{"id":61737,"date":"2026-05-22T16:55:11","date_gmt":"2026-05-22T14:55:11","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=61737"},"modified":"2026-05-22T17:00:21","modified_gmt":"2026-05-22T15:00:21","slug":"nimafest-2026-veliko-natjecanje-dugometraznog-filma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=61737","title":{"rendered":"Animafest 2026: Veliko natjecanje dugometra\u017enog filma"},"content":{"rendered":"

VELIKO NATJECANJE DUGOMETRA\u017dNOG FILMA ANIMAFESTA 2026\u00a0 – REDATELJ ‘ONE PIECEA’ NA ANIMAFESTU PRVI PUT IZVAN JAPANA PREDSTAVLJA NOVI ANIME O PARI\u0160KOJ BALERINI \u2013 ‘RATNICI’<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u osam rasko\u0161nih, duhovitih, napetih i refleksivnih djela koja okuplja Veliko natjecanje dugometra\u017enog filma Animafesta 2026 barem polovina pripada kategoriji sigurnih “favorita publike”, dok preostala jam\u010de u\u017eitak zahtjevnijim vi\u0161egodi\u0161njim poklonicima umjetni\u010dke animacije.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio a$.sk<\/a><\/strong> – Dukla<\/p>\n

Listu nezaobilaznih atrakcija otvara ‘Samurajska balerina’ \u2013 pari\u0161ka zvijezda u cvatu, novi film Gora Taniguchija, redatelja hita ‘One Piece: Crvena’ (2022), koji u Zagreb sti\u017ee osobno predstaviti ovu pri\u010du pari\u0161ke belle \u00e9poque i japanskog razdoblja Meiji. Radnja koja po\u010dinje u Yokohami 1907. gostovanjem europskog baletnog ansambla, nastavlja se 1912. kada djevojke Fujiko i Chizuru isprati u francusku prijestolnicu gdje se prva nada postati slikaricom zapadnog stila, a druga, ina\u010de majstorica tradicionalne borila\u010dke vje\u0161tine naginata, balerinom. Obje ambicije u suprotnosti su s obiteljskim planovima koje ih vide prvenstveno kao budu\u0107e supruge pa je ‘Samurajska balerina’ fabula o sukobu i pro\u017eimanju tradicije i modernosti, sazrijevanju i upornoj borbi za vlastite snove u suprotnosti s “tvrdom” stvarno\u0161\u0107u, emigraciji i pripadanju, poduzetnosti i uspjehu u stranom svijetu, nadila\u017eenju granica i ljubavi prema umjetnosti te pronalasku vlastitoga “glasa” u vrtoglavim godinama europske povijesti. Istovremeno, film postavlja i ozbiljna pitanja orijentalizma i okcidentalizma \u2013 kolonijalnog ili nekriti\u010dkog pogleda na Drugoga kakvim su obilje\u017eene podjednako zapadne i japanske fascinacije, stereotipi, zablude i povr\u0161ne imitacije. Film osvaja i prikazom samoga plesa, oblikovanim uz pomo\u0107 motion capture snimki profesionalnih balerina, kao i o\u017eivljenim slikarskim platnima u odmaku od tradicionalne anime manire. Scenarij filma koji se upravo na Animafestu prvi put prikazuje izvan Japana djelo je Reiko Yoshide (proslavljene filmovima ‘Tihi glas \/ Silent Voice’, ‘Ja\u0161i svoj val \/ Ride Your Wave’ i ‘Unutarnje boje \/ The Colors Within’), dok dizajn likova potpisuje Yu Yamashita (Kikina dostavna slu\u017eba).<\/p>\n

Svjetsku premijeru imat \u0107e, pak, urnebesna brazilska humorna drama ‘Kurvin sin’ u \u010dijem \u0107e autorskom timu (Erica Maradona, Otto Guerra, S\u00e1vio Leite, Tania Anaya) o\u0161tro oko prepoznati jo\u0161 jedno veliko ime \u2013 ono Otta Guerre, legendarnog ju\u017enoameri\u010dkog strip-umjetnika i animatora, pionira tamo\u0161nje nezavisne scene. Naslovni protagonist ‘Kurvinog sina’ I\u0161mael svestrani je serviser, djevac i sin prostitutke Marije Tereze koja u gradi\u0107u Veredas vodi bordel. I\u0161mael bje\u017ei iz rodne sredine kako bi prona\u0161ao oca, a dok u vesternskoj \/ road movie avanturi prelazi pustinjsku cestu prema moru dru\u0161tvo mu pravi tronogi pas s kojim susre\u0107e ansambl razli\u010ditih likova. Neposredan i gritty u skladu s grubo\u0161\u0107u ambijenta koji prikazuje, dinami\u010dno raskadriran, u crte\u017eu mahom crno-bijeli (s upotrebama \u017eute, crvene, plave, sme\u0111e i ru\u017ei\u010daste kao filtera), ‘Kurvin sin’ verbalno je duhovit zahvaljuju\u0107i ponajprije govore\u0107em pse\u0107em pratitelju i njegovom dopadljivom, cini\u010dko-stoi\u010dkom karakteru, ali i ironi\u010dnim razmjenama ljudskih likova. Tako\u0111er je, me\u0111utim, i film samospoznaje i sazrijevanja \u2013 osuvremenjeno \u010ditanje Melvilleova romana kao potrage za korijenima i identitetom, tj. za hrabro\u0161\u0107u da se iz zagu\u0161ljive postojbine otisne na vlastiti put, ali da joj se jednom, oplemenjena duha, i vrati.<\/p>\n

