U četvrtak, 2. 10. 2014., dva dana prije Otvorenja, novinari su imali priliku pogledati Izložbu, uz vodstvo autora Izložbe i kustosa Zbirke, gospodina Alaina Tapiéa.
Podaci o Izložbi dostupni su na Stranici Galerije, a ovdje prenosim dio onoga što je, u satu trajanja prezentacije (od 11h do podne) istaknuo Voditelj.
Naslov Izložbe upućuje na dvije teme, odnos lokaliteta i umjetničkog pravca, za koji se, uz Normandiju, navodi i drugo izvorište, to jest Pariz i njegova okolica. Normandija je svojim fizikalnim dominantama (zrak i voda) i klimatskim obilježjima, napose kišovitim i vlažnim vremenom, koje zamućuje jasnu sliku realnosti, potaknula reakciju umjetnika u predstavljanju pokreta i vremena, a ne (samo) pojedinačnih predmeta koji se odražavaju kao u ogledalu. Umjetnost nije ogledalo, već interpretacija stvarnosti, a najteža nastojanja vezana su za prikaz pokreta i vremena na platnu.
- Izložba Normandija / Rađanje impresionizma ; Foto AJ
Za razliku od subjektivnog dojma na koji upućuje termin ‘impresija’, promovira se teza o utjecaju elemenata okruženja na nastajanje umjetničkog stila (‘fizika prostora’ u odnosu na ‘fiziku slikanja’), koji se ne razvija izolirano i isključivo (impresionističkih pristupa bilo je i prije eksplicitnog ‘impresionizma’ a i istovremeno na drugim područjima), formulirajući se u globalnu pojavu. Veza s engleskim pejzažistima (Turner, Constable…) i tehnikom akvarela koju su upotrebljavali, dodatni su konkretni doprinosi ‘rađanju impresionizma’.
Naglasak je na povezanosti, suradnji, otvorenosti i interakciji cijeloga kruga umjetnika koji nisu stvarali po narudžbama pariških salona ili trgovaca umjetninama, već su slikali oslobođeni konvencija formata platna i preferencijalnih tema. Na izložbi dominiraju manji formati slika, a jedna od najmanjih, ‘Farma Saint Siméon’ Eugenea Boudina (1854/57), kao kuriozitet, zauzima sama prvu sobu izložbenog prostora, naglašavajući kolektivno obilježje normandijskog impresionističkog embrija, sa slikarima koji su se družili u prirodnom, ali u gospodarski aktivnom okruženju seoske farme, registrirajući vlastite susrete, morske pejzaže i svakodnevicu ‘običnih ljudi’.
Dominiraju svijetle boje, reduciranog broja (sedam boja), uz vidljive pokrete kista i boje postavljene jedne uz drugu, koje ostvaruju ritam, vibraciju, prožimanje i mreškanje površina, kao neke od karakterističnih asocijacija koje pobuđuje riječ ‘impresionizam’ , riječ, uostalom, s inicijalno pejorativnom konotacijom!
Izložba ne eksplicira odgovor na pitanje da li je impresionizam nastao u Normandiji, uostalom njegovi pariški temelji to ne isključuju, uz obale Seine umjesto slikovitih morskih obala. Izložba ne ističe najpoznatija imena impresionizma, iako uključuje djela slikarskih ‘zvijezda’, kao što su Gustave Courbet, Claude Monet, Auguste Renoir ili Eugene Delacroix…. Zbirka radova četrdesetak! autora pokazuje širinu kruga koji predstavlja temelj poznatog umjetničkog stila (a ne samo široj javnosti poznata imena), a izloženi opus izražava ne samo impresionističke, već i druge elemente modernosti.
Činjenica da su impresionisti u svoje vrijeme i od strane kritičara bili ‘neshvaćeni’, pokazuje koliko je teško valorizirati svježu umjetničku produkciju. I za rađanje spoznaje o rađanju umjetničkog stila potrebno je vrijeme, a više od stoljeća i pol od Boudinove ‘Farme’ dovoljno je za euforičan prijem Izložbe u kulturnoj sredini grada u kojem se u istom tjednu otvaraju tri! reprezentativne izložbe (Miró, Picelj, Impresionizam). Nadajmo se da iza toga obilja ne slijedi impresivna praznina.
Tekst i foto: Ada Jukić, ZG, 02.10.2014.
