno ovisnima.

8.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
POZORIŠTE ATELJE 212, Beograd / Srbija
Aleksandar Popović: MRIJEŠĆENJE ŠARANA
redatelj: Milan Nešković / dramaturginja: Jelena Mijović / scenografkinja: Vesna Popović / kostimografkinja: Marina Medenica / skladatelj: Vladimir Pejković / asistentica scenografa: Mina Lazarević / asistentica kostimografa: Biljana Grgur
izvođači: Svetozar Cvetković, Hristina Popović, Uroš Jakovljević Savić, Nemanja Oliverić, Ivan Jevtović, Dubravka Mijatović, Nenad Jezdić, Dragana Đukić, Tihomir Stanić
‘Mriješćenje šarana’ je komad o prijelomnim povijesnim trenucima, političkim previranjima i velikim društvenim promjenama koje se paralelno događaju u jednoj kući, unutar mješovite obitelji malih građana i seljaka koji se međusobno bore za vlast i prevlast. Komično i apsurdno je koliko iz te borbe isijavaju i duševnost, i ranjivost, i smiješna ljudska moralna posrnuća. Kao i sam pisac, i ova predstava pokušava mane svoga naroda, one najgore osobine, na neki način objasniti i, objašnjavajući ih, potražiti bolji put. ‘Mriješćenje šarana’ se događa u turbulentnim vremenima i represivnom sustavu koji bude zvijer u ljudima. Čovjek ima svoje animalno biće i ne treba se tek tako igrati s njim. Tko pusti zvijer iz čovjeka, veliki je zločinac. Ne bi nas trebalo puno izazivati da počnemo jesti rukama, da otimamo, udaramo – da dignemo ruke od salvete, od tanjura, od žlice. Ruže ne treba gajiti u podrumu i zalijevati ih vrućom vodom da bismo vidjeli koliko su otporne. Zna se što treba raditi s ružama. “Hoće vrlo brzo ruža da podivlja. Hoće čovek da podivlja.”

10.6.2017. u 23 sata u Satiričkom kazalištu Kerempuh
ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH / DE FACTO KAZALIŠNA GRUPA / AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Autorski projekt Saše Božića i Petre Hrašćanec: FOLK ACTS
Kazališni performans za glumicu Natašu Dangubić i kafansku pjevačicu Višnju Vitas
redatelj: Saša Božić / scenografkinja i kostimografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin / oblikovatelj zvuka: Damir Šimunović / oblikovatelj svjetla: Marino Frankola / video Robin Pretković i Dario Bagarić / fotograf: Marko Ercegović / producent: Mario Gigović – projekt je diplomski rad na Diplomskom studiju produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti pod mentorstvom dr. sc. Darka Lukića, red. prof. / asistent produkcije: Marin Leo Janković (1. godina preddiplomskog studija Produkcije)
izvođačice: Nataša Dangubić, Višnja Vitas
Predstava je autorski projekt Saše Božića i Petre Hrašćanec za glumicu Natašu Dangubić te kafansku pjevačicu Višnju Vitas. Dvije izvođačice na sceni suprotstavljaju različite medije, različita iskustva i intimne svjetove koji nastaju iz prakse bavljenja vlastitim poslom. ‘Folk Acts’ ne bavi se moraliziranjem oko učinaka turbo folk kulture, niti želi kolonizirati turbo folk izvedenice u posvećeni, intelektualni prostor teatarske, crne kutije.
Višnja Vitas je, kao kafanska pjevačica, preko 30 godina svaku noć pjevala u kultnoj zagrebačkoj kafani na rubu grada. Zajedno s glumicom Natašom Dangubić, progovorit će o svom pristupu radu i generacijama koje su uz nju, u noćnom klubu, stasale. Predstava suprotstavlja emocionalni učinak koji proizvodi kazalište i glazbeni nastup te dovodi u pitanje siguran teritorij i jednog i drugog tipa umjetnosti. Sam naziv ukazuje na skrivenu političku poruku. Politička oštrica sadržana je i u mogućem prijevodu “događanje naroda”, koje je u projektu svedeno na propitivanje položaja glumica u kazalištu i položaja pjevačica u folk glazbi. Predstava je diplomski projekt studenta Marija Gigovića na Odsjeku produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti pod mentorstvom dr.sc. Darka Lukića, red.prof. ‘Folk Acts’ je druga u nizu produkcija kazališne grupe De Facto kao dio višegodišnjeg istraživanja odnosa između izvođača i publike pod nazivom ‘On entertainment’.

