Omar
Omar (2013.)
Redatelj: Hany Abu-Assad
Scenarist: Hany Abu-Assad
Producent: Hany Abu-Assad, David Gerson, Waleed Zuaiter
Produkcijska kuća: ZBROS
Direktor fotografije: Ehab Assal
Montaža: Martin Brinkler, Eyas Salman
Glumci: Adam Bakri, Leem Lubany, Waleed Zuaiter, Samer Bishara
Zemlja: Palestina
Godina: 2013.
Trajanje: 97 minuta
Početak prikazivanja: 13. studeni 2014.
„Omar“ je film prepun višeznačja i simbolike. Ovog studenog navršilo se dvadeset i pet godina od pada Berlinskog zida i sve su vijesti bile pune prigodničarskih tekstova. „Omar“ nas podsjeća kako postoji zemlja u kojoj Zid još uvijek živi. Na nekoliko razina. Onoj stvarnoj i onoj metaforičkoj. Simbolika toga da se film poput „Omara“ baš oko obljetnice pada onog poznatijeg zida prikazuje u zagrebačkom kinu „Europa“ dodatno daje draž onom što nas u mnogo niti koje je isprepleo „Omar“ prati od početka do kraja.
- Omar ; Ustupila KE
Priča kreće s tri prijatelja. Tri prijatelja koja idealističkim pogledom na svijet nastoje promijeniti okruženje u kojem žive. Omar je ovdje samo jedan među njima. Zid njemu nije nikakva prepreka te ga s lakoćom preskače. Tri prijatelja i jedna žena. Priča teče dalje. Društvo koje gradi zidove ne može biti normalno. Neovisno s koje strane. Omar pripada svima, a ne zna kome pripada. Dečko s ulice živi samo svoje ideale. No, da li ti ideali bez pripadnosti ideologiji išta znače? Ako nisi Hamas, kao da nisi uopće. Ako nisi s nama, onda si protiv nas. Oko tih postavki koje je nemoguće razložiti u više detalja bez otkrivanja radnje filma kreće se graditi triler i drama „Omara“, filma koji je i više nego zasluženo na ovogodišnjim „Oscarima“ nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma.
Omar živi punim plućima. Sanja o ljubavi i junaštvu, a u trusnom društvu jedno isključuje drugo. Ljubav je luksuz koji si možeš dozvoliti samo ako želiš riskirati. Mladi su ljudi, vidimo to iz filma, itekako spremni zanemariti sve što dolazi s rizicima. Kako film odmiče tako se i likovi mijenjaju. Na početku filma vidimo iz vesele i bezbrižne, kako imitiraju kultne filmske naslove, kako pričaju o djevojkama i dalekim krajevima. Kako film odmiče njihovi pogledi na svijet, njihovi životi i njihove teme postaju sve realnije, sve turobnije. Odrastaju. Paralelno sa stvarnim zidom, u glavi grade one sve gore, metaforičke Zidove, stvaraju prepreke kakve može stvoriti samo društvo koje bez njih ne funkcionira. Omar je najveći idealist od svih. Postavlja se pitanje hoće li barem on sačuvati snove?
Hanyju Abu-Assadu „Omar“ je druga nominacija za „Oscara“ u kategoriji stranog filma. Prva je bio odlični „Paradise Now“. Njegova se redateljska umješnost vidi u načinu na koji je režiran „Omar“, ali ponajviše u njegovoj dinamici. Glavni glumac Adam Bakri u filmu prolazi cijelu paletu osjećaja. Sva njegova raspoloženja dodatno su dočarana odličnom režijom i možemo reći kako baš tim odličnim nijansiranjem emocija Bakri i Abu-Assad daju filmu onu dubinu koju možda zbog mjestimice klišeizirane priče ne bi imao. Leem Lubany s druge strane, kao glavna ženska uloga, iako iznimno lijepa u ovom filmu kao da je i glumački nedorasla zahtjevnosti uloge. Možda se to može pripisati i liku hirovite tinejdžerke koju glumi, pa onda i sama glumica djeluje pomalo nezrelo ali imam dojam da njoj nedostaje ona dubina koju Bakri ima u glumačkom smislu, pa bi i kemija između njih dvoje na platnu bila uvjerljivija.
Neovisno o tome „Omar“ je jako dobro ostvarenje kojem ne mogu naći puno zamjerki. Isprepletenost simbola na nekoliko razina, od kojih su u ovom tekstu kako ne bi previše otkrivao radnju, pokazani samo neki doista na momente zapanjuje. A najvažniji simbol, onaj koji pokazuje kako fizički zid gradi još gori psihički Zid u ljudima, doista zapanjuje. Pogotovo je interesantan način na koji je to pokazano kroz lik Omara i njegovu interakciju s društvom u kojem živi i – posebno – onim pravim Zidom protiv kojeg se bori.
U društvu koje bira strane teško je ostati neutralan. Pogotovo jer je ljubav, kao najjača emocija od svih, najmanje takva.
Ocjena: 8/10.
Danijel Jedriško
