Dirigent: Hari Zlodre
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Scenografkinja: Irena Kraljić
Kostimografkinja: Tea Bašić
Koreografkinja: Larisa Navojec
Video: Willem Miličević
Zborovođa: Ana Šabašov
Izvođači:
Samson Leonardo Caimi (17. i 20. listopada), Vladimir Garić (22. i 24. listopada)
Dalila Terezija Kusanović (17. 20. i 24. listopada), Ivana Srbljan (22. listopada)
Daganov veliki svećenik Giorgio Surian
Abimelech Ivan Šarić (17. 20. i 24. listopada), Božo Župić (22. listopada)
Stari Židov Ivica Šarić (17. i 20. listopada), Mate Akrap (22. i 24. listopada)
Filistejski glasnik Vinko Maroević
Prvi Filistejac Špiro Boban (17. i 22. listopada ), Saša Jakelić (20. i 24. listopada)
Drugi Filistejac Mate Akrap (17. i 20. listopada), Joško Tranfić (22. i 24. listopada)
Trajanje: 3 sata
Web http://www.hnk-split.hr/Opera/Samson-i-Dalila
Link najave: http://film-mag.net/wp/?p=23674
Samson i Dalila ; Ustupio HNK Split
‘Samson i Dalila’, opera u tri čina francuskog skladatelja Camille Saint-Saënsa (1835. – 1921.), modernim je ekspresivnim metodama u režiji Krešimira Dolenčića vizualno prilagođena aktualnom razdoblju. Ovo djelo starozavjetne biblijske tematike svjedoči da pojedine teme nikad ne zastarjevaju i da su karateristične ljudskom rodu.
Dok su u Bibliji hvaljena Samsonova herojska djela, Ferdidand Lemaire naglasak stavlja na njegov zaštitnički odnos prema vlasititom narodu, s jedne strane, te ljubavi prema osobi iz neprijateljskih redova, Filistejki Dalili, s druge strane (jedno nije moralo isključiti drugo, da se radilo o obostranoj ljubavi). Samson je motivirajući vođa, koji svoj narod prvo spašava iz ropstva i pogubljenja, ali ga zato drugom prilikom, usprkos indikacijama, savjetima i upozorenjima, žrtvuje. A spoznaja o izdaji vlastitog naroda izjeda ga više od kazne kojoj je sam bio podvrgnut.
Paralele sa suvremenim strahotama eksplicirane su kostimografski. Primjera radi, filistejski vojnici obučeni su u crne uniforme, kakve se povezuju s nacističkim svjetonazorom, dok karakteristični naranačasti kombinezoni, u kakvom se nalazi zarobljeni Samson u posljednjoj sceni, predstavljaju odjeću američkih zatvorenika.
Kad se prvi put Vladimir Garić (tenor klape Cambi) u ulozi Samsona pojavi na sceni, prirodne duge guste kovrčave kose, čini to iznenađujuće dojmljivo, pjevajući iz prvog reda partera. Simbolički je on iz naroda (publika) i za narod (zbor), kojemu se za nekoliko trenutaka pridružuje, a nekoliko metara bliže slušaocima u odnosu na izvedbu s pozornice značilo je uočljivu razliku u dojmu i efektu pjevne dionice. Samsona se teškim korakom usporeno kreće po pozornici i djeluje u korelaciji s većim skupinama te nije u značajnoj interakciji s Dalilom, a istaknut je vrhunskom vokalnom izvedbom.
U ulozi Dalile nastupala je Terezija Kusanović, koja je također iznimno izvela svoje pjevačke dionice. Zanimljivi su bili njezini kostimi. Prvi je obuhvaćao haljinu bijele boje, ogromni plašt ovješen preko njezinih podlaktica, koji je poslužio i kao projekcijsko platno (kasnije elegantno uklonjen), te pokrivalo za glavu s rogovima, koje ima brojne konotacije, a mene je podsjetilo na rogove glavnog negativca u kultnom filmu ‘Legenda’ Ridleya Scotta iz 1985. godine.
Pripadnici zbora igraju aktivnu ulogu. U prvom činu utjelovljuju Izraelce, a domišljatim redateljskim rješenjem kružne cirkulacije omogućen je dojam veće skupine ljudi nego što je to zaista bila. U posljednjem činu opere zbor je u ulozi Filistejaca obučenih u crne kukuljice s venecijanskim maskama.
Uz klasičnu scenografiju, koja je također sadržavala brojne simbole i asocijacije, korištene su i projekcije, koje su preko mreže koja se povremeno spuštala ispred izvođača djelovale 3D, te video projekcija uživo. Potonje je podrazumijevalo osobu s kamerom u ruci koja snima pojedinog aktera u određenoj sceni (solistička arija), a prizor je pod filterima bio izravno projiciran na platno u pozadini pozornice. Ovim načinom postignut je visoki stupanj ekspresije i usmjerenja na detalje, kao i interakcija s publikom na prisnijoj razini. Međutim, ova metoda mogla se intenzivnije iskoristiti pri prikazivanju scena i prizora koje se ne mogu izvesti na pozornici, primjerice, rušenje hrama i okretanje mlinskog kamena…
Uz soliste, Zbor i Okrestar, u predstavi je nastupao i Balet splitskog HNK. Plesne dionice upotpunjavale su solističke ili instrumentalne dionice, a najefektnija bila je posljednja, u kojoj plesači u crnom plesnim pokretima prate i vizualiziraju energične ritmove i melodiju.
I da parafraziram podatak iz obavijesti za medije:
”“Na novo splitsko uprizorenje ovoga veličanstvenog djela čekali smo više od pedeset godina, ali isplatilo se čekati.“ Tako je kritika ispratila pojavljivanje Samsona i Dalile na 61. Splitskom ljetu. Da je doista tako, u to će se ljubitelji opere i ‘oni koji to mogu postati’ moći uvjeriti u kazališnoj sezoni.”
Vendi Jukić Buča, U Splitu, 26. 10. 2015.
