Mama
Mommy (2014.)
Metafilms, Société de Développement des Entreprises Culturelles (SODEC), Sons of Manual, 2014.
Trajanje: 139 min.
Format: 1:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Xavier Dolan
Glume: Anne Dorval, Suzanne Clément, Antoine-Olivier Pilon, Patrick Huard, Alexandre Goyette, Michèle Lituac, Viviane Pascal, Natalie Hamel-Roy, Pierre-Yves Cardinal, Vincent Fafard, Isabelle Nélisse

Mama – www.festival-cannes
Mommy – IMDb

Mama ; Ustupio DF
Mama ; Ustupio DF

Nisam neki ljubitelj kanadskog redatelja (i glumca) Xaviera Dolana i njegovih filmova (Ubio sam majku, 2009.), barem ono što sam do sada vidio, a koji u pravilu imaju uspjeha u Hrvatskoj kod festivalske publike. Njegov zadnji film ‘Mama’ opet poteže pitanje odnosa na granici netrpeljivosti majke i sina u maloj disfunkcionalnoj obitelji. I Mama (Anne Dorval) i Sin (Antoine-Olivier Pilon) izuzetno su antipatični likovi, i ako izdržite prvih pola sata u kinu u njihovom životnom natezanju, ostat ćete i do samog kraja koji pokazuje svu tragediju otuđenog društva gdje su se neke vrijednosti jednostavno zagubile. Inače mi je problem Dolanovih filmova negativna empatija prema njegovim likovima, međutim, to ne znači da su njegovi filmovi loši, čak što više, jako su dobri. Čak i trik koji je upotrijebio u ‘Mami’ nepripremljenog gledatelja dovodi u iskušenje da misli kako nešto nije u redu s projekcijom, jer format slike je 1:1, a ne uobičajeni 1,85:1 ili 2:35:1 (široko platno). Ovako sužena slika još jače naglašava tjeskobu čitave situacije u roditeljskom odnosu samohrane majke i sina tinejdžera koji pati od poremećaja hiperaktivnosti (ADHD – Attention deficit hyperactivity disorder, ma što to značilo). Zanimljivo je da se u 80.-oj i 110.-oj minuti slika raširi na nekoliko minuta u standardni format, a što je direktno povezano sa srećom koju mala zajednica proživljava na velikom platnu.

Film se koncentrira na razdoblje kada Mama iz državne ustanove preuzme Sina na kućnu skrb. Sin je problematično nasilan lik koji se teško može uklopiti u društvo, ali Mama se trudi na sve načine kako bi ga socijalizirala. Čak i nakon što izgubi posao, trudi se da svoje veliko dijete uklopi u društvo. Od velike pomoći biti će joj susjeda (Suzanne Clément), koja i sama zbog nekih trauma ima problema s uklapanjem u društvo. Mama je po nekim pitanjima otkačena žena u srednjim godinama, ali je život tjera da se prilagođava sustavu. Sin nema takvih potreba, i u mnogim situacijama reagira impulzivno, čime ne radi samo štetu sebi, već i Mami koja ima sve manje volje i želje kako bi ga spašavala… Treba spomenuti da se u uvodnoj špici navodi kako su u Kanadi 2015. godine doneseni zakoni koji reguliraju postupke u skrbi kod ovakvih ekstremnih slučajeva, tako da je Xavier Dolan snimio svojevrsnu SF dramu bez specijalnih efekata i svih rekvizita karakterističnih za tu vrstu filmova.

Robert Jukić, 31.01.2015.