Savjetnik
The Counselor (2013.)
Chockstone Pictures, 2013.
Trajanje: 117 min.
Format: 2,35:1
Color: Color
Zvuk: Dolby
Redatelj: Ridley Scott
Scenarij: Cormac McCarthy
Glume: Michael Fassbender, Penélope Cruz, Cameron Diaz, Javier Bardem, Cesar Aguirre, Daniel Holguín, Christopher Obi, Bruno Ganz, Brad Pitt, Paris Jefferson, Dar Dash, Richard Cabral, Rosie Perez, Alex Hafner, Andrea Deck
Savjetnik – Movie Site
The Counselor – IMDb
Na zadnjoj stranici završne špice filma, poslije (činilo se neprekidnog) popisa sudionika, pisalo je da je u snimanju i distribuciji filma sudjelovalo oko 13000 ljudi. Toliko ih je, dakle, dobilo (makar privremeno) plaću, nadnicu ili autorski honorar. Činjenica je da snimanje filmova (koji se ne dešavaju između četiri zida, s fikusom u glumačkom trokutu) omogućuje zaradu i potrošnju, šteta što se kod nas ne snima više (stranih) filmova! Filmska industrija je, kao još jedan od neiskorištenih gospodarskih resursa koje smo mogli sustavno poticati (kao obnovljive izvore energije, na primjer), pa bi to bilo bar nešto u što bi oni koji su se obogatili (dosadašnjom štednjom!) mogli profitabilno ulagati. Ali, kako se prema filmu odnositi poduzetnički, kad se kod nas snimaju samo umjetnička filmska djela :). Ridley Scott nema problema s vrednovanjem žanrovskih filmova. A marketinško deklariranje vrhunskog komercijalnog filmskog proizvoda mogu slijediti i drugi filmski projekti, jednako kao tvrtke koje se hvale da isplaćuju ‘pristojne’ nadnice prekomorskim zaposlenicima da bi svojom društvenom odgovornošću mogle dodatno zarađivati. Kakav god profit ostvario Savjetnik Ridleya Scotta, treba ga svakako vidjeti. Film koji fascinira nekim svojim rješenjima i aspektima, nije savršen. Kao što jedan lik u filmu (draguljar, izvrsni Bruno Ganz). nadahnuto govori o dijamantima, nije cilj biti savršen, već poseban. Savjetnik je prepoznatljiv u Scottovom opusu, ali zbog osobitosti scenarija (Cormac McCarthy), manje je ‘potpuno njegov’.
- Prizor iz filma ‘Savjetnik’ ; Fotografiju ustupio Blitz
Pitanje je zašto se film zove ‘Savjetnik’, kad se radi o čovjeku (Michael Fassbender) koji ne samo da ne daje savjete, već ih traži i od ljudi koji mu mogu nauditi. On se ponaša kao da je nesvjestan opasnosti sredine u kojoj se kreće i, kad se izravno nađe u njoj, reagira kao nevini i naivni laik. Svaki ljubitelj filmskih krimića mogao bi bolje reagirati od njega u najtežoj situaciji. A i drugi ‘tough guys’ koji slikovito iznose svoje spoznaje o strašnim opcijama koje slijede onima koji u mafijskom lancu učine grešku, sami čine greške ili ne čine ništa kako bi dokazali da se znaju nositi s tim opasnostima. Još jedan neuvjerljivi element u mekom tkivu scenarija je odnos par glavnih likova prema ženama. Iako su izloženi velikoj konkurenciji privlačnih ženskih tijela, oni se prema svojoj odabranici odnose kao nenadomjestivim jedinkama. I dok je jedna idealizirana (Penelope Cruz) kao Danteova Beatrice, sa sramežljivim predbračnim iskustvom koji razvija kako bi udovoljila svom iskusnijem partneru, druga je (Cameron Diaz) ne samo iskusna, već divlja, predatorski erotizirana (vidi scenu ‘Fuck the Car’), a simboliziraju je ubojiti gepardi s ogrlicama ukrašenim draguljima koji pred njom love zečeve. Uočljiv element filma, koji opterećuje njegovu naturalističnost i uvjerljivost je literarnost teksta, osobito dugih i domišljatih dijaloga, ravnomjerno raspoređenih u ulogama. Ne samo da vrhunski ‘mudrijaši’ mudruju, već svi govore slikovito i metaforički, kao pjesnici ili pisci anegdotskih kolumna. Jednom rječju, u filmu se previše priča. Osim meksičkih radnika koji rade najprljavije poslove, koji šute i rade. Dugi nizovi rečenica stavljaju pred glumce nepremostive prepreke da sve to izgovore, a da djeluju kao da normalno govore.
Obožavam Ridleya Scotta i to smijem (u svojim godinama 🙂 ) odgovorno izjaviti. I samo kao otac prvog ‘Aliena’, zaslužio bi da po ‘oluji nad olujama’ nad Zagrebom, (u ponedjeljak, 11. studenog 2013.), odem na novinarsku projekciju ‘Savjetnika’. Da ne spominjem njegovog ‘Blade Runnera’, oba žanrovska vrhovnika, od kojih ovog drugog nisu odmah ‘skužili’ (trebalo je vremena za te mračne futurističke vizije). ‘Gladijatora’ je odmah prigrlio naš globalistički svijet imperijalističkih vrijednosti, a razumljivo je da je ‘Prometej’ naišao na manje razumijevanja. Što god bilo, Ridleyu Scottu nije bitno hoće li ga odmah dizati u zvijezde, dovoljno je da ga slijede ili variraju.
Još se nešto može zaključiti iz (radnje) filma. Kad se vidi što se događa na Meksiko-SAD granici, postaje jasno da korpucija nije najveći problem u korupiranom društvu! U paklenoj bijedi nerazvijenog svijeta razvio se kriminal perverznih oblika i razmjera, bez ikakvog ograničenja, bez ikakvog utočišta u logici, pravdi ili milosti. Arhetipska okrutnost osuvremenjena je tehnološkim i ekološkim aktualitetima, pa se zločini doslovce integriraju s prljavštinom i smećem, a djelatnosti ‘zbrinjavanja otpada’ pokazuju kao najprirodnije okruženje za rješavanje otpadnika ili slučajnih žrtava. U jednoj slikovitoj replici, Meksikanac, vlasnik opskurne gostionice, savjetuje posljednjeg gosta da ne izlazi na ulicu. ‘Oni prvo pucaju, pa upale svjetlo da vide koga su pogodili’ (citat po sjećanju, vjerojatno će se naći na linkovima s upečatljivim rečenicama iz filma). Iako nije prvi koji se primio opisa okolnosti u kojima se šverca droga u vrućem meksičkom području (vidi ‘Traffic’ Stevena Soderbergha), ono što Ridley Scott prikazuje, ostvaruje treću dimenziju. Prikaz učinkovitosti kojom se (jeftinom radnom snagom i sofisticiranom opremom) procesuira radna prljavština na ljudima i opremi, opipljiv je kao filmska onomatopeja.
Zagreb,15.11.2013., Ada Jukić
