Ove se godine navršilo sto godina od izbijanja Prvog svjetskog rata, sukoba za koji su oni koji su ga počeli bili uvjereni kako će „završiti sve ratove.“ Stoga su ga, kako bi mu dali dodatnu težinu u odnosu na sve ostale ratove, prozvali i Velikim ratom. Dvadeseto stoljeće nije bilo baš najzahvalnije za takve prognoze, pa je dvadesetak godina nakon Velikog rata uslijedio još veći. Ovaj rat koji mu je prethodio tako je u kolektivnoj traumi hladnoratovskog svijeta ostao pomalo zaboravljen. Kao kod svih obljetnica, tako i kod ove prigodna izdanja izvlače iz zaborava rat koji je ostao zapamćen po svojoj brutalnosti kao neprekinuti rovovski sukob, sukob obilježen korištenjem bojnih otrova, raspadom velikih carstava i pojavom novih ideologija koje su, svaka na svoj način, obilježile prvu polovicu stoljeća. Ideologija koje su, naposljetku, rezultirale Drugim svjetskim ratom.
- Naslovnica stripa ‘Naša majka rat’
Strip „Naša majka rat“ ne ulazi u te – geopolitičke – sheme na taj način. On je antiratni ep koji rat doživljava osobnije i intimnije, iz gotovo dnevničke perspektive. Ne želi biti promatrač rata u foteljama, nagnut nad mapom sukoba već nas odvodi daleko u prve redove gdje su sudbine ljudi puno manje romantične od one „junačke“ i romantične predodžbe ratovanja koja nam se često servira na meniju patriotizma. U opširnom predgovoru koji je napisao Nicolas Offenstadt, povjesničar i izvanredni profesor na sveučilištu Paris i Panthéon Sorbonne strip „Naša majka“ nazvan je „arhivskom fikcijom“, posredstvom dijaloga između materije i njene interpretacije kroz stvaralački proces. Za materiju su odgovorni povjesničari, za interpretaciju, taj „nov kut promatranja“ odgovorni su autori je – argumentira Offendstadt – oni ne daju samo kroz svoju vizuru osvrt na jednu epohu, već daju percepciju sadašnjosti kroz događanje (ponavljanje) prošlosti. Sve to, naravno, čini ga pravim primjerom rasta jednog medija iz kolektivnog pojma strip na onu dodatnu narativnu razinu „grafičkog romana“.
Roman „Naša majka“ obračunava se s ratom na razini introspekcije i na razini društvene polemike. Rat je ovdje nacrtan je do detalja, izrazi lica vojnika u rovovima ocrtavaju strah i otuđenost od svega osim od svojih sudrugova. Pokazana je licemjernost onih koji vode rat dalje od rovova i beznađe onih kojima je taj rat, što dalje odmiče, jedino što im ostaje jer gora od izgubljenog rata samo je spoznaja da je sve bilo uzalud. Svaki rat nosi svoje pobjednike i svoje gubitnike. Na kraju svakog rata dodjeljuju se medalje i lijepe epolete no nitko – jedna je glavnih misli ovog stripa – nema pravo reći da je rat lijep. U tom smislu osobnog, intimnog promatranja rata pada mi na pamet sovjetski filmski klasik „Idi i smotri/Idi i gledaj“ koji se s ratom obračunava iz perspektive jednog dječaka. Ovdje, u događajima 1914. – 1918. možemo promatrati i promjenu te perspektive jer je i ova „arhivska fikcija“ zasnovana barem djelomično na stvarnim izvorima vezanim za Prvi svjetski rat. Pogled na rat se mijenja, varira od:
„Želio sam biti potresen, osjetiti, zadrhtati… u mislima sam ponavljao: ‘To je to, ovo je rat’, uslijed nijemih polja. Ali nedostajali su mi krici, metež, grozničava tijela što se u bijesu sudaraju, grmljavina pušaka, zvukovi koji bi svemu tome dali dušu. Umjesto toga završio sam izgubljen i sam, u samome srcu goleme mješine vlažnog i sleđenog blata. Našao sam rat, i nije mi trebalo ni sat vremena da se u njemu izgubim.“
To gubljenje ideala u metežu i bijesu rata u kojem je neprijatelj samo još jedna prepreka među svima onima koji izdaju naredbe a od rata bježe tek je faza koja radnju, a i ovaj i svaki sljedeći rat vodi sve do:
„Rat je završio. Najljepša i najstarija laž. Rat je završio za one koji ga nisu ni upoznali… Za sve koje jednom dotakne, rat ne prestaje“.
Ta transformacija kojoj u ovom fantastičnom stripu teže autori vidljiva je kroz samu naraciju i priču, ali vidljiva je i kroz crtež u kojem je razvoj (ili degradacija) likova proporcionalna trajanju rata. Svaki rat završava do prvog sljedećeg Božića. Citat koji znamo iz filmova ovdje je itekako primjenjiv. Jer ljudi koji su od obitelji otišli nisu više isti oni koji su se obiteljima vratili. „Naša majka rat“ ih je odgojila i pretvorila u nešto što ni oni sami ne prepoznaju. Jedino što mogu jest da nastave živjeti. Oni koji taj preodgoj nisu doživjeli ih ionako neće (i ne mogu) razumjeti. Ovaj roman je antiratni ep koji ne smatra da je ta transformacija dobra niti da je moralno ispravna, ali daje do znanja koliko je teško gledati normalan život istim očima kad tu normalnost vidiš povampirenu na toliko načina. „Naša majka rat“ krije nam i još jednu poslasticu. Strip koji su nam tako temeljito i znalački servirali Kris i Maël nije samo antiratna priča. On sadrži elemente vješto konstruiranog trilera pa se u preklapanju tih žanrova ustvari vidi sva njegova genijalnost.
Ovo je priča o zvonjavi i tišini. Ovo je priča o tome na koliko načina može bučiti tišina i na koliko načina zvono može šutjeti. No, ova priča je isto tako priča koja će nas natjerati da pogledamo u oči naturalizmu rata, ljudskoj sklonosti zlu i perverziji. Ne želim ići toliko daleko pa reći da „Naša majka rat“ osuđuje ljudskost ali nas tjera da se zapitamo za što smo točno kao rod sposobni. Svako od nas odgovorit će na to pitanje ponaosob iščitavajući ovaj roman više od jedanput. „Fibra“ ponovno servira narativnu poslasticu koja nadmašuje većinu literature koju sam u posljednje vrijeme pročitao. Priča iz 1914. – 1918. je tamna strana pogleda na sadašnjost koju i dalje živimo. Samo što joj se najčešće bojimo pogledati u oči jer nitko od nas, na koncu, ne voli neugodna iznenađenja.
Izdavač, „FIBRA“, Listopad 2014. 288 stranica
Prijevod: Vlatka Briški
Cijena: 220 kn
KRIS & MAËL – NAŠA MAJKA RAT – Pročitaj dio knjige!
Danijel Jedriško
