FILMOVI IVICE MATIĆA NA KRATKOM UTORKU
Kino Tuškanac, utorak, 12. studenog u 20 sati
Kratki utorak Kina Tuškanac 12. studenog rezerviran je za deset iznimnih i rijetko viđenih kratkih filmova Ivice Matiće (Vareš, 1948 – Sarajevo, 1976), naveliko hvaljenog ali prerano umrlog bosanskog redatelja, scenarista i snimatelja. Matića mnogi smatraju začetnikom takozvane „sarajevske filmske škole“, a po njemu se od 2003. zove i najznačajnija bosanskohercegovačka filmska nagrada koju dodjeljuje Udruženje filmskih radnika BiH za doprinos filmu.
- Ivica Matić ; Fotografiju ustupio HFS
Emir Kusturica, koji je započeo karijeru režirajući upravo Matićev scenarij „Nevjeste dolaze“, izjavio je kako bi lakše podnio vlastitu smrt kad bi ga se pokopalo s kopijom jedinog Matićevog dugometražnog filma Žena s krajolikom, a Abdulah Sidran kako bi trebalo ekranizirati svaku rečenicu koju je Matić ikad napisao. Ante Peterlić pak piše u Filmskoj enciklopediji da je Ivica Matić lucidnošću, agresivnošću i upućenošću prema filmskom istraživanju dostigao vrhunske domete jugoslavenske avangarde.
Ivica Matić pojavio se krajem 1960-ih godina prošlog stoljeća na tada iznimno zanimljivoj jugoslavenskoj sceni amaterskog filma, s nizom inventivnih i stilski vrlo šarolikih eksperimentalnih kratkih filmova, koji su osvojili niz nagrada na raznim festivalima.
U nekima, poput sjajne elegije o prolaznosti Theme 1, gdje snima ljude u sarajevskom parku, iskazao je fascinantan osjećaj za likovnost, dok je u drugima naglasak bio na montaži. Tako je, primjerice u Malim oglasima, snimkama žrtava prometne nesreće i sprovoda kontrapunktirao seksualno eksplicitne prizore iz porno magazina, a u Procesu je stvorio malu studiju gledanja i likovnog doživljavanja prikazujući 6000 fotografija u samo četiri i pol minute. Čistilište, prikazano i na filmskom festivalu u Oberhausenu, u osnovi je dokumentarni film, no nadrealnost snimanog krajolika (smetlišta) gura ga u domenu eksperimenta. Čista voda također je neka vrsta eksperimentalnog etnografskog dokumentarca, koji podsjeća na genijalne eskapade njegova snimatelja Karpa Godine.
Ivica Matić djelovao je uglavnom u neskladu sa službenom strujom jugoslavenskog filma.
U želji za većom samostalnošću i slobodom rada osnovao je vlastiti filmski klub pod imenom Komunistički filmski centar, u kojemu je bio i jedini član, a koliko je bio predan filmskoj umjetnosti svjedoči i njegova poznata izjava da bi „ubio čovjeka samo da bi došao do filmske trake“. Bio je i veliki kritičar vlastita rada, pa je filmove koji mu se nisu sviđali uništavao, a one s čijim koloritom nije bio zadovoljan pekao je u pećnici.
Napunivši 28 godina, umro je 1976. zbog srčane mane, neposredno nakon završenog studija režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i premijere svog jedinog dugometražnog filma Žena s krajolikom, u produkciji TV Sarajevo. Trinaest godina kasnije film je prebačen na 35mm vrpcu i prikazan na nacionalnom festivalu u Puli (Zlatna Arena za režiju), kao i na nizu festivala diljem svijeta (Montreal, Torino, Hong Kong, Rio de Janeiro, San Francisco, London i dr), gdje je dobio sjajne recenzije. Kritika je najviše hvalila kameru Karpa Godine, s kojom je postignuta izuzetna likovnost filma uvelike inspirirana naivnim slikarstvom, kao i jednostavnost kazivanja teških ljudskih drama.
Uz projekciju Matićevih kratkih filmova, u prisutnosti Amira Muratovića koji će govoriti o Matiću, bit će predstavljena i njegova Enciklopedija Ivice Matića – Slatka strast periferije, svojvrsna monografija Ivice Matića. Filmovi će biti prikazivani s digitalne bete i DVD-a, budući da originalne filmske trake više nisu u prikazivom stanju.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a ulaz je besplatan.
Raspored programa:
Nariman, 1969, 4’40”
Intervju s ljubavnicom, 1969, 7’16”
Theme 1, 1971, 6’42”
Theme 2, 1971, 6’50”
Čistilište, 1974, 8’35”
Sladunjava trulež, 1971, 6’39”
Proces, 1970, 4’34”
Mali oglasi, 1971, 6’06”
Žuto-zeleno, 1973, 7’12”
Čista voda, 1976, 9’35”
[izvor informacije www.hfs.hr]
