Osvrt na izložbu – Alenka Bartl, kostumografka [Vendi Jukić Buča]

U četvrtak, 19. travnja 2012. godine, u 20 sati, u Narodnoj galeriji u Ljubljani, otvorena je izložba ‘Alenka Bartl – kostumografka’.

Alenka Bartl jedna je od prvih slovenskih kostimografkinja s fakultetskim obrazovanjem iz likovne umjetnosti i kostimografije. Diplomirala je na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Beogradu, a kostimografijom se počela baviti i prije diplome, izrađujući operne, dramske i baletne kostime u Slovenskem narodnem gledališču u Ljubljani. U razdoblju svoga djelovanja, koje obuhvaća 55 godina, izradila je više od 500 kazališnih kostimografija, sudjelovala na četrdesetak filmskih i televizijskih produkcija, postavila temelje slovenske Katedre za kostimografiju te predavala kao redovna profesorica na Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju, te Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani.

Upravo na njezin zagovor uvedena je nagrada Zlatna arena za kostimografiju na Festivalu jugoslavenskog igranog filma u Puli.

Sudjelovala je na brojim važnim slovenskim i međunarodnim festivalima i izložbama, na kojima je osvojila nagrade i priznanja (mađu najbitnijima  – nagradu Prešernovog sklada 1972. godine te Prešernovu nagradu za životno djelo 1989.  godine).

Surađivala je sa slovenskim kazališnim režiserima i koreografima svih generacija te djelovala u svim slovenskim dramskim, opernim i baletnim kazalištima, kao i brojnim inozemnim (u Beču, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Novom Sadu…). Najznačajniju slovensku nagradu, na Borštnikovem srečanju u Mariboru, primila je pet puta (Velikani z gore in Obtoženi volk, 1977; Ščurki, 1980; Disident  Arnož in njegovi, 1982; Hamlet, 1984; Opera za tri groše, 1989). U Novom Sadu primila je Sterijevu nagradu za kostimografiju (Krst pri Savici, 1969), nagradu Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (Norci, 1972) i prvu nagradu Međunarodnog trijenala kazališne scenografije i kostimografije (Timon Atenski, 1978) te velik broj diploma. Njezine kostimografske skice za uprizorenje predstava Zasledovanje in usmrtitev Jeana Paula Marata, Krst pri Savici, Lizistrata, Timon Atenski, Grobijani, Marijino oznanjenje, Čajna punčka in Blaznost Jurija III.  izabrane su za izložbe i predstavljanja u Tokiju, Šangaju i Kvadrienalu u Pragu.

Ubrzo nakon što je diplomirala, 1954. godine, Alenka Bartl sudjelovala je s Františekom Čapom na filmu Am Anfang war es Sünde (U početku je bio grijeh). U sljedećem desetljeću surađivala je s brojnim značajnim filmskim i televizijskim redateljima. Među njezinim najznačajnijim projektima zasigurno je televizijska serija Dekameron (1971., red. Vaclav Hudeček) te cjelovečernji filmovi Pet minut raja (red. Igor Pretnar, 1959), Pastirci (red. France Štiglic, 1973), Idealist (red. Igor Pretnar, 1976), To so gadi (red. Jože Bevc, 1977), Praznovanje pomladi (red. France Štiglic, 1978), Krč (red. Božo Šprajc, 1979), Pustota (red. Jože Gale, 1982), Do konca in naprej (red. Jure Pervanje, 1990), Umetni raj (red. Karpo Godina, 1990) te hrvatski film Kiklop (redatelja Antuna Vrdoljaka, 1982). S Matjažem Klopčičem surađivala je na filmovima Sedmina (prvi film u boji Alenke Bartl; 1969), Strah (1974), Vdovstvo Karoline Žašler (1976), Iskanja (1979), Dediščina (1984), Moj ata, socialistični kulak (1987) te televizijskim produkcijama Zadnja šolska naloga (1977), Nori malar (1978), Črna orhideja (1990) in Gospodična Mary (1992).

Milan Ljubić je napisao:

‘Za njuno sodelovanje lahko rečemo, da sta bila ne samo ustvarjalno povezana, temveč sta se filmsko čutila. Sicer različna temperamenta, a oba zelo likovno izobražena, navsezadnje je bil Matjaž Klopčič po poklicu arhitekt, sta se hitro ujela v skupnem likovnem izrazu večnega filmskega kvadrata:  režiser  – snemalec – scenograf – kostumograf.’

