Premijera: 13.12.2013.
Slažem se s primjedbama koje na svoj račun iznosi autor i redatelj, ali on se pri tome šali, a ja mislim ozbiljno. Doista bi trebalo u predstavi znati tko je kome majka, ljubavnica ili kolegica, odnosno tko je kome sin, ljubavnik ili kolega, ta zbrka nije smiješna, a nije ni kreativna edipovska provokacija koja obilježava predstavu. Ono što obilježava ovu predstavu su pokušaji da se nasmije publika. Autor predstave nastoji nasmijati publiku po svaku cijenu, on zna kako je publika važna za (neovisno) kazalište (ona druga ‘igraju Krležu’), Puno kazalište zbog režija u kazalištu! (konkretno, spominje se grijanje). Autor predstave svjestan je očekivanja koje takvo kazalište ima i prema njegovoj predstavi, čak se i obraća ravnatelju Kazališta. Teatar Exit je svojim dosadašnjim predstavama osigurao toplu i (iz kina) preuređenu dvoranu, a pretpostavljam da će grijanje nastaviti financirati njegovi Kauboji 🙂 .
- Prizor iz predstave ‘Ispočetka’ ; Fotografiju ustupio TE
Vratimo se na ‘Ispočetak’ :). To što autor predstave (to jest autor teksta i redatelj, a i jedan od oblikovatelja svjetla!) sam sebi u predstavi stavlja primjedbe, on ih ne ‘izbija iz ruke’ kritici. Ako se sam sebi rugaš (taj autor/redatelj nema pojma…, kažu glumci), ne znači da nemaš (bar djelomice) pravo. Kad netko pretjeruje s primjedbama na svoj račun, u pravilu očekuje demanti, kao one šminkerice na Cvjetnom u subotu, kad se jedna drugoj žale kako se nisu stigle urediti, Kako grozno izgledam!, reći će ljepotica. Ma, ne, stara, reći će joj prijateljice, baš odlično izgledaš, možda ćeš uloviti nekog tajkuna (koji još nije u Remetincu). Šalim se, eto i ja bih htjela nekog nasmijati! Ali to nije lako! Najteže je nekoga nasmijati i samo rijetki u tome uspijevaju. Ono što moramo priznati autoru ove predstave je da to nastoji dobrih dva sata, iako pretpostavljam da bi mu publika bila zahvalna da te pokušaje skrati. Jer nema ništa dulje nego što je duga predstava. Bolje je kad završi prije vremena, nego da traje ‘prekovremeno’.
U tim okolnostima još je teži posao koji moraju obaviti glumci. Posao glumca visoko je na ljestvici po težini ljudskih zanimanja (još je viši od kad su zatvoreni rudnici), pa ‘Ispočetka’ ističem ulogu glumaca u istoimenoj predstavi. Izvanredni su i Mokri i Jelena i Krešo i Bojan (tako se zovu i u predstavi) pa ako treba predstavu (ispočetka, to jest, ponovo) pogledati, treba prvenstveno zbog njih. To ne znači da tekst nije dobar. Slažem se s dramaturginjom da je tekst ‘slojevito strukturirano tkivo’ (Katalog Predstave), ali umjesto sinergije, slojevi prekrivaju jedni druge. Dramatski tekst presječen je poetskim dionicama koje bi, u drugom kontekstu, mogle ‘literarno’ djelovati, ali ovdje prekidaju humornu atmosferu ili dijalog s publikom.
Zašto ta komunikacija s (čak i s poslovično naklonom premijernom) publikom jedva uspijeva? Autor toliko zna o onima kojima govori, da zvuči kao (psiho)analitičar, a ne sugovornik. Tu su i vrijednosne floskule. Ako ti se ne sviđa ovo, znači da nemaš ukusa. Uzmimo stav da se publika u kazalištu želi zabaviti. To zvuči kao kritika, da ne kažem kao optužba 🙂 . Samo zabava! Samo reklame i sapunice, kaže autor. Ali ni sapunice nisu komedije. Ljudi ne gledaju sapunice da se smiju, već ljudi ‘gutaju sapunice’.
