Četvrtak, 28. lipnja, 2012. godine, dvadeset sati. Još je svjetlo, iako dani (već tjedan dana) postaju kraći (samo se to ne primjećuje 🙂 ).
Prvi dan Festivala. Na Jarun dolazimo biciklima. Već znamo da ne dolazi Plan B. To je priličan udarac našem prvotnom planu. Ali zato i postoje Planovi B! Dakle, idemo vidjeti što se da vidjeti i čuti na Otoku mladosti, mi koji se još osjećamo mladi. Prvo po ulaznice. Ali, kad me oko ruke obuhvatila zelena traka 3-dnevne propusnice i počela me stezati kao obruč lanca koji ne mogu (kad hoću) skinuti, znala sam da neću dočekati Franza Ferdinanda J. Ono što drugi posjetitelji nose s lakoćom kao narukvicu i koju će tako nositi tri dana (i noći, i pod tušem!), mene je stezalo kao ruka na grlu i morala sam to skinuti prije nego su se pojavile prve zvijezde na nebu i pozornici. Ali, prije nego sam otišla, ušla sam kroz glavni ulaz, prošla provjere i pretrage, obišla Otok, slikala objekte i publiku (prije nego se okupila u punom broju) i osigurala podlogu za skraćenu reportažu.
Vrijeme je ove godine na strani Festivala. Savršeno. Komponirano za boravak na otvorenom. Jarun kao hladna obloga u vrelom Zagrebu. Hlađenju je doprinosilo i pivo koje se pilo u limenkama (na travi pred ulazom) i plastičnim čašama (unutar službenih granica Festivala). Poticaj za ‘izvangraničnu’ konzumaciju bila je cijena od 18 kuna, a profitirali su skupljači boca koji su bez pretrage kontejnera punili vreće za otkup (dok se još može).
Plastične vreće i čaše korištene su kao sjenila za stupove javne rasvjete, a Organizator je posvetio pažnju i na druge aspekte zaštite okoliša (impresivni nizovi čistih i urednih, bar u trenutku posjeta i provjere, ToiToi kabina) i drugih normalnih ljudskih potreba (niz štandova s rutinskom roštiljskom ponudom, ali i obrocima vegetarijanske i zdrave hrane). Od programa koji se odvijao u referentno vrijeme, uočili smo entuzijastilne napore Leta 3 koji je pokušao podići raspoloženje publike u osjetljivoj prvoj fazi opuštanja ili uzbuđenja. Posjetili smo izložbu Multikulturalnost u glazbi, poslušali kako funkcionira živi ‘Nissan’ Juke Box, posjetili ‘plesnjak’ na podiju šatora s Retro partyjem ‘Tko pjeva zlo ne misli’ i prohodali kraj Busa iz Balkan partyja ‘Ko to tamo peva’. Među znamenitostima Festivala su Solar Cocktail Bar i Axe kupola. Pred Main Stageom se moglo piknikovati prije nastavka živih nastupa koji su trebali ispuniti prazninu Plana B.
Ali grupe mladih koje su dolazile poslije termina su headlineri prve večeri trebali nastupiti dokazivali su da njihovo zanimanje nije ograničeno na glazbeni sadržaj, već mogućnost druženja i društveni događaj amalgamiran glazbom. Grupe koje su dolazile u smjeru iz kojeg smo se mi vraćali podsjetile su me na uzlazne gužve prema Motovunu kad je već gotov filmski program. Jedan od 50 open air festivala po CNN-u, koji svojim ambicijama otvara, a dimenzijama odgovara prostoru na kojem se događa, još čeka punu potporu Grada u kojem se u isto vrijeme događa Eurokaz i Festival fantastičnog filma, da spomenemo samo neke od festivalskih simultanki.
Ada Jukić, 29.06. 2012.













