Svjetlana Gjoni
Nula Nemo
V.B.Z.
11/2007.
259 str.
meki uvez
ISBN 978-953-201-808-0
Beč 2003. Tajanstvena žena u poplavljenome suterenskom ateljeu, truplo mrtvog mladića u ženskoj odjeći i rukopis čudnoga romana. To je početna situacija ove velike epske priče koja nam, koristeći realističku konvenciju pronađenoga rukopisa, nudi labavi kriminalistički zaplet i niz naoko nepovezanih priča o svemu i svačemu. S vremenom kockice se polagano počinju slagati u intrigantan uzorak. Koristeći dva pripovjedačka glasa, autorica nam je ispričala zanimljivu priču o tri žene i njihovim životima. Obuhvaćajući poduži vremenski period, ovo je roman o životu i odrastanju u Zagrebu pedesetih godina, o intrigantnim osamdesetima i kulturnim kodovima jednoga sada već mitskog razdoblja našega društvenog života, te o tranzicijskim devedesetima u umjetničkim krugovima Zagreba i Beča.
U geografskom pak smislu tih pola stoljeća priče rasprostire se na širokom europskom prostoru od logora u Njemačkoj u II. svjetskom ratu, poslijeratnoga SSSR-a, sve do Zagreba i Beča. Taj prostor Srednje Istočne i Jugoistočne Europe koji je povijest teško kontaminirala, pozornica je ovih životnih priča što ih autorica polagano, kao da polako plete neki vuneni džemper, prostire pred nas nudeći nam uz priču i obilje zanimljivih činjenica jednog prošlog svijeta koji se tranzicijom odjednom pretvorio u daleku prošlost i bliži je snu negoli sjećanju.
Digresivan, kao i svijest žene koja se suočila s još jednim sudbinskim potopom, pa se pričanje priče pretvara o pokušaj ponovnog oblikovanja vlastite sudbine, ovaj roman je snažan obračun sa životom sklopljen od naplavina: knjiga, slika, instalacija, predmeta i likova što ih je, naoko bez reda, donijela prljava voda poplave i složila u zanimljiv mozaik. (Zoran Ferić)
Bilješka autorice:
Rođena sam u Zagrebu 1950. godine. Sve pohađala i završila u istom gradu. Ništa se nije primilo. Glazbena škola: sviram kao pegla. Matematika: pružim dlan u dućanu, pa nek si sami uzmu. Jezici: učila ruski, poljski, engleski, njemački, talijanski, španjolski, francuski. Ustanovila kako ništa ne znam. Filozofija: samo me vuče na opća raspravljanja, a na to svi umiru od dosade. Više puta bila dijete: sama, ponovo sa svojom djecom, i sigurno ću još koji put s njihovom djecom i kao stara žena. Unaprijed se veselim. Napisala roman samo zato što me inače prekinu dok govorim.
[izvor informacije V.B.Z.]











