Moram vam reći: AUTOMATIKA PODUZETNIŠTVA [piše Ada Jukić]

Povodom otvaranja kockarnice na putu prema školi i vrtiću

Automat klub - Slikovnica ; Foto RJ
Automat klub – Slikovnica ; Foto RJ

Lokacija

Neki tip bez poduzetničkog duha potužio mi se neki dan jer je u prizemlju stambene zgrade u kojoj su bili pa propali poslovni prostori, otvorena kockarnica, Automat klub, piše svjetleća reklama iznad ulaza, piše i radno vrijeme, od 0 do 24 sata, u tri boje. Reklamno svjetlo preobličava okolni prostor u neprirodnu kulisu, reflektorsko plavetnilo pulsira digitalnim točkama koje uokviruju natpis u nezdravoj boji solarija, prodire pod kožu kao ultravioletne zrake kroz ozonsku rupu, slova su krupna i drhte, stakleni otvori poslovnog prizemlja prelijepljeni su krupnim kolor slikama, neke bajkovite prikaze kraljeva, faraona, magova i ljepotica, lavlja glava kao na ceradama cirkusa u kojem su se ljudi zabavljali prije televizijskih sapunica.

Atrakcija

Djeca iz škole (u zgradi do zgrade u kojoj je automat klub) i vrtića (preko puta škole), zastaju i zadivljeno gledaju te slike kao jumbo slikovnicu, Zašto ne mogu ući, nije im jasno, vuku roditelje za ruku, a ovi ih mogu na licu mjesta odgojiti: Ne smijete sada u kockarnicu, djeco, tek kad napunite 18 godina bit će vam dozvoljeno. Strpite se do tada J.

A da bi se ljudi koji zaslužuju automatsku zabavu mogli kockati u klupskom prostoru  bez prozora, na pročelje zgrade ugrađeni su golemi kompresori klima uređaja, i urezani otvori ventilatora koji rade (to jest, šušte) cijelu noć. Ovo trošenje energije mora se nekako isplatiti. Dobro da ima ljudi koji će ekonomski opravdati taj pogon, ljudi koji ne misle samo na cjelonoćnu zabavu, već su tu zbog ekonomskih potreba, koji se tu, dok drugi spavaju, mogu obogatiti svaku noć. Zar nije dobro imati te mogućnosti u vrijeme krize i nezaposlenosti?

Argumentacija

Dobro, što to smeta ovom čovjeku? Je li to jedan od onih zbog kojih ništa u ovom gradu ne bi radilo. Ne restorani poslije radnog vremena ni kafići u kojima se puši unatoč zabrani. Što bi on htio, da Zašto nije razmišljao kad je birao mjesto u kojem će stanovati, kad se odlučio za dvosobni od 50 kvadrata na prvom katu prigradskog naselja. Izvolio gospodin daleko od centra, ispušnih plinova, A sad mu smeta, kaže,   svjetlosno zagadjenje u periferiji, neumjerenost onih koji hoće tim svjetlom privući one koje takva svjetlost može privući, to emitiranje i privlačenje u javnom prostoru. U stambenom naselju u kojem žive oni mali ljudi koji žele spavati, a zabavljaju se pred televizorom. Zar nije dobro da im je dostupno mjesto za dodatnu zabavu? Što bi on htio, da traži kockarnice po hotelima, na autobusnim stanicama, u zračnim lukama, u trgovačkim centrima? Zar nije nužno 24 sata se kockati? Zar ima onih koji bi željeli čitati cijelu noć u javnoj knjižnici?

Što biste htjeli, dragi gospodine, htjeli biste spavati cijelu noć u svom dvosobnom stanu, s flašom žuje pred televozorom, bez ikakvih troškova? Ako ste htjeli noću spavati, zašto niste kupili  kuću na Tuškancu, a i tamo bi vam priuštili garažu! Ako se gospodarstvo osloni na vas, dragi građani, koji cijelu noć ništa ne trošite, kamo ćemo dospjeti, kako ćemo plaćati mirovinsko i socijalno, nema ništa bez poslovnih aktivnosti, bez poduzetničkih inicijativa, bez ventilacijskih vibracija! Nije grad grobnica po noći. Treba stati na kraj tim protivnicima poduzetničke klime! Ako vam smetaju klima uređaji, stavite krpu u uši, ako vam blješti u spavaćoj, spusti rolete, pa žmiri, što imaš gledati noću naokolo. Upali TV i gledaj kako ti je. Ne mogu vjerovati kakvih ljudi ima, koji nemaju sluha za poduzetničke Oni ne bi pizzeriju u stubištu, ne bi parkiralište na igralištu, ne bi spalionicu u svom dvorištu? Pa što bi oni htjeli? Čist zrak i miran život?

Asocijacija

Sjećam se kad sam jednom vidjela reklamu nekog ‘automat kluba’ u novozagrebačkom naselju, neku skupinu žarulja koja se palila i gasila, kako sam zavidjela onima koji to mogu stalno gledati! Jer to ne gledaju oni koji se zabavljaju unutra ni oni koji tu povremeno dođu, već oni koji u blizini žive. Ne znam koliko stanara privlače ti blješteći natpisi, ali sigurno ih je više od onih koji zbog toga ne mogu spavati. Tko kaže da je dokazan negativni utjecaj prejake javne rasvjete, a ovdje se radi o bljeskanju, o treperenju svjetla, o pulsiranju koje alarmira organizam kao kad prolazi vozilo hitne pomoći ili vatrogasci, sve to izaziva živahnu reakciju, to oživljava malaksale ljude, tom svjetlu trebaju se ljudi trajno izlagati. Zar nije fora kad preko puta Vaše spavaonice titra reklama kao u kadrovima noir filma, kao izlog novogodišnjih lampica koje bljeskaju cijele godine, bez predvidljivog prekida! Pa netko bi to platio.

Socijalizacija

Onaj tko je odobrio ovaj sadržaj u stambenom naselju, doslovce na putu prema školi i vrtiću, imao je na umu šire okolnosti i edukacijske ciljeve takvog pozicioniranja. Osigurana je budućnost ovih pogona, sljedeća generacija zainteresiranih za zabavu i zaradu, oni koji su godinama prolazili kraj zabranjenog ulaza u ralje automatske sreće. A koliko tek radnih mjesta može osigurati automatizirani pogon za proizvodnju budućih zabavljača! Samo nadležni znaju koje sve beneficije može donijeti ova investicija i koliko će zatopljenje proizvesti u našoj poduzetničkoj klimi. Zar taj  ekonomski cilj ne zavređuje malu žrtvu stanara, uostalom, i ti stanari koji ne mogu spavati, mogu doći i sami se zabaviti u automat klubu, jedinom mjestu u kojem ne blješti reklama i gdje buka klima uređaja proizvodi ‘klimu’.

Ada Jukić, Zg., 08.04.2016.