Povod: Dokumentarni film ‘Paklene lampe’ prikazan na HT
Iznenadilo me kad sam neki dan (11. rujna 2014.) na televiziji, na prvom programu, u terminu u kojem se u pravilu prikazuju zabavne emisije, kako bi se gledateljstvo pritisnuto krizom i recesijom odmaknulo od problema i stvarnosti, prikazan dokumentarni film o ekološkom problemu koji se ne odnosi samo na domaće prilike. Iznenadilo me da se takav sadržaj prikazuje u tom terminu i na tom programu, jer se u tom terminu i na tom programu u pravilu prikazuju neproblematični sadržaji ili problemi koji nas se ne tiču ili naši problemi koji će se riješiti u sljedećem razdoblju.
Lampa ; Foto AJ
Autor filma istražuje uzroke i posljedice odluke institucija Europske unije o prestanku proizvodnje klasičnih, to jest onih s volframovom niti, i obveznoj primjeni štednih žarulja, i u kućanstvima. Iz pregleda procedure odlučivanja u ovom području, koje nam daje film, saznajemo kako je malo članova stručnih tijela potreban u odnosu na tako radikalnu odluku, i kako su u tim tijelima zastupljeni predstavnici proizvođača, i kako u određenom kontekstu takve odluke mogu stupiti na snagu i bez izravnog izjašnjavanja predstavničkog tijela i kolike su mogućnosti, bez obzira na argumente, izmjene jednom donesene odluke.
Uvođenje štednih žarulja opravdava se povećanjem energetske učinkovitosti, odnosno uštedama električne energije, a mjera zabrane ‘rasipnih’ žarulja, iako samo dio energetske strategije, upućuje da ovo područje nije sporedne važnosti. Ključni problem je sadržaj žive u štednim žaruljama te nepostojanje sustavnog rješenja o deponiranju istrošenih ili oštećenih žarulja.
Čak i ako ne prihvatimo sve argumente filma o sprezi proizvođača i namjerno ograničenih tehničkih karakteristika proizvoda, u ovom slučaju, maksimalnog rada žarulje, ne možemo se oteti dojmu da za to postoje mogućnosti, a to je dovoljno za dileme.
Zašto se nastojanja o povećanju učinkovitosti svjetlosnih izvora nisu usmjerila na daljnje usavršavanje tehnologije postojećih žarulja? Zašto se nije primjena štednih žarulja najprije provela u javnim prostorima, a onda postupno provodila na kućanstvima? A ako je cilj smanjenja potrošnje energije prioritetan, zašto se u cilju smanjenja potrošnje električne energije i zaštite okoliša, nisu donijele mjere zabrane rasipanja svjetla, odnosno, svjetlosnog zagađenja reklamama u gradovima koji blještavilom simboliziraju prosperitet? Uostalom, zašto se umjesto zabrane ili obveze nisu uveli elementi poticaja i poreznog opterećenja za one koji još uvijek hoće izbor?
I dok gledamo kako ni u europskim odlagalištima ne znaju što će s polomljenim štednim žaruljama i gomilanjem žive u prirodi, tješi nas što se problemi ‘zbrinjavanja otpada’ ne dešavaju samo kod nas, a s druge strane ogorčeni što ni oni na koje se pozivamo kao uzore nisu takvi da se na njihova pravila možemo osloniti. Kakva je to utjeha, kad tek trebamo dostići ‘europska postignuća’? Čak i ako slijedimo ‘one ispred’, ne znači da ne možemo zalutati. Sve dok nam se ne upali ‘vlastita lampica’.
Ada Jukić, Zagreb 12. 9. 2014.
Podaci o filmu:
Paklene žarulje
Bulb Fiction (2011.)
Redatelj: Christoph Mayr
Neue Sentimental Film Austria AG, Daniel Zuta Filmproduktion, 2011.
Trajanje: 90 min.
Format: 1,85:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Sudjeluju:
