{"id":7465,"date":"2013-04-07T14:08:52","date_gmt":"2013-04-07T12:08:52","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=7465"},"modified":"2013-04-07T15:00:52","modified_gmt":"2013-04-07T13:00:52","slug":"glazba-claudio-monteverdi-orfej-u-ljubljanskoj-operi-osvrt-vendi-jukic-buca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=7465","title":{"rendered":"Glazba: Claudio Monteverdi – ‘Orfej ‘u ljubljanskoj Operi [Osvrt Vendi Juki\u0107 Bu\u010da]"},"content":{"rendered":"

Opera ‘Orfej’ Claudija Monteverdija u Slovenskom narodnom gledali\u0161\u010du uprizorena je u suradnji triju umjetni\u010dkih akademija Univerze u Ljubljani – Akademije za glazbo, Akademije za gledali\u0161\u010de, radio, film i televiziju te Akademije za likovnu umjetnost i oblikovanje. Ova okolnost, koja omogu\u0107uje sudjelovanje profesionalaca i onih koji su na putu da to postanu, pozitivna, ali neu\u010destala, ne podrazumijeva savr\u0161enstvo izvedbe, koje, s obzirom na mladost i iskustvo sudionika, nije potrebno o\u010dekivati. Kompletnu produkciju opere, od orkestralne izvedbe, soli\u010dkih i dionica zbora, koreografije te scenografije i kostimografije do dizajna svjetla, organizacije, grafi\u010dkog uprizorenja i promocijskih elemenata, osmislili su i ostvarili studenti navedenih akademija, uz pomo\u0107 mentorstva slovenskih i stranih profesora, te doc. Egona Mihajlovi\u0107a, umjetni\u010dkog vo\u0111e i dirigenta te re\u017eisera Detlefa Soeltera.<\/p>\n

Opera je izvedena u ljubljanskoj operi, proporcijama i veli\u010dinom uskla\u0111enom arhitektonskom prostoru, sa sjedalima postavljenim na blagoj kosini koja se spu\u0161ta prema pozornici. Ovakva organizacija gledali\u0161ta omogu\u0107uje iz svih pozicija nesmetan pogled na scenu, tako i s na\u0161eg novinarskog mjesta u 11. redu lijevo, u gledali\u0161tu koje ima 13 redova.<\/p>\n

Monteverdijev ‘Orfej’ smatra se najstarijom operom na svijetu koja se i danas izvodi. Skladana je 1607. godine. Nakon Monteverdijeve smrti opera se prestala prikazivati sve do 19. stolje\u0107a, kada se po\u010dela izvoditi u suvremenim adaptacijama. Nastala u vremenu baroka, favola in musica<\/em> (bajka u glazbi) L’Orpheus <\/em>nosi sva obilje\u017eja svoga vremena. Caludio Monteverdi, majstor madrigala i sakralnih djela, prvi je barokni skladatelj koji je nekada\u0161nji intermezzo<\/em> talijanske renesanse, razvio u formu klasi\u010dne opere. Lajtmotiv, <\/em>\u00a0koji se ponavlja u instrumentalnim dijelovima izme\u0111u pjevanja, izrazito je melodiozan i prepoznatljiv.<\/p>\n

Gr\u010dka mitologija, i mitologija op\u0107enito (rimska, skandinavska), \u010desta je inspiracija za glazbena djela opernih skladatelja, a jedna od najpoznatijih pri\u010da gr\u010dke mitologije, nesretna Orfejeva sudbina, prenesena je mnogim umjetni\u010dkim djelima i interpretacijama. Orfej je, kako se naj\u010de\u0161\u0107e smatra, bio sin tra\u010dkog kralja Eagra i muze epske poezije, Kaliope, ali postoje i izvori koji navode Apolona kao\u00a0 Orfejevog oca te Selenu kao majku\u00a0 (Apolon je bio, uz ostalo, gr\u010dki bog Sunca, a Selena Mjeseca). Nakon godina provedenih u pohodima s Agronautima Orfej se zaljubi u lijepu nimfu Euridiku koju ugrize zmija, te ona umre. Orfej odlu\u010di moliti boga podzemlja Hada da mu vrati Euridiku. Lirom, koju mu je poklonio Apolon, uspavljuje troglavog psa Kerbera, \u010duvara podzemlja, i Haronovom la\u0111om stupa u podzemlje. Hadovu \u017eenu Perzefonu toliko gane Orfejeva tuga, te zamoli mu\u017ea da mu vrati Euridiku. Had pristaje pod uvjetom da se na putu prema povr\u0161ini Orfej ni jednom ne okrene za Euridikom koja ga je trebala slijediti.\u00a0 Orfej se, mu\u010den brigom i \u010de\u017enjom, ipak okrene, a Euridika biva vra\u0107ena u podzemni svijet.<\/p>\n

