Universalmuseum Joanneum – Museum in Palais – Izložba – Štajerska i ‘Veliki rat’ [osvrt Robert Tabula]

Opći podaci:
Museum in Palais, Sackstrasse 16, 8010 Graz
Trajanje izložbe: 28.06.2014. – 05.07.2015.
Kustos: Helmut Konrad
Informacije: Mag. Nicole-Melanie Goll, +43-664/1524501

U godini kada se obilježava stotinu godina od izbijanja Prvog svjetskog rata, Univerzalni muzej u Grazu je povodom te obljetnice odlučio postaviti izložbu ”Štajerska i Veliki rat” u Muzeju u palači. Iako regija koja obuhvaća grad Graz nije bila neposredno dotaknuta s ratnim zbivanjima, posljedice je svakako osjetila, na koži svojih boraca i sugrađana koji su na periferiji obilježili jedan značajni kulturološki, moralni i smisleni pomak u pogledu na svijet. Kroz suradnju sa Sveučilištem u Grazu, Joanneum je ovoj izložbi dao regionalno težište i tako posve zanimljivo i konstruktivno ‘ušao’ u prikaz strahota i mnogostrukih lica jednog velikog, sveobuhvatnog nositelja društvenih promjena i međuljudskog razaranja – rata.

Koncept izložbe je vrlo jasan i slika o ratu u tadašnjem vremenu, na tim prostorima, teče od početne bijele, svjetle, optimistične slike koju su ljudi tada imali. Mir je bio tako dug i tako dosadan, da se euforija zbog nadolazećeg sukoba mogla osjetiti širom Europe, a tako i u Grazu i okolnim gradovima i selima. Nitko nije bio svjestan veličine patnje i bezglavog jurišanja u smrt u tim početnim mjesecima kada se činilo da će sve prerasti u jednu veliku avanturu. Muškost i hrabrost se najbolje mogla pokazati i dokazati u ratu, stoga se ne treba čuditi izgaranju starih i mladih, iskusnih i gotovo posve blesavih. Ratna sjekira je tek bila u zamahu, a ljudi su opčinjeni zvukom i obećanjima rata, zanemarili njezin nadolazeći pad.

Ljudi koji su ostali sa strane, koji nisu išli u rat, morali su se dokazivati kroz napore svakodnevnog života obilježenog s odricanjima kako bi se što više stvari moglo slati na frontu. Kultura, svakodnevica, industrija (masovni egzodus muškaraca i prijenos obveze rada na žene koje su pokazale da se mogu nositi i s tzv. muškim poslovima), propaganda koja je prodirala kroz svaki aspekt života običnih ljudi, sve je bilo podređeno ratu i eventualnom uspjehu na bojišnici. Kroz tu prizmu, kroz prikaz onoga što se odvijalo izvan ratnih žarišta, ova izložba dobiva na važnosti i konstruktivnoj slojevitosti. Užase rata ne moramo gledati iz prve ruke, niti moramo biti posloženi na bojišnici, upirući pušku u prazan prostor – koji je nekako ispunjen s mržnjom i nezaustavljivom snagom bezrazložnog ubijanja – da bi osjetili i vidjeli koliko gubitka nose ti beskrajni sukobi, što je za vrijeme Prvog svjetskog rata bilo posebno šokantno je ogromna promjena u vođenju rata i potpunoj transformaciji vojne moći, koja je, nažalost samo poslužila kao temelj i početni stadij za pripremanje još goreg rata niti 30 godina nakon završetka ovoga.

Izložba nudi pogled na ono što je bilo tada i na ono što je ostalo. Izloženi predmeti se kreću od propagandnih šalica, preko dalekozora, vojnih škrinji, fotografija, razglednica, zvučnih zapisa, do teških i značajnih uspomena izblijedjelih pod lupom jednog cijelog stoljeća. I zato su ovakve izložbe, ova sjećanja na nešto tako davno (a opet tako blizu i poznato, jer ratovi se u svakom trenutku negdje vode) pomažu da sagledamo budućnost, da procijenimo gdje smo, i kako, kao vrsta došli. I koliko smo se uopće pomaknuli.

Pored komparativne vrijednosti vremena i prostora koji se prelijeva iz izložbe u konkretne arhitetktonske forme van samih muzeja pomaže zatvoriti cjelinu. Propitivanje o prošlosti i snazi onoga što nam govori, utječe na formiranje jačih poveznica i jasnijih misli o uzaludnosti običnih ljudi, zahvaćenih ratom na tolike načine, koji naizgled žive svoj život. Drugačiji, teži, opterećeniji. I žive ga i umiru i trude se i odlaze, vraćajući se nagriženi (doslovno i preneseno), rastureni, otvorenih očiju i jasnoće koliko je sve to zapravo besmisleno.

Autor fotografija – Sonja Jeđud
Robert Tabula