Interview s Polonom Juh i Metodom Pevecom
povodom premijere filma ‘Laku noć, gospođice’ u Zagrebu

Prenosimo razgovor koji smo vodili s glumicom Poklonom Juh i redateljem filma Metodom Pevecom, neposredno prije zagrebačke premijere 28. siječnja 2014. u Cineplexxu Kaptol.

Polona Juh, u glavnoj ulozi filma, slovenska je glumica, stalna članica Slovenskog narodnog gledališča Drama u Ljubljani, koja je prije svoje glumačke edukacije i karijere završila Visoku školu baleta! Njezina baletna gracioznost, mekoća pokreta i suzdržanost mimike doprinosi prepoznatljivom umjetničkom glumačkom izrazu koji odgovara rasponu dramskih, lirskih i filmskih uloga.

Polona Juh ; Foto RJ
Polona Juh ; Foto RJ

Polonu Juh vidjeli smo u kazalištu, na premijeri predstave ‘Kaligula’ u Ljubljani, u studenom prošle godine, u euforičnoj ulozi Kesonije (osvrt na predstavu na http://film-mag.net/wp/?p=11355). Ne postavljajući pitanje o prioritetu ili naklonosti glumice u odnosu na kazalište i film, u razgovoru prije projekcije filma Polona Juh nam je otkrila da je zainteresirana za više rada na filmu, ali mogućnosti za to su ograničene. U pitanju su sredstva za financiranje filmskih projekata u Sloveniji, koja su reducirana, kao i u drugim sredinama pogođenim recesijom, ali i specifična situacija male produkcijske scene u kojoj se nastoje ravnomjerno rasporediti uloge, pa angažman na nekoliko projekata u određenom razdoblju limitira dobivanje novih uloga. Uz film ‘Laku noć, gospođice’, u recentnijim filmskim projektima sudjelovala je u epizodi uspješnice ‘Čefuri raus’ te Projekcijama’ Zrinka Ogreste koje se upravo prikazuju u hrvatskim kinima.

Metod Pevec ; Foto AJ
Metod Pevec ; Foto AJ

Metod Pevec, redatelj je i scenarist filma, a bio je i glumac (iako ne u ovom filmu), pa ulazi u kategoriju punog autora, sa svim obilježjima koji iz takve umnožene uloge proizlaze. Duhovit i suzdržan, iako na premijeri u ulozi celebritija, prihvatio je ležeran razgovor umjesto službenog interviewa stroge strukture pitanja i odgovora. Razgovor smo vodili prije projekcije, pa je to utjecalo na općenitost tema.

Film ‘Laku noć, gospođice’ snimljen je 2011. godine, a izvan Slovenije prikazan je samo na festivalima, nije bio u redovnoj distribuciji, tako da je dobro što se prikazuje u Hrvatskoj, uostalom, radi se koprodukciji. To je problem europskih filmova koji rijetko ‘probiju granice’ interesa publike u okruženju i ‘uđu’ u taj prostor, možemo pretpostaviti, primjerice, kakav je interes za slovenski film u susjednoj Italiji ili Austriji. To su toliko drugačije kulture i komunikacije, da nema elementarni interes prema kulturi susjeda, a kamo li filma, pa su, nažalost, rijetke i razmjene kulturnih sadržaja. Ide se prema tome da svaka zemlja ima sve prilagođeno svom ukusu i standardu.

U Sloveniji je film ‘Laku noć, gospođice’ ostvario posjetu veću od 15000 gledatelja, što je dobar rezultat, više od prosjeka. Inače, u Sloveniji je publika sklona domaćem filmu, statistika iznosi povoljne rezultate, čak i u odnosu na američke filmove, čemu je doprinio i sam film, slovenski film koji je bio je izoliran, otklonio se od hermetičnih tema. U posljednjih 20 godina učinjen je veliki korak, baveći se životnim temama, uhvaćen je ritam s publikom, filmska priča postala je spontanija i bliža auditoriju.

Na pitanje o odnosu uloga scenarista i redatelja kad su u istoj osobi (Tko je ‘glavni’, odnosno, tko kome ‘popušta’, pitali smo), objasnio je uzrok te veze. Teško je naći teme, priče, podloge od kojih bi autor napravio film. Teško je ostvariti tu blizinu, tu kemiju, tu ljubav prema toj priči, materiji od koje bi nastala filmska priča. Stoga su redatelji upućeni na to da sami pišu, a tu postoji pasnost da se izgubi distanca. Problem ne rješavaju ni suradnici koji mogu sugerirati intervencije na tekstu. . Najbolji ljekar odnosa scenarija i režisera je vrijeme. Ako neki scenarij čeka godinu, dvije, tri godine i ako se prati u tom vremenu, može se ostvariti ta distanca, može se poboljšati i popuniti.

Kad govori o suradnji s glavnom glumicom Polonom Juh, Metod Pevec također spominje tu suradničku umjetničku bliskost, kemiju. Prilikom snimanja filma ‘Pod njenim prozorom’ 2003. godine glumica i redatelj ostvarili su takav zajednički umjetnički govor, da je od tada stalno želio ponovo raditi s njom. Film ‘Laku noć, gospođice’ čak je napisan za njezin ‘glumački registar’.

Metod Pevec govorio je i o svom dokumentarcu ‘Aleksandrinke’. Dugo je čitao i razgovarao o toj potresnoj priči i ‘sanjao’ o tome da napravi igrani film. Počeo je i pisati scenarij, ali je zaključio da bi ta povijesna rekonstrukcija (radi se o sredini XIX stoljeća), bila preskupa za slovensku kinematografiju Stoga je odustao od igranog i odlučio napraviti dokumentarni film. Dokumetarni film je u velikom usponu i u sljedećim godinama imat će i prednost. Publika je već umorna od filmskih priča i žanrova i i jedino što želi saznati je istina, koju donosi dokumentarni film.’Aleksandrinke’ je komunikativan film, u Hrvatskoj je prikazan u Puli, u Kinu Valli, a i u dalekom u Pekingu dobro je primljen. Radi se o odnosu prema majčinstvu i elementarnim pitanjima koja su uvijek blizu, uvijek nas dirnu i svugdje su ista, pa udaljenost ili kulturološke razlike ne predstavljaju prepreku.

Film ‘Laku noć gospođice’ prikazuje se od 29. siječnja 2014. u kinima Cineplexx Kaptol u Zagrebu.

Razgovor vodili: Ada i Robert Jukić, U Zagrebu, 28. 1. 2014.