ZKM, Zagreb, 29. lipnja 2012.
Vizualno, akustično i plesno atraktivna predstava u kojoj šest izvođača (jedna žena) uz svjetlosne, koreografske i glazbene efekte realiziraju kazališni spektakl. Redatelj i koreograf, osnivač grupe Compagnie Derniere minute, bivši atletičar (sa zanimanjem za matematiku, ekonomiju i film koji se priklonio plesu), Pierre Rigal, mekog uvježbanog golog torza i udova izdržljivih kao kod streat dancera, upravlja procesom proizvodnje zvuka kao misterijem i neumitnošću klijanja biljke. On počinje razmetljivim stavom show business izvođača, s mikrofonom kojim manipulira kao statusnim simbolom ili spravom u teretani, on pokreće mehanizam orkestra, postupno, od pomicanja stalaka, bubnjeva i gitara do grmljavine zvuka, od nesigurnog i istraživačkog početka do prepoznatljive i efektno aranžirane glazbeno-scenske teme, on animira druge izvođače u pojedinačne i skupne glazbene i plesne forme.
- Eurokaz 2012: Pierre Rigal
Pratimo nastajanje zvuka iz kaosa vibracija i vakuuma tišine, genezu songa (složenije forme od onoga što obuhvaća taj termin) od slučajnih frekvencija do samootkrića i gromoglasnog autorskog izraza. To što nastaje slučajnim dodirom ili udarcem predmeta i tijela, pojačano tehnološkim instrumentarijem (sintesizer, električne gitare), razvija se do zaokruženih i djelomice osamostaljenih glazbenih cjelina koje se ponovo uruše u odustajanje, zasićenje, entropiju. Uz zvuk, u predstavi je izuzetna uloga svjetla koje formira i deformira prostor u kojem se kreću i preobličuju izvođači. Svjetlo ih otkriva, zamagljuje, laserski secira ili reflektorski zasljepljuje., ali i premješta iz jednog u drugi strukturirani ili destruktivni kontekst.
‘Micro’ bi u isto vrijeme mogao biti (i jest) rock koncert i plesna predstava, uz metaforu priče o spontanosti i iscrpljujućem usavršavanju kreativnih embrija, o neizvjesnosti rezultata stvaranja i neuništivosti stvaralačkih pokušaja.
Ada Jukić, 29 06 2012
[fotografiju ustupio Eurokaz]
