Neočekivano sam uživala u podvizima Johna Wicka, iako nisam osobito sklona nepobjedivim akcijskim superjunacima. Nije mi smetalo ni pretjerivanje u sposobnostima naslovnog junaka, kao, na primjer, Denzela Washingtona u ulozi svemoćnog branitelja malih ljudi (Pravednik) ili Gerarda Butlera u filmskoj Bijeloj kući (Pad Olimpa), Brucea Willisa (Umri muški: Dobar dan za umiranje) ili Toma Cruisea kao Jacka Reachera. Simpatična stara garda akcijskih junaka, okupljena oko Stalonea i Schwarzeneggera, duhovito je počela (Plaćenici), ali se predala banalnoj komercijalizaciji, kao da im je to posljednji potencijalni hit (što možda i jest). Dakle, cijela parada akcijskih junaka nije me impresionirala svojim podvizima. Ali John Wick jest!
Možda zato što Keanu Reeves isijava auru Matrixa s virtualnim rasponom (sve)mogućnosti). Ili zato što film ima noirovskog stila. Interijeri, eksterijeri, kostimi, osobito vozni park. Izbor svakog auta (među kojima neki vrhunski primjerci stradaju do neprepoznatljivosti) govori o društvenoj poziciji, karakteru vlasnika i njegovim neposrednim (opasnim) namjerama. Uostalom, i početni zaplet proizlazi iz sukoba oko kultnog oldtimera.
Likovi, unutar stripovskih kontura i tipskih ograničenja, pokazuju životni raspon specifičnosti, napose negativci, slikoviti Rusi koji govore nekim arhaično zatamnjenim jezikom ‘nordijskog karaktera’, a glavni negativac zove se Viggo. I naslovni junak govori taj jezik, a u prošlosti, od koje se pokušao distancirati povlačenjem u brak iz ljubavi, bio je i član te skupine. Među slikovitim epizodistima ističe se Willem Dafoe u ulozi plaćenog ubojice kontroverznih etičkih principa, a u još detaljnijoj podjeli uloga zanimljivi su vlasnik i recepcioner hotela jugendstilovske arhitekture koji svojim gostima pruža osobite usluge.
Film koristi arhetipski žanrovski obrazac (osveta pojedinca nad nadmoćnom nasilnom organizacijom), a diferencira se od sličnih filmova vizualnim stilom i detaljima, promišljenom izmjenom usporenog i ubrzanog ritma radnje, dobro komponiranim kadrovima, antologijskim dijalozima, profiliranjem uočljivih likova, ukupno ‘finom obradom’ standardnog materijala kojim se prikazuje kriminalno podzemlje. Primjer za to je prikaz ambijenta u kojem se zabavlja sin glavnog gangstera, nasuprot sofisticiranoj atmosferi ekskluzivnog hotelskog bara uz jazz glazbenu podlogu. Detalj s umiljatim psom koji ni kriv ni dužan … neću reći što (ali sigurna sam da je pravi pas ostao živ i zdrav) kalkuliran je, ali majstorski izveden i ne možemo isključiti empatiju. Jedino je kraj filma prolongiran kako bi se zatvorio tematski krug. Sve govori da će se John Wick uskoro ponovo pojaviti. Više bi mi se svidjelo da je kraj manje konkretan, ali o krajevima se (u filmu) ne govori… Kad je o blockbusterima riječ, govori se o nastavcima.
Ada Jukić, Zg, 08.12. 2014.
Više o filmu:
John Wick
John Wick (2014.)
87Eleven, Company Films, DefyNite Films, 2014.
Trajanje: 101 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital | Auro 11.1
Redatelj: Chad Stahelski, David Leitch
Glume: Keanu Reeves, Michael Nyqvist, Alfie Allen, Willem Dafoe, Dean Winters, Adrianne Palicki, Omer Barnea, Toby Leonard Moore, Daniel Bernhardt, Bridget Moynahan, John Leguizamo, Ian McShane, Bridget Regan, Lance Reddick, Keith Jardine