Povod: Izložba Osamdesete…, LINK.
Pred zgradom HDLU-a bila je okupljena tolika gomila ljudi, da sam pomislila da sam došla na otvorenje nekog trgovačkog centra ili na degustaciju, baš je u tijeku neka smotra slatkiša na Zrinjevcu. Večer je bila ugodna i svi su, napose pušači, uživali u mogućnosti slušanja pozdravnih govora na otvorenom, a poslije su, u gustom pritisku, hrlili u unutrašnjost zgrade.
- Gužva ispred HDLU-a ; Foto AJ
Zar to nije pozitivan znak, toliki interes za kulturne događaje, napose izložbe, zar to ne pokazuje pozitivnu promjenu, poduzetništvo u kulturi, i poništava mišljenja o općoj malodušnosti u društvu? Stvari kreću nabolje, kamo bi i mogle krenuti! I doista na toj ‘slici s izložbe’ bilo je svih lica koje možemo gledati ili smo mogli gledati na televiziji, likovnjaka i kazališnih ljudi i onih koji pišu i onih o kojima se piše, i onih koji su se već upisali u neku rubriku povijesti ili povijesti umjetnosti. Svi su došli pogledati Izložbu o osamdesetim godinama, Osamdesetim u nas, u svijetu su one (kao i danas) bile nešto drugačije . Na Izložbi nisu samo bila izložena klasična ‘umjetnička djela’ iz tog perioda, već svi njegovi tragovi, predmeti, simboli, pa sam se osjećala kao na antikvarnici na Britancu nedjeljom, samo s ujednačenom starošću eksponata.
Ovaj interes za tu prošlost staru tridesetak godina, za to neposredno prošlo razdoblje, tako blizu da su još živi njegovi sudionici, a dovoljno daleko da izaziva nostalgiju ‘izgubljenog vremena’, nije neobjašnjiv, iako se na to sugerira u naslovu. To je posljednje desetljeće u kojem je uz kritiku postojećeg sustava, koji je u međuvremenu propao, postojala alternativa u kojoj može biti bolje, u kojoj se može zamisliti kako bi moglo biti bolje, kad se od budućnosti očekivalo više jer se o alternativama znalo manje . I sad se od budućnosti očekuje poboljšanje, ali kao deus ex machina, a ne ostvariv projekt.
Među posjetiteljima Izložbe bilo je i mladih ljudi, ali većina je došla u ‘najboljim godinama’, oni koji su osamdesetih godina bili mladi, neki i sami prikazani na izloženim fotografijama, fotogenični u svojim mlađim izdanjima.
Interes za osamdesete pojačava se ili koristi drugim projektima koji se vežu uz to doba, napose televizijska serija s najagresivnijom reklamnom najavom u povijesti Trećeg programa HRT, koju zbog toga ne gledam. Ali sva vremena drugačije izgledaju na izložbi. Ili televiziji.
Ada Jukić, 10.04.2015.