11.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
SLOVENSKO LJUDSKO GLEDALIŠČE CELJE / PREŠERNOVO GLEDALIŠČE KRANJ / Slovenija
Branislav Nušić: OŽALOŠĆENA PORODICA
prevoditeljica: Aleksandra Rekar / redatelj: Igor Vuk Torbica / dramaturginja: Katarina Pejović / scenograf: Branko Hojnik / kostimografkinja: Jelena Proković / skladatelj, autor aranžmana i korepetitor: Drago Ivanuša / lektor: Jože Volk
izvođači: Peter Musevski, Aljoša Koltak, Borut Veselko, Andrej Murenc, Aljoša Ternovšek, Blaž Setnikar, Darja Reichman , Lučka Počkaj, Pia Zemljič, Barbara Medvešek, Liza Marija Grašič
U komediji ‘Ožalošćena porodica’ (1934.) Nušić je kritičku oštricu usmjerio na pokvarenu, prijetvornu i povampirenu obitelj, prije svega na ljudsku pohlepu. Obitelj se sakupi na pogrebu strica u njegovom domu i svaki od tako imenovanih rođaka je uvjeren da upravo on ima pravo na nasljedstvo. Svi se pretvaraju, žaluju i hvale pokojnika, dok se ne pokaže, da nasljedstva zapravo nema. Tada padaju maske i splasnu tuga i poštovanje pokojnika. Nušić je u ‘Ožalošćenoj porodici’ iznimno točno prikazao i raskrinkao neiskrene odnose u obitelji kada radi pohlepe malograđanske prijetvorne maske počinju padati i pred nama se pokaže samo primitivizam uma malog čovjeka. Duhovite, otrovne i vječno aktualne Nušićeve komedije o raskrinkavanju hipokrizije, laži i pohlepe ne razumijemo samo kao svijetlu, opuštajuću i neobaveznu komediju, nego prije svega kao priliku za radikalnu kritiku i detekciju društvene moralno-etičke perverzije, a istovremeno također točan i nemilosrdan prikaz svakodnevne ljudske banalosti i prizemnosti. Bitka za ostavštinu je također u Slovenije postala nekakav nacionalni „sport“, istovremeno i arhetip kroz kojeg se zrcale perverzija, pohlepa, dvoličnost i lakomost, zato je ‘Ožalošćena porodica’ idealna prilika da se preko komedije također kritično prikaže stanje u slovenskom društvu i odnose u slovenskoj obitelji.

12.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
THEATER DORTMUND / Njemačka
Samuel Beckett: SVRŠETAK IGRE
redatelj: Grank Genser / scenograf: Michael Sieberock-Serafimowitsch / kostimografkinja: Mona Ulrich / oblikovatelj zvuka: Matio Simon / svjetlo: Rolf Giese / dramaturgija: Dirk Baumann, Thorsten Bihegue
izvođači: Frank Genser, Uwe Schmieder
Svjetski poznat komad Samuela Becketta o Hammu i njegovom slugi Clovu: klaunovski par na svršetku vremena. Jedan je slijep i ne može hodati, a drugi vidi, ali ne može sjediti. Prvi vidi svijet očima drugoga, a drugi ga vidi dalekozorom kroz prozor: na jednoj strani krajolik bez ljudi, a na drugoj beskrajno sinje more. Upućeni jedan na drugoga, nemaju pametnijeg poslav od stalne međusobne svađe i zanovijetanja: duhovito, zajedljivo, inteligentno. Ovaj klasični kazališni komad apsurda zrači do danas: U Nekoliko vijesti upućenih Svemu Wolframa Lotza ponovno susrećemo Luma i Purla, duhovne unuke Hamma i Clova. Glumici Frank Genser i Uwe Schmieder ruše se iz te inscenacije na ekranu, skupa s kostimima i scenografijom, ravno u Beckettov ‘Svršetak igre’.
„Namjera mi je unijeti poeziju u dramu, jednu poeziju koja je prošla kroz Ništa te nalazi novi početak u novom okviru.“
Samuel Beckett

