Adriana Altaras
Titove naočale
Mozaik knjiga
2013.
227 str.
Meki uvez
ISBN:
Cijena: 119 kn
- Naslovnica knjige ‘Titove naočale’
Adriana Altaras, uz pomoć svoje bogate obiteljske povijesti, stvara zanimljivo štivo, opterećeno teškom prošlošću Drugog svjetskog rata, koji je njezinu židovsku obitelj iz Hrvatske obilježio na svim mogućim razinama. Njezin život u Njemačkoj je iz istoga razloga kompleksan i kompliciran, ali ono što zaista pokreće i diže ovu knjigu je sama autorica. Njezine misli i preokupacije, njezina borba sa smrću roditelja – i otkrivanjem tajni koje je otac ostavio iza sebe – uz borbu s birokracijom u Hrvatskoj, židovskim običajima koji se kose s njemačkim praznicima postaju neobično isprepletene stvari. Tuga i smijeh se miješaju na toliko razina i u svim okolnostima, da se svaki trenutak i svaka promjena čine značajnim na nekoj dubljoj razini. Adriana Altaras pročešljava svoju prošlost, prebire po sjećanjima svojih roditelja i nalazi odgovore na koje se vežu nova pitanja.
Koliko elemenata knjige crpi energiju iz stvarnih događaja nije uopće važno. Adriana pruža gotovo sve važnije djeliće iz svojeg života, ali čini to na takav način da ne ugrožava svoju intimu i privatnost. Njezin odnos sa mužem (čistokrvnim Nijemcem!) je dotaknut na površini, ali uz dovoljno detalja da se prenese njegova snaga, njezine otkrića o mogućim (novim) potomcima dobivaju obrise, ali nikada ne saznajemo odgovor na to pitanje. Godine koje je autorica provela u Italiji, sa svojom tetom, sačinjavaju zanimljiv kolaž glasnoće, jela i određene čežnje za jednostavnijim i lakšim vremenima. Tatini partizanski dani i ljubav između njega i mame, postavljaju određene stvari u svjetlu perspektivu, koja dobiva tamnije obrise nakon rata. Sukobi, gubici, postignuća, čežnje, strasti i potraga postaju dio svih aktera/karaktera/stvarnih osoba. Interesantna povijest jedne obitelji dobiva neuljepšani tretman za predstavljanje javnosti.
Smrt roditelja predstavlja još jednu važnu stepenicu u autoričinom životu. To joj otvara prošlost iz jednog sasvim drugog kuta. Opseg gubitka koji su pretrpjeli roditelji posebno se ističe u očevoj nikad prežaljenoj ljubavi prema Hrvatskoj, tj. Splitu. Protjeran iz zemlje u kojoj je mogao postići velike stvari, on je svoj život nastavio u Njemačkoj, izgradivši židovsku općinu, usput obnašajući izrazito uspješnu medicinsku karijeru (posutu sa pionirskim zahvatima i esencijalnim radovima). Uvijek ostaje nasljedstvo, uvijek ostaje bol i patnja prošlosti, obilježenost koja je proizlazila iz židovskih korijena. Koliko god da se Adriana odupirala tome, ono što ju izvana i iznutra obilježava ima svoju težinu koja mijenja način na koji joj se svijet obraća i kako se drugi s njome obnašaju. Sudbine stoga nisu zapečačene, prošlost nije dio povijesti (jer se ponavlja i vrti), a obitelj je važna, čak i ona koju ne želimo posjetiti ili vidjeti. Važna u smislu koji ne mora nužno označavati bliskost ili potrebu za kontaktom. Važna zbog svega onoga što je bilo, što će doći, i što se stalno vraća.
Robert Tabula