Klasi\u010dna tragedija nastala u anti\u010dko doba u Gr\u010dkoj, izvo\u0111ena je u slu\u017ebi boga. Prema gr\u010dkom filozofu Aristotelu, temeljna uloga tragedije je katarza<\/em>, osje\u0107aj sa\u017ealjenja koji tragedija mora izazvati kod gledatelja. U skladu s time, u originalnom libretu Alessandra Striggia mla\u0111eg, peti \u010din zavr\u0161ava tragi\u010dkom scenom u kojoj se pobje\u0161njele bakantice okome na Orfeja, koji ne mo\u017ee izbje\u0107i njihovom bijesu (prema Ovidijevim Metamorfozama). Ovaj kraj promijenjen je na na\u010din da Apolon, kao deux ex machina<\/em>, spa\u0161ava Orfeja i odvodi ga na Olimp.<\/p>\n

Opera se sastoji od pet \u010dinova (Prolog, I-V \u010din), s pauzom nakon tre\u0107eg.\u00a0 Efektni kostimi obilje\u017eavaju po\u010detak (Prolog – Glazba) i kraj (5. \u010din – Apolon).<\/p>\n

Prolog zapo\u010dinje instrumentalnom tokatom<\/em>, nakon koje Glazba (\u0160tefica Stipan\u010devi\u0107) pjeva o sebi i uvodi u radnju protagonista – Orfeja (Klemen Torkar), koji se nalazi na sredini piramide (scenografija koja simbolizira tra\u010dku livadu, prolaz u podzemlje i Hadove poljane) ispod njene produ\u017eene krinoline.<\/p>\n

Prvi \u010din zaokupljuju ples i pjesma pastira i nimfi na livadama Trakije u slavu ljubavi i vjen\u010danja Orfeja i Euridike (Christina Thaler).<\/p>\n

U drugom \u010dinu Orfej zaneseno pjeva o ljubavi, a prekida ga dolazak Glasnice (Nu\u0161ka Rojko) koja ga obavje\u0161tava o smrti Euridike. Solo dionica Nu\u0161ke Rojko najbolje je otpjevana arija u cijeloj izvedbi. Njezin mezzosopran, iako je kao i ostali sudionici studentica, zvu\u010di profesionalno, \u010dvrsto i stabilno, a dionica je otpjevana s neophodnim emocijama. Na kraju je, zaslu\u017eeno, dobila i najve\u0107i pljesak.<\/p>\n

Nada (jo\u0161 jednom Nu\u0161ka Rojko) dovodi Orfeja u tre\u0107em \u010dinu u podzemni svijet. Orfej ne uspijeva nagovoriti Harona (Matija Bizjan) da ga preveze preko rijeke Stiks (uz redundantnu eksplicitnost Haronovog kostima) te ga \u010darobnom lirom uspava. Pozadina scene prikazuje projekciju Kerbera.<\/p>\n

Nakon pauze uslijedio je \u010detvrti \u010din u kojem Perzefona (Ana Grasselli) moli Plutona\/Hada (Darko Vidic) da vrati Euridiki \u017eivot. Njezin povratak simboliziran je projekcijom krupnog kadra o\u010diju uprtih u nebo, te izgorenim truplom nakon Orfejevog okreta. Podzemni svijet uprizoren je scenografskom i kostimografskom disonancijom – scenografija podsje\u0107a na dizajn interijera kineskih restorana, dominantne zelene, \u017eute i crvene boje, a ‘dronjci’ kojima su obu\u010deni zombiji, odudaraju od futuristi\u010dno-apokalipti\u010dnih kostima Hada i Perzefone.<\/p>\n

U petom \u010dinu, na Orfejeve \u017ealopojke, pojavi se Apolon (Matija Bizjan) u odli\u010dno dizajniranom zlatnom kostimu Sunca i povede ga u nebo.<\/p>\n

Zbog svoje melodioznosti, naoko nje\u017enih i blagih arija, mogu\u0107nosti vizualizacije\u00a0 i poeti\u010dnosti pri\u010de, shvatljivo je za\u0161to je Orfej izabran od strane mladih ljudi kao opera vrijedna truda uprizorenja, ali ne treba podcijeniti njezinu zahtjevnost \u010dija izvedba podrazumijeva veliki anga\u017eman i trud u cilju perfektne artikulacije, \u0161to nije jednostavan zadatak ni priznatim profesionalcima.<\/p>\n

Opera je titlovana prijevodom na slovenski i engleski jezik.<\/p>\n

Uprizorena je u Ptuju, Mariboru, Ljubljani te na gostovanju u Veneciji, u Basilici Frari.<\/p>\n

Vendi Juki\u0107 Bu\u010da,\u00a0u Ljubljani, 07. 04. 2013.<\/span><\/em><\/p>\n

\"Scena<\/a>

Scena iz opere 'Orfej' (Basilica Frari, Venezia). Foto: SNG Opera in balet Ljubljana\/Darja \u0160travs Tisu.<\/p><\/div>\n

Jedna druga izvedba: Orfeo – Monteverdi<\/strong><\/p>\n