13.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
SLOVENSKO NARODNO GLEDALIŠČE DRAMA LJUBLJANA MALA DRAMA / Slovenija
Rok Viličnik Rokgre: NARODNI DEMOKRATSKI CIRKUS SAKEŠVILI
redatelj: Luka Martin Škof / dramaturginja: Darja Dominkuš / oblikovatelj prostora i svjetla: Miha Horvat sonda4 / kostimografkinja: Urška Recer / skladatelj i koreograf: Ivan Mijačević / lektorica: Kristina Anželj
izvođači: Gregor Baković, Maša Derganc, Boris Mihalj, Klemen Slakonja, Gašper Primc
U Dramu dolazi s nagradom Slavka Gruma za 2016. godinu nagrađeni ‘Narodni demokratski cirkus Sakešvili’ iz totalitarne državice, u kojoj je sve ograničeno i regulirano. Čak i za samozadovoljavanje, samoubojstvo ili sreću treba imati bon. Jednakost je dovedena do krajnosti, nema više ni spolova, ljubav je samo jedna, prema „doživotnom“ predsjedniku, kojemu je, kao i svima drugima u toj državi, ime Sakešvili. Međutim se autor Rokgre manje bavi diktaturom, a više s njenim žrtvama, s državljanima koji nastupaju ili žive u cirkusu u kojem predstava i gledatelji nisu odvojeni. Svoj identitet su odavno izgubili i, kad se raširi novost o predsjednikovoj smrti, ne mogu se više sjetiti tko i što su bili nekoć, kao što ni ne mogu postati netko drugi i ponovo zaživjeti. Sloboda ih previše plaši, donosi rizike kojima (više) nisu dorasli. Kroz niz apsurdno komičnih situacija govori Narodni demokratski cirkus Sakešvili prije svega o tome kako kontinuirano „pranje mozga“ ispire također čovjekovu osobnost, dostojanstvo i sve ono što ga određuje kao čovjeka.

14.6.2017. u 20 sati u Satiričkom kazalištu Kerempuh
SATIRIČKO KAZALIŠTE KEREMPUH, Zagreb
Richard Bean: JEDAN SLUGA, DVA GOSPODARA
Prema komediji Sluga dvaju gospodara Carla Goldonija
redatelj: Vito Taufer / prijevod, adaptacija, dramaturgija: Dora Delbianco / glazba i tekstovi songova: Mate Matišić / scenografija: Liberta Mišan / kostimografija: Manuela Paladin Šabanović / dizajn svjetla: Nikša Mrkonjić / asistentica redatelja: Marina Pejnović
izvođači: Nikša Butijer, Ornela Vištica, Željko Königsknecht, Matija Šakoronja, Mia Anočić – Valentić, Hrvoje Kečkeš, Borko Perić, Anita Matić Delić, Vilim Matula, Ana Maras Harmander, Damir Poljičak, Luka Petrušić, Ivan Đuričić, Mate Matišić, Maja Posavec
Britanski su mediji ovu komediju ovjenčali lovorikama, a njezina joj je duhovitost omogućila svjetsku slavu. Praizvedena je u National Theatreu u Londonu, ekspresno je osvojila West End i Broadway, a nakon toga su se samo redala premijere, nagrade i brojni obožavatelji. Ovaj istinski kazališni hit napisao je jedan od najistaknutijih suvremenih dramatičara, Richard Bean, i to prema motivima klasične komedije Carla Goldonija Sluga dvaju gospodara. Ovaj naslov stigao je i na daske Satiričkog kazališta Kerempuh u prijevodu i adaptaciji Dore Delbianco i u režiji jednog od najuspješnijih redatelja u regiji, Vite Taufera. Tekst „Jedan sluga, dva gospodara“ napisan je prije pet godina, kada je Bean uspješno transponirao venecijanske spletke 18. stoljeća u kriminalni engleski suvremeni milje. Zaplet se temelji na nemogućoj misiji, istovremenom služenju dvojici nadređenih, koji ne znaju jedan za drugoga, što omogućuje razvoj svih onih slojeva humora koje zabuna, laž i prijevara podrazumijevaju. Ovaj tekst svojim britkim i prodornim humorom ne ostaje na površini, nego kroz glumačke bravure i niz dramatičnih scenskih situacija, portretira korumpirane karaktere i sav lažni moral licemjerne malograđanštine.