(O njihovoj suradnji može se reći kako su bili ne samo stvaralački povezani, već su se filmski [uzajamno] osjećali. Iako različitih temperamenata, oboje izrazito likovno educirana, uostalom je Matjaž Klopčič po profesiji bio arhitekt, brzo su začeli zajednički likovni izraz vječnog filmskog kvadrata: redatelj – snimatelj – scenograf – kostimograf.  Slobodan prijevod: VJB).

Alenka Bartl je na pulskom Festivalu jugoslavenskog igranog filma dobila posebnu nagradu za kostimografiju filma Strah (1975) te Zlatnu arenu za kostimografiju filmova Dediščina (1985) in Do konca in naprej (1990).

Na otvorenju izložbe prvi je govorio gospodin Ivo Svetina, direktor Slovenskega gledališkega muzeja, citatom

‘kostim nije samo odjeća za glumca, već druga glumčeva koža’,

već daje temeljni značaj lika kojim glumac stupa na scenu. Istaknuo je dugogodišnje aktivno i uspješno djelovanje Alenke Bartl te naglasio njezinu važnost u razvoju slovenske kostimografije.

Riječ je preuzeo državni sekretar gosp. Aleksander Zorn, dramaturg po profesiji, koji je istaknuo važnost kostima u nastajanju dramskog djela, rekao kako je kostim umjetnost – eksploatacije režije na drugi način. Za kostime Alenke Bartl rekao je kako su sami za sebe lijepi, neponovljivi, a za Alenku Bartl da je

‘povijest i klasik utemeljitelj Narodnega slovenskega gledališća’.

Alenka Bartl zadnja se obratila prisutnima i govorila o namjeni ove velike izložbe – prikaz cjelokupnog procesa nastanka kostima, od ideje, skice do njegove izrade i prikaza na sceni.

Nakon govora pljesak prisutnih trajao je izrazito dugo; mnogobrojni su uzvanici na taj način odali poštovanje renomiranoj kostimografkinji i iskazali oduševljenje velikom preglednom izložbom.

U zasebnim zbirkama i Ikonoteci SGM sačuvano je više od 5000 kostimskih skica, a na tri kata (prizemlje, prvi i drugi kat) ugodnog prostora Narodne galerije izloženo je njih 330, koje je izabrala osobno Alenka Bartl. Uz uokvirene skice i skice unutar velikih staklenih vitrina, koje sadrže crtež, naputke za izradu, dodatan opis, komadiće materijala od kojih je određeni kostim bilo potrebno izraditi, komentara i sl., izloženi su i kostimi, te određena scenografija (auti). Alenka Bart ima sposobnost izrazito umjetnički, a opet dovoljno jasno, izraziti ideju kostima u nastojanju. Koristeći različite tehnike (akvarel, flomaster, pastele, tempera…) Alenka Bartl uspjeva postići dojam teksture određene tkanine, njezinu težinu, lakoću, prozirnost, debljinu. Kostimi su izrađeni do posljednje pojedinosti uz upotrebu raznovrsnih vrsta krojenja, slaganja materijala, primjenjivanjem dodatnih dijelova i apliciranja  detalja.

Izložba je nesvakidašnje opsežna i predstavlja raznovrsnost umjetničkog rada Alenke Bartl. Uz svaku skicu navedeno je ime kazališne predstave ili filma za koji je izrađena, redatelj i godina prezentiranja.

Na prvom katu Galerije za vrijeme trajanja izložbe projiciraju se filmovi Gospa, ki z oblačenjm slači i Legende velikega in malega ekrana: Alenka Bartl, kostumografkinja, koja su nastala po scenariju i režiji Slavka Hrena 2011. i 2012. godine.

Sastavni dio projekta također je ‘Poklon kostumografki Alenke Bartl’ – reprodukcija filma V začetku je bil greh (Am Anfang war es Sünde), filmskog debija Alenke Bartl u dvorani Slovenske kinoteke.

Uz izložbu je tiskan katalog ‘Alenka Bartl – kostumografka’. Prvi dio Kataloga odnosi se na tekstove o Alenki Bartl, njena vlastita svjedočanstva i ‘hvalnice’. U drugom dijelu objavljene su reprodukcije njezinih skica s opisima. Na kraju Kataloga popisane su sve kostimografije Alenke Bartl – za kazalište, film i televiziju, te glavne izložbe i nagrade koje je primila.

Izložba će biti otvorena do 26. lipnja 2012. godine.