“THE CLASH” – monografija – Stummer/Jones/Simonon/Headon

Uvijek je nezahvalno pisati recenziju glazbene monografije. Dojam o takvim monumentalnim izdanjima ustvari ovisi o tome da li voliš bend iz knjige ili ne. Na sreću, neće se baš za šrot bendove izdavati raskošne monografije kakva je ova koju ću obraditi u daljnjem tekstu.

„The Clash“ je jedan od najutjecajnijih bendova u povijesti. To samo po sebi čini zadatak pisanja o njihovoj monografiji još nezahvalnijim. „Velika ružičasta knjiga“ na prekrasno uređenih četiristotinjak stranica priča priču o buntovnicima koji su, bez pretjerivanja, promijenili svijet. Ova monografija ih je napravila naratorima vlastite priče. Priče koja se nalazi na svim njihovim albumima, ali i priče o kojoj na ovom retro valu osamdesetih imamo prilike dosta toga čuti.

„Dallas“ je tu iskoristio priliku. Ovu monografiju izdanu 2008. prilagodio (Anđelko Jurkas i Milan Pavlinović) za hrvatsko tržište i ciljao na taj nostalgični đir i bunt koji „Clash“ sije za sobom više od trideset godina nakon zadnje godine obrađene u knjizi. „Raspad „Clasha“ započeo je odlaskom Toppera“, rekao je Stummer. Kako se taj odlazak dogodio 1984. to se činilo prigodnom godinom za završiti priču. Nakon pedesetak stranica uvoda i biografija članova, monografija nam donosi presjek „Clasha“ od 1976. do 1984. i uz fotografije i svjedočanstva „iz prve ruke“ daje nam priliku ponovno proživjeti vrijeme koje je trag „Clasha“ ostavilo trajnim u kolektivnoj svijesti svih onih koji su barem jednom cijenili iskrenost u glazbi.

Ovakva su izdanja glomazna. Ovakva su izdanja skupa. Sjećam se kako je prije nekih desetak godina jedan naš nakladnik rekao kako ga je monografija „U2“ koštala „ko svetog Petra kajgana“. Ako je i koštala, ova monografija se isplatila. Gledajući fotografije članova benda na sjajnom papiru, popraćene njihovom vlastitom naracijom i dokumentima onog vremena (plakati, ulaznice… ) na svakoj se stranici čovjek poželi zadržati duže, zastati i razmišljati, uvjeravati sam sebe da udiše dah onog vremena sve dok se ne sjeti da je taj dah, kao i taj glas „Clasha“ bio previše divlji za tako patetičnu scenu. Upravo u toj opreci, toj luksuznosti monografije naspram „Clashove“ neobuzdanosti leži tajna zašto će ova monografija vjerojatno izazvati dvostruke reakcije. Oni koji će si ju moći priuštiti i oni koji su izgubljeni u tom nostalgičnom osjećaju bunta sastat će se na pola puta. Jedni će drugima priznati da su u krivu, prepoznati ironiju i uživati u knjizi. Iako sam svjestan toga da bi, ovakva kakva je, monografija „Clasha“ bila potpuna suprotnost sirovosti punka na neki način je baš dobro da je jedan od najvećih predstavnika tog zvuka dokumentiran na ovakav način. Ne samo zato da bi pobrao kritike onih „pravih pankera“ nego i zato da dokaže kako „punk nije mrtav“. Za mrtav se žanr ne rade ovakve monografije.

Iako je „The Clash“ postojao još četiri godine nakon razdoblja pokrivenog u knjizi, zanimljivo je promotriti sve utjecaje proizašle od jednog benda koji je počeo „u skvotu bez bubnjara“. Magazin „Rolling Stone“ je 2004. stavio „The Clash“ na osamnaesto mjesto najboljih izvođača svih vremena a dan danas nećete naći nikoga tko će ozbiljno pričati o punku i osamdesetima a da ne spomene nekog od originalne četvorke iz benda. „Dallas“ se stvarno potrudio napraviti epohalno izdanje koje je gušt držati u rukama. Ružičastom bojom kao da nas odvodi u neki utopijski mit koji su „The Clash“ svojim pjesmama pomogli stvoriti. S mitovima je problem što, tako ispada, teško umiru a „The Clash“ je jedan od onih mitova koji se što ga više zaboravljaš sve upornije vraća. Što ga više tučeš i ostavljaš u mraku da umre to je snažniji.

Tako to ide s mitovima o velikim bendovima i velikim knjigama kakve i oni i njihovi fanovi zaslužuju. E sad, što se dogodi kad se pankeri pretvore u ovakvo izdanje, kad se punk ovako transformira?

Ne znam, bit će da postane čudovište kao u horor filmu. Nije mrtav, to je sigurno. Knjiga u izdanju „Dallasa“ je svjedočanstvo jednog mita, pokreta i jednog vremena. Svjedočanstvo benda koji je našao bubnjara i pokorio svijet.

Bez obzira voljeli punk ili ne, barem prolistajte ovu monografiju. „The Clash“ naime već odavno nije samo bend. „The Clash“ je opća kultura.

Izdavač: „Dallas Records“, Zagreb, studeni 2014.

Broj stranica: 385

Cijena: 259 kn

Danijel Jedriško