16.6.2017. u 23 sata u Satiričkom kazalištu Kerempuh
THE/ARTO & UDRUGA RIJEČI /PRAVE/ PREDSTAVE, Zagreb
Zijah A. Sokolović: DEMOKRACIJA
redatelj: Zijah A. Sokolović / dramaturginja: Selma Parisi
izvođači: Zijah A. Sokolović, Dražen Šivak
Predstava ‘Demokracija’ je duhovito, kabaretski-poučno, uvjerljivo, talentirano i kreativno na sceni ispričana priča o raznim oblicima uspjele i neuspjele demokracije. Svoju glavnu ideju lamentira kroz tezu kako demokracija nije jednom zadani model vladavine, nego proces usavršavanja društvenih i političkih odnosa. Umjetnički i glumački jezik ove predstave je neodoljiv, a istovremeno i odgovor na razne vrste autokratske vladavine pojedinca – izabranog, postavljenog ili promoviranog po volji bogova, kako su često tirani – samodršci, uvjeravali svoje podanike, nerijetko i političkim manipulacijama…
– ‘Demokracija’ je nastala kao odgovor na razne vrste autokracije, vladavine pojedinca – izabranog, postavljenog ili promoviranog ili po volji bogova, kako su često tirani – samodršci, uspijevali da uvjere svoje podanike ili političkim manipulacijama. Smjene diktatora i tirana, u povijesti su uglavnom bile rezultat krvavih revolucija. No, u svakom slučaju – demokracija se u povijesti dokazala kao pravednija, zato što zastupa interese većine društva i pokušava obraniti slobodu čovjeka i građanina, pojedinca i manjine. Ali, kada jednom građani s pravom glasa izaberu stranačke predstavnike, recimo i u Sabor, građani se više ništa ne pitaju o važnim stvarima, u međusobnim, vrlo sofisticiranim, perfidnim, nasilnim, podlim, spretnim, beskrupuloznim, elegantnim i kakvim sve ne političkim igrama sve se rješava u stranačkim vrhovima. Na putu demokracije, zapravo, narod je u vlasti samo na dan općih ili lokalnih izbora – rekao je Zijah A. Sokolović, koji potpisuje tekst i režiju predstave.

