Dobri dileri iz Dallasa
Dallas Buyers Club (2013.)
Truth Entertainment (II), 2013.
Trajanje: 117 min.
Format: 1,78:1
Color: Color
Zvuk: Dolby Digital
Redatelj: Jean-Marc Vallée
Glume: Matthew McConaughey, Jennifer Garner, Jared Leto, Denis O’Hare, Steve Zahn, Michael O’Neill, Dallas Roberts, Griffin Dunne, Kevin Rankin, Donna Duplantier, Deneen Tyler, J.D. Evermore, Ian Casselberry, Noelle Wilcox, Bradford Cox
Dobri dileri iz Dallasa – Movie Site
Dallas Buyers Club – IMDb
Dakle, ipak je Matthew McConaughey dobio Oscara. Ali nije ga sam dobio sam. Također ulogom izobličeni, iscrpljeni, transvestitni i fascinantni Jared Leto u epizodnoj ulozi također je nagrađen, pa se tim glumačkim perjem okitio i sam film, koji sam po sebi nije nešto osobito.
- Dobri dileri iza Dallasa ; Ustupio DF
O tome što je McConaughey učinio od svojeg tijela govorilo se (i vidjelo) i tijekom snimanja i to je izazvalo pažnju koja uvijek dobro dođe pri plasmanu filma. Spremnost na izobličavanje tijela i odricanje od privlačnog imagea uvijek je dirljiva, a u pravilu se i nagrađuje. Nije to prvi put da glumac izgubi ili dobije desetke kilograma da zadovolji konture uloge, sjetimo se Roberta de Niroa kao Razjarenog Bika ili Charlize Theron koja je pristala poružnjeti kako bi dobila Oscara (šalim se, sve se to radi radi umjetničkog dojma, ali to je dojmljivo i Akademijinim glasačima). A ako se sjetimo romantičnih komedija u kojima je Matthew McConaughey svojim mišićavim tijelom privlačio (žensku) publiku, teško je povjerovati da je to isti čovjek s plakata ovog filma. Činjenica je da se i drugi filmski ‘ljepotani’ trude dokazati kako su ‘pravi’ glumci (sjetimo se na što je bio spreman Brad Pitt kao Benjamin, samo da dobije nominaciju, a Ashton Kutcher to nije uspio ni kao moćni Steve Jobbs 🙂 )
Tako se i onaj mišićavi McConaughy iz romantičnih komjedija u kojima su zbog njega ljepotice gubile glavu u zadnje vrijeme dokazivao u teškim glavnim i sporednim ulogama nastupima (Mud, Vuk s Wall Streeta…), ali bile su potrebne drastične mjere da dobije maksimalnu satisfakciju.
Film sam vidjela na Discovery Iskon premijeri 25.2.2014. (prije Oscara) i velika Sedmica Cinestara u Novom Zagrebu bila je ispunjena do vrha. Interes su izazvale metamorfoze glumaca, a i tema, tretman oboljelih od AIDS-a u ranim fazama izbijanja te bolesti u Americi. U pitanju je i američki zdravstveni sustav (u kontaktu s meksičkim i japanskim) te utjecaj farmaceutske industrije na liječnike i prava pacijenata. Upravo tu film je izgubio na težini, odustajući od radikalnije obrade problema koje je sam naznačio. Uz povremene kritičke prikaze sprege proizvođača lijekova i državnih institucija te općeg zakonodavnog okvira (sudac ne može odobriti slobodu izbora liječenja ni smrtno oboljelim), zaključci nisu izvedeni do kraja, a na kraju filma se (kao element koji neutralizira ključnu postavku) daje izjava da je lijek koji je u filmu predstavljen kao škodljiv, pomogao (u nekim kombinacijama i u određenoj dozi) novim generacijama pacijenata. I kad bi to bilo istina, ostaje dojam kao da je to još jedan ustupak farmaceutskim interesima, ako ne ultimatum.
Što se tiče glavnog junaka, silovitog tipa koji sve ‘što muškarci rade’ radi u pretjeranoj i škodljivoj mjeri, a kad oboli ostane i bez tog macho imagea (u to vrijeme se vjerovalo da je AIDS ograničen na homoseksualce), film ga, pored fizičkog i biheviorističkog prikaza, ipak ne uspijeva u potpunosti predstaviti. Efektne su početne scene u kojima se iscrpljuje na rodeu, u grubom muškom društvu i seksualnoj akrobatici. Efektan je i obrat hiperaktivnog ‘šljakera’ u bespomoćnog bolesnika, ali njegovi skokovi iz mrtvila u poduzetničku živost predočeni su akcijski naglo, pa gube na uvjerljivosti, iako se film bazira na istinitoj priči. Najmanje je jasan njegov moralni profil. U jednoj fazi on, pored općih ‘dobrih namjera’, kao beskrupulozni poduzetnik odbija dati lijekove onima koji ih ne mogu platiti, a iza toga (zanimljivo da to koincidira s pogoršanjem njegovog zdravstvenog stanja), prodaje svoj auto da se podmire troškovi za siromašne pacijente. Idealizirana je uloga liječnice koja se zbližava s pacijentom koji boluje od nedovoljno istražene bolesti, a djelovanje nadležne institucije za lijekove (FDA) odgođeno, u odnosu na iznesene prijetnje. Ali, kao što je rečeno, film je snimljen ‘po istini’, pa ako nije uspio djelovati posve uvjerljivo, to je njegov problem 🙂 . Ipak, ostaje činjenica da ima razloga zbog kojih ga treba pogledati, a nisu ograničeni na nagrađene protagoniste.
Ada Jukić, 04.03.2014.
