Davatelj i Davitelj
‘Davatelj’ bi se mogao zvati i ‘Davitelj’, u prenesenom smislu u odnosu na gledatelja. Glavni lik, zapravo, nije ostarjeli ‘Davatelj’ (Jeff Bridges) kao izvor informacija o prošlosti društva koje želi ‘učiti iz povijesti’, već mladi ‘Primatelj’ tih informacija, koji je u strogoj društvenoj podjeli izabran za tu funkciju. On se od samozatajnog mladića razvija u super junaka, tako uobičajenog u današnjoj hit produkciji, koji se, svladavajući nemoguće prepreke, oslobađa društvenih normi. Film je snimljen za generaciju koja nije čitala Asimova, Clarka ili Bradburyja ni gledala Odiseju i Blade Runnera, već svoje futurističke vizije prima od vršnjaka pisaca za čije se uspješnice odmah kupuju filmska prava. Nedavno smo vidjeli mladenački hit ‘Različita’, a ovdje se također radi o ‘različitosti’, samo muškoga junaka.
Davatelj ; Ustupio DF
Priča za filmsku djecu
Teško je napraviti dobar SF film, ali teško je prihvatiti ovakve pokušaje poslije Kubricka, Scotta ili Spielberga (A.I.). Kao da je poslije velikih postignuća došlo do pada ‘žanrovske civilizacije’, pa se sad kreće od početaka, to jest pokušaja i grešaka.
Prvi poblem filma je neuvjerljiva priča na kojoj su radila tri scenarista, među kojima autorica romana. Nisam pročitala roman, ali filmska interpretacija djeluje djetinjasto, naivno, puna kolizija, pojednostavljenih tumačenja i euforije, kao da je autorica teenagerica, a ne zrela spisateljica (Lois Lowry, rođena 1937.)
Radi se o utopiji društva poslije neodređenog procesa ‘rušenja’ prethodnog uređenja (ne definira se da li je to bio nuklearni rat ili druga kataklizma, ali na to ne ukazuju arhitektonski ostaci). Kako bi se izbjegli sukobi, u toj ljudskoj zajednici isključene su razlike među ljudima. To je, međutim, lakše izjaviti nego predočiti. U idealiziranom okružju bauhausovske arhitekture i ekološki svjesnih ljudi (voze bicikle) pojedinci se ne ističu vidljivim statusnim obilježjima, ali društvo je podijeljeno i integrirano u totalitarističkoj hijerarhiji, s predstavnicima vlasti i diskretno prikazanim snagama represije. Neuvjerljivo je da te izolirane zajednice, s vidljivim granicama teritorija (prikazan kao uzvisina okružena oblacima, usporedi s ograđenim prostorom novog Labirinta, The Maze Runner), koristi naprednu tehnologiju. Oni čak upravljaju vremenskim prilikama, a činjenicu da nema snijega obrazlažu arhaičnim, gotovo fiziokratskim argumentima: nema snijega jer on otežava sjetvu poljoprivrednih kultura! Ni danas povoljni klimatski uvjeti ne osiguravaju bogatu žetvu, niti bogata žetva osigurava ekonomsko blagostanje, a skijanje može biti osnova za veće turističke prihode od zarade ljetne sezone (usporedi Austriju i našu obalu :)). Visoka tehnologija podrazumijeva globalno povezano društvo, a ukoliko bi došlo do katastrofe, vjerojatnija je antiutopija Mad Maxa ili Vodenog svijeta, od sofisticiranih tehnoloških predgrađa koja okružuju nepoznanice. Ni na kraju filma ne otkrivamo što to postoji u susjedstvu domovine mladog i starog junaka i kakav je njihov odnos (ali tamo ima snijega!).
Što se tiče upravljanja ljudskim ponašanjem u futurističkom svijetu ‘Davatelja’, isključenje emocionalnih stanja koja mogu dovesti do sukoba donekle se objašnjava uzimanjem kemikalija na koje su stanovnici prisiljeni, ali isključenje različitih boja iz tog svijeta (pa i boje kose stanovnika) ne može se objasniti, osim kao pjesnička figura.
Razum i osjećaji
Nastojeći dokazati da su emocije ono što određuje ljudsko biće, film promovira reakcionarnu tezu da su za puno izražavanje te prirode potrebni sukobi i destrukcija. U slijedu sjećanja koja Davatelj (dodirom ruke) prenosi svom štićeniku pomiješane su slike ugodnih i privlačnih prizora s onima koji predstavljaju njihovu suprotnost. A na vrhuncu emocionalnosti, prikazuje se par američkih vojnika u nekoj neodređenoj ‘mirovnoj misiji’ (moglo bi to biti i sjećanje na Vijetnam), u kojoj te vojnike napada (neviđeni, to jest neprikazani) neprijatelj, dok ovi bespomoćno vape ‘Napadaju nas, odozgo…’. Ne vidimo čime ih napadaju (mogli bi to biti Vijetnamci koji ih s palme gađaju kokosima) ni zašto se oni ne brane, već jadikuju, dok jedan od dvojice (karakteristično, Crnac), u patetičnoj sceni, pada. Za razliku od kultnog ‘Zelenog soilenta’, u kojem starcu pred smrt projiciraju idilične slike izgubljene prirode, ovdje se miješaju ružne i lijepe slike prošlosti (naše stvarnosti ), kao u nekom TV digestu vijesti, predstavljene kao jednako vrijedne i jednako potrebne u formulaciji istinski ljudskog.
Osjećaji i emocije
U jednoj od lekcija upitne mudrosti Davatelj tumači razliku između osjećaja i emocija!? Po njegovoj definiciji osjećaji su kratkotrajna i površna stanja naklonosti, dok su emocije duboki i trajni osjećaji. Kako, onda, osjećaju oni koji ne znaju strane riječi ili kad od najdublje ’emocionalnosti’ ostanu bez riječi? Osvrt na ovu filmsku mudroliju objavit ću u posebnom tekstu u rubrici ‘Još nešto o filmu’. Za sada, scenaristi koji preferiraju strane riječi, trebali bi znati što su sinonimi. Najgore je da generacija koja nema vremena tražiti znanje na izvoru, skuplja te filmske anegdote kao provjerene podatke i prenosi ih na sve strane društvenih mreža.
Filmski tim i film
Ovaj film nisu napravili amateri, niti je nastao u B produkcijskim limitima. Redatelj je iskusni Phillip Noyce (Sliver), a uz Jeffa Bridgesa, monumentalnog Big Lebowskog braće Cohen, tu je i velika Meryl Streep, koja je u glumačkoj karijeri postigla sve što se moglo postići, osim dvoznamenkastog broja Oscara 🙂 ). Meryl Streep pojavila se u ulozi i svijetlom kostimu nalik ulogama i kostimima Jodie Foster (Elysium), Diane Kruger (U sebi) ili Patricie Clarkson (The Maze Runner). Ali ni specijalni glumci ni specijalni efekti ne mogu osigurati pohvalne kritike filmu, ako ih film kao cjelina ne zaslužuje.
Ada Jukić, ZG 05. 10. 2014.
Informacije o filmu:
Davatelj
The Giver (2014.)
As Is Productions, Tonik Productions, Walden Media, 2014.
Trajanje: 97 min.
Format: 2,35:1
Color: Black and White | Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Phillip Noyce
Glume: Jeff Bridges, Meryl Streep, Brenton Thwaites, Alexander Skarsgård, Katie Holmes, Odeya Rush, Cameron Monaghan, Taylor Swift, Emma Tremblay, Alexander Jillings, James Jillings, Jordan Nicholas Smal, Saige Fernandes, Renate Stuurman, Vanessa Cooke
