U srijedu 19. veljače, nekoliko dana prije otvorenja Festivala (u nedjelju 23. veljače) u skladu s dobrim običajima festivala koji ne nastoji samo prikazivati filmove, već posredovati između filmova, stvarnosti i ljudi, pozvani smo u Press centar Festivala u Centru Kaptol u Zagrebu, na druženje s autorima filmova i organizatorima Festivala.
Treća etaža Kaptol centra, otvoren je i poticajan prostor za komunikaciju i većeg broja sudionika, a predfestivalski susret odvijao se u opuštenoj atmosferi kasnojutarnjeg doručka, uz kavu iz simpatičnih aparata koji nalikuju uvećanim mravima i slikovitim pladnjem slanih kiflica i slastica. Postavljen stol, naravno, nije najvažniji za druženje, ali bez njega komunikacija ne ‘teče glatko’ (to potvrđuju domjenci svih festivala, pa i onih kojih se sjećamo samo po domjencima 🙂 ).
.jpg?1393828163 )
Fotografiju ustupio ZagrebDox
Program Festivala u karakterističnoj crvenoj knjižici ZGDOX-a zapravo ilustrira kompleks kina Cineplexx kao idealno mjesto za održavanje festivala s tolikim brojem filmova i kategorijama u kojima se prikazuju ili natječu. U prvim godinama održavanja sada jubilarnog 10. DOX-a podržavala sam nastojanja da se festival veže za još tada postojeća kina u centru grada i na taj način doprinese njihovom održavanju. Ali, njihova sudbina bila je određena logikom izvan logike filmskih scenarija, po kojoj je došlo i do propadanja tvornica ili izumiranja vrsta (o tome ima dobrih dokumentaraca), pa ih ni povremeno festivalsko oživljavanje nije moglo održati na životu. Ali ovaj prijelaz u ‘multipleks’ nije označio poraz DOXove nekomercijalne ‘etike’, već je funkcijski utemeljen. Cineplexx Centar Kaptol s pet dvorana umjerenih omogućuje festivalsku dinamiku, uz paralelne projekcije i infrastrukturu Centra za cjelodnevni boravak posjetitelja, autora i medija te njihovu interakciju. Na trećoj etaži Centra, ‘na dohvatu’ pokretnih stepenica, prostrani Press centar koji omogućuje susrete od individualnih do ‘masovnih’ (pa me čudi da se najavna pressica Festivala održala stiješnjena u baru na nižoj razini Centra).
Programska knjižica nudi pregled svih naslova po sadržaju, autoru, mjestu i terminu prikazivanja, zapravo, u pravilu više termina i dvorana u kojima se prikazuju, što omogućava posjetiteljima da vide filmove i koji su u početnom rasporedu u koliziji.
Sudionike Druženja pozdravio je kratko, jezgrovito i duhovito Nenad Puhovski, i naglasio podršku DOX-a domaćim autorima, koji imaju mogućnost izravnog kontakta s predstavnicima sličnih međunarodnih festivala koji će posjetiti Dox, čime se povećavaju mogućnosti za ‘izvoz’ domaćih dokumentaraca na inozemno tržište.
Od prisutnih autora tridesetak naslova koji će biti prikazani uspostavila sam kontakt s mladim zagrebačkim redateljima. Silvio Mirošničenko predstavljen je s dva filma. U Regionalnoj konkurenciji njegov 10-minutni ‘Marko’ posvećen je slijepom starcu koji živi u staračkom domu, a u kategoriji ADU Dox njegov ‘Prozor na život’ (22 minute) govori o zatvorenicima u Varaždinskom zatvoru (u odnosu na Remetinec ili Pulsku kaznionicu, medijski manje poznata lokacija 🙂 ). Irena Škorić snimila je film o legendarnom junaku Modre laste, časopisa za školarce, Lastanu. Student 4. godine ADU, Luka Čurčić mobitelom je snimio duhovitu minijaturu (3 minute). Film pod naslovom ‘Ne vjeruj nikome’, nastao je neposrednom inspiracijom, ‘na licu mjesta’ (poznata zagrebačka lokacija Savskoga mosta) na kojem se u jednom trenutku zaledio pločnik, a ljudi se nisu obazirali na upozorenja (uz padove bez ozbiljnih posljedica). Lukina simpatična prijateljica osobno je sudjelovala u toj (ne)zgodi, koja je donijela (samo) pozitivne rezultate. Život snima filmove, a dokumentarac nam je na dohvatu ruke čim zakoračimo u stvarnost (i onda kad nam se kliže pod nogama 🙂 ).
Otvorenje Festivala je u nedjelju 23. veljače, a projekcije nagrađenih filmova u nedjelju 2. ožujka. U tih tjedan dana stotine dokumentarnih filmova o svijetu koji postaje globalno selo, ali ga ne možemo sami globalno upoznati ni razumjeti.
Ada Jukić, u Zagrebu, 19.02.2014.