17.6.2017. u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih
ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH
Ivan Vidić: NOĆNI ŽIVOT
redatelj: Paolo Magelli / dramaturginja: Željka Udovičić Pleština / scenografi: Željko Burić, Boris Greiner / kostimografkinja: Doris Kristić / skladatelj: Ljupčo Konstantinov /oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek / asistentica kostimografkinje: Marta Žegura /asistenti redatelja: Aleksandar Švabić, Lovro Krsnik / pomoćnica redatelja: Tamara Damjanović
izvođači: Milivoj Beader, Hrvojka Begović, Katarina Bistrović Darvaš, Zoran Čubrilo, Nataša Dangubić, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Pjer Meničanin, Sreten Mokrović, Filip Nola, Barbara Prpić, Anđela Ramljak, Urša Raukar, Lucija Šerbedžija, Vedran Živolić
Čekali smo to 21.stoljeće, sjećam se, kao da će ono samo i po prirodi stvari riješiti naše stare, povijesne probleme. Da će dugo očekivana svijetla budućnost rastjerati mrak poznatih nedoumica. A onda smo se, potpuno nespremni, zatekli u Vremenu novih tehnologija, otuđenih komunikacija, globalizacija, tranzicija, privatizacija, diskriminacija… i na kraju demokracija koje su se mehanizmom dizanja ruku onih što su oteli većinu brzo prometnule u demokrature. Vremenu koje nas svojom brzinom i nerazumijevanjem različitosti gura na margine dostojanstva, koje ukida ostatke naših Utopija, zabranjuje nam snove, briše naše zabrinute Identitete. Teatar, da bi opstao u takvom vremenu i oteo mu, označio i opravdao svoj prostor, mora imati – razlog. Pozornica ostaje mjesto različitih estetika, ali prestaje biti alibi za ne postavljanje pitanja, za ne postojanje emocija.Zapitati se je li pobuna danas moguća? Je li revolucija danas samo prašnjavi dio historijskog pamćenja? Mogućnost preokreta tek isprazna tlapnja? Tema ovog Vidićevog komada jesu različiti pokušaji otpora represivnom, depresivnom. Vrijeme, mjesto i nezadovoljstvo spojilo je ljude različitih generacija, društvenih statusa, životnih odabira. Ali izgubljenost u besperspektivnosti svakodnevice, potraga za emocijama, borba za ostvarenje vlastitog identiteta – zajednička im je. Veže ih potraga za iznevjerenim očekivanjima, za zagubljenim identitetom. Za identitetom čiji su parametri ostavljeni na redefiniranje ovoj našoj suvremenosti. Stoga oni snuju pobunu nadajući se promjeni koja bi ima dala vlast u ruke. Vlast koja bi im vratila kontrolu nad vlastitim sudbinama. No u ruke dobivaju tek vrući krumpir pa pobuna naših junaka ostaje tek još jedan uzaludan pokušaj, nedozvoljeni san. Osuđen na neuspjeh prije nego što je i započeo. A mi smo, na ovim prostorima, već navikli na sizifovske pokušaje, dobili smo kamenom po glavi. Zato imamo potrebu pokazati taj kamen, smrviti ga. Pojesti svoj vrući krumpir. Noćni život kao literarni predložak stoga omogućava kazališni dijalog s ovim prostorom i publikom ove predstave. (Željka Udovičić Pleština)

18.6.2017. u 19,30 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
MAKEDONSKI NARODEN TEATAR, Skoplje / Makedonija
Nikolaj Erdman: ŽIVOT JE LIJEP
režija i adaptacija: Aleksandar Morfov / scenograf: Nikola Toromanov / kostimografkinja: Marija Pupčevska / koreografkinja: Inga Krasovska / izvršni producent: Viktor Ruben / dramaturginja i prevoditeljica adaptacije: Zagorka Pop-Antoska Andovska / asistent redatelja: Nikola Kimovski / lektorica: Todorka Balovska / asistenti scenografa: Ilina Angelovska i Angel Petrovski / izbor glazbe: Aleksandar Morfov / glazbeni aranžer: Darko Ilievski / oblikovatelj svjetla: Darko Mladenovski / oblikovatelj tona: Aleksandar Petrovski / video-operator: Filip Petrovski
izvođači: Nikola Ristanovski, Nikolina Kujača, Zvezdana Angelovska, Saško Kocev, Tanja Kočovska, Emil Ruben, Gorast Cvetkovski, Slaviša Kajevski, Nikola Aceski, Aleksandar Đorđieski, Arna Šijak, Tina Trpovska, Aleksandar Mikić, Nikola Stefanov, Kire Đorevski, Aleksandar Mihajlovski, Marija Novak, Dragana Levenska, Nikola Kimovski, Marija Dimitrova, Anastazia Hristovska, Sonja Krstevska, Olgica Zdravskovska, Idaet Sejfulov, Vojče Petrušev, Dejan Mitrović
Dramski tekst ‘Samoubojic’a Nikolaja Erdmana jedan je od najkontraveznijih spisateljskih ostvarenja 20. stoljeća. Napisan je 1928. godine, a prvi puta u SSSR-u postavljen 1987. godine. Zašto? Zašto više od 60 godina jedan komad može biti zabranjen i pokraj silnog zalaganja MYAT-a i Mejerholdovog teatra? I pokraj zastupanja Mejereholda, Stanislavskog, Lunačarskog, Gorkog i Bulgakova, komunistički režim je držao ovaj komad pod totalnom cenzurom. U povijesti svjetske dramaturgije poznati su primjeri u kojima totalitarni režimi zabranjuju komade, autore ili predstave. Princip je uvijek isti. Nepodobnost autorovih misli, nepodobnost tema, nepodobnost poruka i spoznaja koji dramski tekst/autor/predstava šalje publici. Ako kažemo da je posao dramskog autora da uhvati zvijer za vrat i da je podigne visoko nad narodnim masama, iako masa može biti slijepa i ne prepoznati je, Nikolaj Erdman je podignuo zvijer za vrat toliko visoko da je postao preopasan za jedan zatvoreni, jednoumni sistem u kojoj je slobodna misao morala biti sankcionirana. Obzirom na dramske prizore i dramaturške postavljenosti karaktera, razvoj radnje dramske naracija i strukture, a posebno raspleta komada, možemo zaključiti da je riječ o izvanredno napisanom dramskom tekstu, kompleksnom, kompaktnom, bez praznog hoda, s jakim dramaturškim fokusom na pitanje „Tko i kako i zašto može/treba profitirati od samoubojstva jednog običnog čovjeka?”

