Michel Foucault
Povijest seksualnosti 1 – Volja za znanjem
Originalni naslov: Histoire de La Sexualité Vol 1: la volonté de savoir
1976.
Prijevod: Zlatko Wurzberg
Godina hrvatskog izdanja: 2013
ISBN: 9789537730147
Broj stranica: 138
Format:23 cm
Uvez: meki
kn 99.00
Prvi dio autorove trotomne (nedovršene) ”Povijesti seksualnosti” kojoj cilj nije bio rekonstruirati kronologiju seksualnih stavova i praksi, niti analizirati ideje preko kojih su ta ponašanja prikazivana, nego razumjeti kakao se u modernim zapadnim društvima ustanovilo posebno povijesno „iskustvo“ „seksualnosti“. U ”Volji za znanjem” istražuje on je li povijesno opravdano povezivati seksualnu represiju s usponom buržoazije, je li moć u našem društvu doista ponajprije izražena kroz represiju te je li suvremeni diskurs o seksualnosti prekid s tom povijesti represije ili je njezin sastavni dio. Foucaulta zanima kako je zapravo seksualnost postala diskurzivnom činjenicom, temom rasprave. Njegov interes nije sama seksualnost, nego naš nagon prema određenoj vrsti znanja, određenoj perspektivi, te određenoj vrsti moći koju nalazimo u tom znanju. (KGZ – katalog)
Michel Foucault
Povijest seksualnosti 2 – Upotreba zadovoljstva
Originalni naslov: Histoire de La Sexualité Vol 2: L’Usage des plaisirs
1984.
Prijevod: Zlatko Wurzberg
Godina hrvatskog izdanja: 2013
ISBN: 9789537730154
Broj stranica: 247
Format:24 cm
Uvez: meki
kn 129.00
Autor proučava antičke grčke i rimske izvore u kojima se razmatraju okviri i oblici seksualnosti koji definiraju modalitete zadovoljstva: moralna problematizacija zadovoljstva, dijetetika, ekonomija, erotika, te istinska ljubav.
Michel Foucault
Povijest seksualnosti 3 – Briga o sebi
Originalni naslov: Histoire de La Sexualité Vol 2: Le Souci de soi
1984.
Prijevod: Zlatko Wurzberg
Godina hrvatskog izdanja: 2013
ISBN: 9789537730161
Broj stranica: 243
Format:24 cm
Uvez: meki
kn 129.00
Istraživanje o iskustvima seksualnosti u zapadnom društvu u trećem svesku usmjerava se na prva dva stoljeća naše ere, gdje je uočljiv otklon od klasičnog grčkog pogleda na seksualni užitak. Autor u moralnom promišljanju filozofa poput Plutarha, Epikteta, Marka Aurelija i Seneke prati “sve veće nepovjerenje prema užitku i rastuću tjeskobu vezanu uz seksualne aktivnosti i njezine posljedice kao i modulaciju koju doživljava u umijeću življenja kojim dominira bavljenje samim sobom”. (KGZ – katalog)
Glavni oslonac Foucaultovog pristupa analizi društva jest seksualnost za koju smatra da je prirodna karakteristika ljudskog življenja koja se na Zapadu snažno potiskuje, posebice od XVII. st. do danas. Prema Povijesti seksualnosti oslobađanju seksualnosti prethodi „seksualna revolucija“, a spol, kao najbitnija odrednica seksualnosti, prema Foucaultu je također i društveni konstrukt.
Michel Foucault (Poitiers, 1926. – Pariz, 1984.), jedan je od najznačajnijih mislilaca 20. stoljeća. Svojim je opusom bitno utjecao na suvremene socijalne i humanističke znanosti. Bavio se promišljanjem problema moći, seksualnosti, ludila, znanja, kritikom društvenih institucija… Predavao je na raznim sveučilištima u Francuskoj, Švedskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Tunisu i SAD-u. Godine 1984. umire od AIDS-a.
Njegova djela imala su velik utjecaj na druge znanstvene discipline, Foucaultov utjecaj vidljiv je u humanističkim i društvenim znanostima. Poznat je po svojoj kritici raznih socijalnih institucija, psihijatrije, medicine i zatvorskog sustava, te po svojim idejama o povijesti seksualnosti. Njegove teorije usmjerene su na moć i odnos između moći i znanja, a njegove ideje vezane za diskurs u odnosu na zapadnu misao bile su široko raspravljane i primjenjivane.
Foucault je također bio protivnik svih socijalnih institucija koje su uključivale identitet, što uključuje sve od indentiteta muškarac/žena i homoseksualnosti, do kriminalaca i političkih aktivista. Tvrdi da se većina znanstvenih istina o ljudskoj prirodi ne temelji na činjenicama već na etičkim i političkim stavovima određenog društva. Tako u svom djelu “Povijest ludila u doba klasicizma” zaključuje da ludilo nije znanstveno otkriće koje tvrdi da je ludilo mentalna bolest, već je proizvod upitnih društvenih i etičkih obaveza. Navedenu činjenicu prikazuje različitim objašnjenjima ludila kroz povijest – od krivog balansa tjelesnih tekućina do mentalne bolesti.
Najvažnija su mu djela “Povijest ludila u doba klasicizma” (1961), “Rađanje klinike. Arheologija medicinskog pogleda” (1963), “Riječi i stvari. Arheologija humanističkih znanosti” (1966), “Arheologija znanja” (1969), “Nadzor i kazna. Rađanje zatvora” (1975), “Povijest seksualnosti 1: Volja za znanjem” (1976), “Povijest seksualnosti 2: Upotreba uživanja” (1984), “Povijest seksualnosti 3: Skrb o sebi” (1984).
[izvor informacije Domino]
