Zanimljiv i tečan psihološki roman
Marina Vujčić: „A onda je Božo krenuo ispočetka“, Hena com, Zagreb, 2014.
Žensko je pismo kao fenomen sve prisutniji u literaturi. Upravo je takvim, suptilnim, lagano autoironičnim te svježim stilom – u maniri dobrog ženskog pisma i dobre spisateljice, Marina Vujčić napisala svoj najnoviji roman, i to psihološki.
“A onda je Božo krenuo ispočetka” već od samog naslova – u kolokvijalnom tonu, kao među prijateljima, najavljuje psihološku dimenziju djela – potragu za novim životom, motivima, izazovima, srećom, te sastavljanjem krhotina života koji nije uništen nikakvom posebnom traumom ili događanjem, već samom činjenicom da je Boži jednostavno jednoga dana bilo dosta svih i svega.
Glavni je junak 45-godišnji Božo Belamarić. Kao što je Dante, figurativno rečeno, u polovici svoga života, u 35. godini, šetao Paklom, tako Božo, recimo na pola puta svoga života (ipak, sada se živi dulje nego 1300.), napušta svoj život i kreće u nepoznato.
- Naslovnica knjige ‘A onda je Božo krenuo ispočetka’
On to čini naprasno – bez najave, prtljage, plana B i ičega. Nema iza sebe gubitak posla, drage osobe, traumu, dugove ili neotplaćene kredite. Naprotiv, ima 280 tisuća kuna koje je naslijedio od pokojne vrlo skrbne i štedljive majke. Jednostavno želi započeti novi život, smatra da mu je brak nekvalitetan, život u malenom dalmatinskom mjestu i posao u mjesnim novinama nezanimljiv i nekreativan. Božo nije neki lik bezveze, ima diplomu sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a za vrijeme studija vodio je osebujne intelektualne razgovore s kolegom i prijateljem.
To je po svemu sudeći tipični antijunak, introvertiran, a ponekad i gotovo pa paranoičan, no s velikom željom da promijeni život
Božo potom odlazi do Zagreba, unajmljuje hotelsku sobu, ulazi u intimnu vezu s nepoznatim ženom, unajmljuje stan, no ne uspijeva pobjeći od samoga sebe jer je sam sebi najveći i najgori neprijatelj.
Autorica piše vrlo tečno, vidljivo je da to čini s velikom lakoćom, psihološka karakterizacija lika je vrlo uspješna, a djelo nije lišeno humora, pa i onog crnog.
Marina Vujčić pokazuje talent u stvaranju ovoga djela, koji ne prelazi u kliše niti u patetiku, a u svojim rečenicama nije nedostatna ili suvišna, dapače iz djela u djelo sve je bolja i versificiranija.
Izdavač je Hena com.
Vanesa BEGIĆ
