Predstava MIRNI DANI U MIXING PARTU
Podaci o Predstavi: www.zekaem.hr
Piše Ada Jukić
Europski duh u Zagrebačkom kazalištu mladih
Kazalište i Film
Bror Telemann, dramaturg koji pokušava napisati dramu i misli samo o kazalištu, vodi svoju ženu Ninu, nastavnicu, u kino. Film se zove Sotonski tango, a traje sedam i pol sati!, što je dovoljno da uznemiri umjerenu nastavnicu. Bror je film već gledao i priča svojoj ženi neke mučne scene, ne spominje redatelja, ali autor teksta, norveški pisac Erlend Loe, zna tko je Béla Tarr, jer je i sam scenarist i filmski kritičar. Nije to jedina poveznica filmskog portala i kazališne predstave, već pokazuje kako smo u kulturnoj mreži i kad nismo na internetu i kako ‘otići u kino’ ne mora značiti ‘opustiti se na par sati’, već možemo i u kinoteci upasti u umjetničku traumu koja se kao inspiracija prenosi na drugo izražajno polje. Kultni Béla Tarr mogao je i više doprinijeti našoj umjetničkoj sceni, kao osnivač doktorskog studija filma u Splitu, uz suradnju drugih nezavisnih redatelja (Jim Jarmusch, Aki Kaurismaki). Projekt je bio i službeno predstavljen (u Zagrebu, ADU, svibnja 2012.), ali nije se realizirao zbog birokratske inercije, koja predstavlja trajnu inspiraciju za kazališne i životne drame i komedije.
- Naklon publici nakon izvedbe predstave ‘Mirni dani u Mixing Partu’ ; Foto RJ
Premijera Predstave
U subotu 21. prosinca u Zagrebačkom kazalištu mladih održana je premijera predstave po djelu ‘Mirni dani u Mixing partu’ norveškog pisca Erlenda Loea koji kombinira smiješne i ozbiljne teme, a suvremeni (kao po natječaju kreiran) europski tekst uključuje više europskih lokacija i nacija. Norveška obitelj ljetuje u Njemačkoj, a gledaju mađarski film. U uljuđenoj turističkoj internacionalnoj atmosferi ipak izbijaju nacionalni i bračni konflikti, postavljaju se različita pitanja, ali s naše južne i tek započete EU perspektive, prije bi se postavilo pitanje kako jedan dramaturg i nastavnica s dvoje djece mogu sebi priuštiti *Mjesec dana… u Garmisch Partenkirchenu (kako se, zapravo, zove lokacija ‘*Izgubljena u prijevodu’ Google Translatora). Norveški protagonist govori o Bavarskoj kao kolijevci nacionalsocijalizma, ali ne spominje Vidkuna Quislinga, kao norveški doprinos (Drugo)svjetskom ratnom vokabularu. Teško je biti povijesno egzaktan na vlastiti račun :). Uz ozbiljne i duhovite primjedbe na povijesnoj i nacionalnoj osnovi, sredovječni Bror Telemann (motivirani Zoran Čubrilo), više se bavi svojim stvaralačkim i erotskim frustracijama, a priča o engleskoj autorici kuharica, privlačnoj Nigelli Lawson (privlačna Urša Raukar), prevladava u njegovim mislima na bavarskom ladanju te uzrokuje i posjet Londonu (još jedna europska destinacija).
Realizacija Predstave
U redateljskom rješenju mladoga Borisa Liješevića iz Srbije, koji je na press konferenciji povodom Premijere izrazio svoje oduševljenje umjetničkom i radnom atmosferom ZKM-a, koriste se svi povodi za dinamiziranje i razvedravanje radnje. Adaptacija romana (redatelj i Jelena Kovačić), koja je omogućila angažman velikog ansambla ZKM-a, za kojim u vrijeme recesijskih ‘monodramatskih uvjeta’ teatra postoji osobita potreba, rezultirala je i ulogama kao što su: Ninina četkica za zube, Jedan mali pas i Telemannovo spolovilo, a aktiviran je i Ludwig II Bavarski. Dvije glumice razgolićene su do donjeg rublja (Lucija Šerbedžija u bijelo, a Urša Raukar u zavodnički tamnu kombinaciju) i obje su to sjajno izdržale pod punim reflektorima redateljske refleksije. U scenografiji Branka Hojnika duboka scena ZKM-a široko je otvorena za simultanost središnjih i pokrajnjih događanja, a stepenasta konstrukcija omogućuje prohodnost i (pre)komponiranje likova po njezinim horizontalama i vertikalama te transparentnost sadržaja pokraj i iza nje. Duhovita je simbolična uloga viličara kojim se likovi uspinju, spuštaju i premiještaju po sceni. Sve u svemu, gledljiva predstava koju nije teško izdržati gotovo dva sata bez pauze, što nije česta pojava na daskama (a ni u multipleksima, Sotonski Tango nije ‘ovozemaljskih dimenzija’). A s obzirom da se u Predstavi radi, između ostalog, o obiteljskim odnosima (koji su u središtu naše kulturne i privredne javnosti), u ovo prednovogodišnje doba dobrih želja, želim joj bar toliko gledatelja, koliko je onih koji znaju definiciju obitelji :).
Ada Jukić
Zagreb, 23 12 2013
*aluzije na naslove predstava ili filmova (velika početna slova)