Oni bi se samo zabavljali, ‘šali se autor’. A tu ima ozbiljnog materijala, tu se govori o obiteljskim odnosima, o međunacionalnim odnosima, propaloj državi, tu su ratne asocijacije, stavovi o društvenim predrasudama, društvenim sustavima, o kapitalizmu, potrošačkom društvu, o novčanoj privredi, otuđenju i manipulaciji (svi ste vi brojke, samo je novac važan…). A što je još važnije, tu ima poezije, govori se o ljubavi, o ljubavnim snovima, čežnji i iluziji, o o emocijama, o preljubu… Sve su to ozbiljne stvari, a vi biste se samo smijali? Baš kad izbije malo smijeha, dođe do epizode neke ljubavne čežnje, sanjarenja…. Uzgred, taj motiv preljuba (muž je, poslije desetljeća braka, uz olakšavajuću okolnost da je bio pijan, izvršio preljubnički akt i žena mu to ne može oprostiti!), čini se kao najslabija karika u strukturi visokih tema i problema, što smiješnih, što ozbiljnih. Autor ističe vrijednost Ljubavi kao Rješenja, kao ono ‘Sve što trebaš je ljubav’, što nije istina i što može ostati samo kao naslovnica nostalgične komedije. Duge replike koje razmjenjuju (heteroseksualni) partneri (iako se spominju i ‘oni drugi’) osobito pri kraju predstave, kad su u njenoj strukturi već iskorištena krešenda radnje i revolucionarni pokliči, zamaraju. Koja simfonija završava Adagiom 🙂 ?
Nekih pjesničkih figura ustručava se čak i sam autor i pokušava ih neutralizirati reakcijom drugog lika, ‘To je ljigavo…’, kaže Krešo Bojanu, kad ovaj kaže ‘neku ljubavnu…’, i ne možemo se s njim ne složiti. Ima tu i lijepih i ‘nikako ljigavih’ formulacija, izraza, igara riječima, iznenađenja, primjerice, kad zaprijete publici, ono ‘Umrijet ćete!’, to me pogodilo kao citat iz jedne moje neobjavljene priče (moram požuriti s objavom 🙂 ), ima i smiješnih stvari i dosjetljivih, onih iz neposrednog kazališnog okruženja, ono o honorarima i podjeli uloga, tu je i neizbježni Hamlet (ja to više ne mogu podnijeti 🙂 , Hamlet u svakoj predstavi!), jednom riječju, ima toga previše za jednu predstavu, koja (zato) predugo traje i dobro bi bilo kad bi se uvela neka ‘podjela uloga u autorskom timu’. Kad bi, na primjer, neki drugi redatelj, manje osjetljiv na svaki sloj tog slojevitog tekstualnog materijala izabrao konzistetniju (i kraću) cjelinu.
Što se oblikovanja svjetla tiče, moram spomenuti crveno svjetlo kojim predstava počinje i koje se povremeno uključuje i za vrijeme njenog trajanja (osjećaš se kao u sobi za razvijanje filmova prije digitalne ere) i reflektore koji se u nekom (ključnom) trenutku upere u publiku kao okrivljenike na ispitivanju (umjesto da primam dramatičnu poruku tog (već viđenog) svjetlosnog čina, ja žmirim, pa sam sigurno propustila poruku).
Moram priznati da sam i ja došla u Exit zato što sam se htjela zabaviti i odmoriti se od nekih napornih predstava kojima sam nedavno bila izložena (Nomina odiosa sunt, da parafraziram izraz Nomen est omen, iz spomenutog Kataloga). Biti zabavan ne znači biti bez ozbiljnih vrijednosti i sposobnost povezivanja tih polova Exit dokazuje u svom postojećem repertoaru.
Zagreb, 27.01.2013., Ada Jukić