19.6.2017. u 19,30 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU Drama
Mate Matišić: LJUDI OD VOSKA
Dramska suita u tri stavka
Redatelj: Janusz Kica / scenografi: Studio Numen, Ivana Jonke / kostimografkinja: Doris Kristić / glazba: Tamara Obrovac / oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek / asistentica redatelja: Arija Rizvić / asistent scenografa: Vanja Magić / asistentica kostimografkinje: Mia Rejc Prajninger
Izvođači: Goran Grgić, Ana Begić, Ksenija Marinković, Ivan Jončić, Slavko Juraga, Luka Dragić, Siniša Popović, Bojan Navojec, Ivan Glowatzky, Milan Pleština, Silvio Vovk, Kristijan Potočki, Alen Šalinović, Jelena Perčin, Alma Prica, Damir Markovina, Katija Zubčić, Vanja Matujec, Iva Mihalić, Barbara Vicković, Olga Pakalović, Ivana Boban, Dora Lipovčan
Dramski triptih ‘Ljudi od voska’ Mate Matišića sastoji se od tri samostalna i stilski različita dijela, čija je glavna poveznica Viktor, dramski pisac i scenarist, bivši rock gitarist i pop-rock zvijezda bivše države, pandan Mati Matišiću, dramskome piscu i scenaristu, nekadašnjemu gitaristi i zvijezdi jugoslavenskoga benda Prva ljubav.U prvome dijelu, pod naslovom ‘Obožavateljica’, Viktor se neočekivano suočava sa svojom dalekom mladošću, otkrivajući kako sa zaboravljenom obožavateljicom iz svojih rockerskih dana, dijeli i više od sjećanja, a što kompromitira njegov danas uredan građanski život. U drugome dijelu naslovljenomu ‘Prvi musliman u selu’, Viktor se vraća u svoje rodno selo Ričice u Dalmatinskoj zagori, gdje ga sudbina jednoga deziluzioniranog bivšeg branitelja inspirira na pisanje drame.U završnome dijelu, pod naslovom ‘Ispod perike’, Viktor i njegova žena pristaju preuzeti skrb o djetetu čija majka umire od raka, no ta će odluka na neočekivan način raskrinkati potisnute konflikte koje Viktor nosi u sebi. Koristeći autobiografske podatke iz vlastita života, Mate Matišić se poigrava odnosom fikcije i stvarnosti te našom, izrazito medijski programiranom potrebom da u tekstu, a često i u životu, iščitavamo senzacionalističke naslove. Na poziv Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu Mate Matišić je napisao dramu koja označava prvu takvu suradnju između ovoga beskompromisnog pisca i središnje hrvatske nacionalne kuće. Praizvedba ove drame u režiji je uglednoga redatelja Janusza Kice.

21.6.2017. u 20 sati
IZVJEŠĆE OCJENJIVAČKOG SUDA DANA SATIRE FADILA HADŽIĆA I SVEČANA DODJELA NAGRADA

[izvor informacije Kazalište Kerempuh]