ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE GRADSKO KAZALIŠTE PULA
najavljuje reprize predstave Tennesseeja WILLIAMSA
TRAMVAJ ZVAN ŽUDNJA
prema slijedećim terminima izvedbe: 26., 27. i 29. ožujka u 20 sati, te 28. ožujka u 12:30 sati.
preveo: Ivo JURIŠA
redatelj i dramaturg: Dražen FERENČINA
scenograf: Igor VASILJEV
kostimografkinja: Marita ĆOPO
glazba: Igor KARLIĆ
koreograf: Rajko PAVLIĆ
oblikovatelj svjetla: Deni ŠESNIĆ
mapping: Marko BOLKOVIĆ
igraju: Helena MINIĆ, Petar ĆIRITOVIĆ, Lana GOJAK, Davor SVEDRUŽIĆ, Šandor SLACKI, Filip LUGARIĆ, Rade RADOLOVIĆ, Gordana MATANA
- Tramvaj zvan Žudnja , Ustupio INK
Tennessee Williams (1911 – 1983) za “Tramvaj zvan čežnja” 1948. godine dobiva Pulitzerovu nagradu (Pulitzer prize). Dominantne Williamsove teme bile su nezadovoljstvo životom, osjetljivost i krhkost žena, okrutnost muškaraca, nerazumijevanje muškaraca i žena, potisnuta homoseksualnost i neprihvaćanje različitosti. Zanimljivo je da su njegovi ženski likovi u stvari bili najsličniji njemu i ženama koje su zauzimale značajno mjesto u njegovom životu. U “Tramvaju zvanom čežnja” glavna junakinja Blanche Dubois je južnjakinja aristokratskog porijekla koja dolazi u posjetu sestri koja se udala za nasilnika Stanleya , pripadnika radničke klase. Blanche je osjetljiva, krhka, živi u iluzijama i danima kada je bila mlada i poželjna. Suočena sa grubom realnošću u kojoj nema mjesta za njenu romantičnu i nepragmatičnu prirodu, ona tone u ludilo. Blanche je slična dvjema ženama u Tennessijevom životu, njegovoj majci koja je cijeli život bježala od realnosti i mentalno nestabilnoj sestri.
Prevođen na gotovo sve svjetske jezike, i izvođen diljem svijeta, Tennessee Williams postao je još za života klasikom svjetske dramske književnosti, a unatoč vremenskom odmaku od pola stoljeća, Williams je i danas na svjetskim pozornicama rado i često izvođen, neobično aktualan i suvremen autor. Razlog njegovoj izvrsnoj komunikaciji sa suvremenim gledateljem (kao, uostalom, i razlog njegove popularnosti na svim kontinentima) treba ponajprije tražiti u tome što se Williams u svim svojim dramskim tekstovima bavi prvenstveno stanjima ljudske duše, intimnim svjetovima svojih likova, njihovim psihološkim i emotivnim problemima – temama, koje su gledatelju podjednako bliske, zanimljive i razumljive u svakom vremenu i svakom prostoru.
Zauvijek će se pamtiti kao inspirativan pisac koji se nije ustručavao govoriti o kontroverznim temama i koji je uvijek vjerovao da je život pitanje bez odgovora, ali da ne smijemo zaboraviti na dostojanstvo i važnost tog pitanja.
***
Stanley i Blanche, središnji junaci Tramvaja zvan Žudnja, predstavnici su različitih socijalnih klasa, ali puno važnija razlika i sukob proizlaze iz različitosti njihovih unutarnjih svjetova, iz njihovih odnosa prema životu. To su dvije sasvim različite koncepcije: Blancheina je u mašti, iluziji i duhovnosti, a Stanleyjeva egzistira samo u gruboj realnosti i čvrsto je na zemlji. “Moralno” društvo osuđuje Blanche, jer se ne snalazi u svijetu bez svoga mladog pjesnika, u svijetu Stanleyja Kowalskog. Jedino što Blanche održava u životu jeste upravo ŽUDNJA – žudnja za izgubljenom mladošću, nježnošću i ljubavlju. Ona miješa javu i snove, uljepšava realnost. Od promiskuitetne i bolne prošlosti bježi u ružičaste izmaštane svjetove, u idiličnu stvarnost, a preostali tragovi elegancije i profinjenosti te žudnja za ljubavlju čine je tragičnim likom. Suočena s grubom zbiljom, u kojoj nema romantičnih mjesta, ona tone u ludilo. Blanche DuBois još uvijek čeka tramvaj koji će je odvesti na neko mjesto u svijetu koje bi mogla nazvati svojim. Ne vjerujem da bi joj naše vrijeme moglo pomoći! U ovome svijetu kapitalizma, materijalizma, konzumerizma, komercijalizma…, sve manje je mjesta za duhovnost i čistu, neiskvarenu ljubav o kojoj sanja Blanche. U vremenu koje (kako kažu Partibrejkersi) samo “kupuje, prodaje, oduzima i dodaje…”, tržište će vam osigurati potrebnu količinu “ljubavi” proporcionalno vašoj platežnoj moći. Narudžbe su moguće i on-line, iz sigurnosti vašega doma. U takvom svijetu ima mjesta samo za Stanleyja Kowalskog, ali ne i za Blanche.
Dražen FERENČINA, redatelj
[izvor informacije INK Pula]
