Romantična komedija o britanskim starcima u bivšoj britanskoj koloniji
Sve je više filmova o staroj populaciji. To odražava stvarnost i ostvaruje druge korisne filmske efekte. Prvo, ima sve više starih ljudi (bar u jednom dijelu svijeta), a starački problemi proširuju igranu filmsku problematiku. Uz to, stariji glumci kasnije idu u mirovinu, a svoju glumačku vitalnost potvrđuju u sve više isplativih postava… Ali uz filmove koji doista govore o svijetu starijih, neki infantiliziraju starce tipičnim teenagerskim problemima, to jest pitanjima kako simpatiji otkriti svoje osjećaje ili odlučiti se pri višku simpatija. Jedan od tih lažnjaka o neograničenim opcijama umirovljeničkog doba je ‘The Best Marigold Hotel’, odnosno i njegov drugi dio, ‘The Second Best…’, o hotelu u egzotičnoj indijskoj provinciji i njegovim gostima, skupini romantičnih europskih i američkih (u svakom slučaju, bjeloputih) staraca, koji u ugodi nižih životnih troškova uspijevaju ne samo preživjeti, već i oživjeti u nebrojenim sentimentalnim vezama, a pronalaze (na račun domaćih nezaposlenika) i zaposlenje u dinamičnoj indijskoj privredi.
- Marigold hotel 2 ; Ustupio CineStar
Netko će reći, pa film treba zabaviti, a ne samo prikazivati tužnu stvarnost. Ne trpe svi starci tragične posljedice Hanekeove ‘Ljubavi’, ali zar ih treba podjetinjiti, da budu prihvatljivi kao filmska tema? Gosti ‘The Second Best Marigold’ hotela nemaju tipičnih staračkih tegoba. Ima tu bora i viška kilograma (ne kod Billa Nighyja ni Richarda Gerea, kao pridošlice u ovoj epizodi), ali ti izborani, vitki i punašni starci nemaju prepreka u pronalaženju životnih partnera niti u izbjegavanju usamljenosti. A s obzirom da je život u Indiji jeftiniji, izbjegavaju i financijske probleme, možda nešto i uštede, kao naši zapadnoeuropski turisti u opatijskoj predsezoni.
Film obiluje filozofskim i pjesničkim floskulama o tome kako nije bitno koliko smo stari i kako život ne završava u ‘najboljim godinama’, već može svakog časa početi i kako je bitan svaki sat koji provedemo i kako smo stari onoliko koliko se osjećamo i druge slične mudrolije koje mogu dirnuti samo onoga tko staruje u dokolici i nije na listi čekanja za reumatološki pregled. I ako ima novaca za razmišljanje. Teško je uvjeriti nekoga tko vježba kralježnicu uvlačenjem u kontejner, da starost može biti šarmantna, a da nedostatak prave ljubavi u užurbanoj mladosti može nadoknaditi multipliciranim vezama u naknadnoj dobi. Ovaj film nije ostavio ni jednu staricu bez bar jednog dobrostojećeg udvarača, a i ti su, kao nesigurni adolescenti, ljubomorni na moguće konkurente. A da se filmu ne zamjeri zbog rasnoj pristranosti, i indijska ljepotica u godinama (majka glavnog junaka) dobiva za udvarača naočitog i američkim mjerilima uspjeha stereotipno zasićenog Richarda Gerea, koji izgleda gotovo privlačnije nego u doba ‘Američkog žigola’!
Eto, i pored recesijskog pada kupovne moći zapadnjačkih penzića, oni još uvijek mogu naći bivšu koloniju u kojoj njihova funta i dolar vrijede više nego na domicilnom tržištu, i gdje ih uslužni vozači još zovu ‘Sir’ i ‘Miledi’. S obzirom da je teško uvjeriti iskusne starce u neposrednu blizinu ‘raja na zemlji’ (slogan koji se u kreativnoj turističkoj kampanji pronosio o našoj zemlji !), odmaknuli su ga na Daleki istok, pa tko hoće provjeriti, mora se upustiti u putni trošak.
U prikazu Indije, kao idealizirane turističke destinacije, toliko se pretjeruje, da nije prikazana ni jedna mušica ni komarac (mislim da se spominje jedan!), o zmijama da ne govorimo, a prenapučeni stambeni blokovi blagonaklonoj engleskoj posjetiteljici čine se kao poželjna obiteljska gnijezda. Na realističniju sliku stvari upućuju otpaci na ulicama kojima zapadnjake provoze, koje kao da su zaboravili sakriti u brzini snimanja. Što se scenarija tiče, on premiješta žarišta s jednog na drugi (nestarački, već poduzetnički) problem, pa i zaboravlja na probleme. Među ostalim, početni cilj pronalaženja financijskih sredstava za obnovu zgrade u novi hotel, posve se smetne s uma kad poduzetnik, indijski mladoženja, pozove goste u novi hotel za koji se ne zna ni kad ga je ni kako stekao…
Što se prijevoda tiče, i u njemu je nešto izgubljeno. U naslovu teško prevediva igra riječima, ono ‘second’ u imenu hotela uz pridjev ‘best’ (najbolji) znači nešto što nije najbolje, što nije prve kvalitete, ali opet ne ‘drugorazredno’ (unutar kategorije lošeg). Drugi gubitak je dvostruki propust prijevoda krilatice koju film naglašava, a to je da nema većeg poklona nego što je vrijeme, ne možemo nekome pokloniti ništa vrednije nego kad mu poklonimo svoje vrijeme. S time se možda ne bi složili starci koji nemaju ni vremena na raspolaganju. Ni sredstava za odlazak u kino.
Ada Jukić, 02.04.2015.
Informacije o filmu:
Marigold hotel 2
The Second Best Exotic Marigold Hotel (2015.)
Blueprint Pictures, Participant Media, 2015.
Trajanje: 122 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: John Madden
Glume: Dev Patel, Maggie Smith, Danny Mahoney, David Strathairn, Judi Dench, Bill Nighy, Celia Imrie, Ronald Pickup, Diana Hardcastle, Subhrajyoti Barat, Fiona Mollison, Zachary Coffin, Jayesh V. Kardak, Tina Desai, Shazad Latif, Richard Gere
Marigold hotel 2 – Facebook
The Second Best Exotic Marigold Hotel – IMDb