Jedna druga, francusko-belgijska ‘Odiseja jednog masla\u010dka’ japanske autorice Momoko Seto, botani\u010dko-kozmi\u010dko je, hiperrealisti\u010dko poetsko putovanje ostvareno ra\u010dunalom 3D animacijom, dokumentarnim snimkama i time lapse fotografijom. Dugometra\u017eni debi redateljice televizijskih i znanstvenih filmova ekolo\u0161kog predznaka, ujedno je i postapokalipti\u010dni putopis s dalekog planeta inspiriranog na\u0161im vlastitim \u2013 vi\u0161e od dopadljivog prirodoslovno-avanturisti\u010dkog rada uspjelog dizajna likova i uvjerljive karakterizacije poosobljenih masla\u010dkovih sjemenki, film je i ma\u0161toviti SF nastao nesvakida\u0161njom perspektivom na poznato. Osim uzbudljivim do\u017eivljajima u razli\u010ditim stani\u0161tima i atraktivnim, nerijetko “fotorealisti\u010dnim” vizualima koji ga i \u010dine isklju\u010divo kinofilmom, ‘Odiseja jednog masla\u010dka’ pripovijeda i zvu\u010dnom slikom Nicolasa Beckera \u2013 od sjetnih udaraljki indonezijskog ansambla, preko elektronskih zvukova, do free jazza, orkestralne glazbe i valcera, ali i “vjetrovito-fu\u0107kaju\u0107e-mrmljaju\u0107eg” glasanja masla\u010dkovih sjemenki.<\/p>\n

\u0160panjolca Alberta V\u00e1zqueza, strip-autora i animatora svjetskog “formata” te trostrukog dobitnika nacionalne nagrade Goya, mo\u017ee se smatrati modernim animafestovskim klasikom jer je u Zagrebu ve\u0107 prikazao dva dugometra\u017ena i tri kratkometra\u017ena filma. Ne treba stoga \u010duditi \u0161to \u0107e vjerna festivalska publika osjetiti stanoviti d\u00e9j\u00e0-vu kada u ovogodi\u0161njem dugometra\u017enom natjecanju ugleda naslov ‘Decorado’. Pri\u010da je to o nezaposlenom i paranoidnom sredovje\u010dnom mi\u0161u koji po\u010dinje osje\u0107ati kako \u017eivi na filmskom setu (u scenografiji, mizansceni, tj. decoradu) te ostav\u0161i bez najboljih prijatelja odlu\u010di pobje\u0107i iz svijeta u kojem svime upravlja kompanija Alma. Njegova supruga, crta\u010dica u kreativnoj krizi pod utjecajem Vile Depresivke, zabrinuta je zbog skore delo\u017eacije i razmi\u0161lja o razvodu. V\u00e1zquez je slavu stekao temeljnim postupkom sljubljivanja slatkih okruglastih likova velikih o\u010diju i njihovih uznemiruju\u0107ih djela, odnosno diznijevsko-mijazakijevski idili\u010dnog ambijenta i makabri\u010dnog \u017eivota, u ironijskom klju\u010du visokog intenziteta i brze izmjene brutalnih dosjetki, ali i iskrenih emocija, suosje\u0107anja i zagovora slobode. Rije\u010dima samog autora, ‘Decorado’ je film o krizama zdravlja, rada i socijalnog isklju\u010divanja koje vode krizi identiteta. Slobodu stoga valja potra\u017eiti u ljubavi i prijateljstvu, odnosno u nama samima.<\/p>\n

Tre\u0107e sudjelovanje kvebe\u0161kog umjetnika Fe\u0301lixa Dufour-Laperrie\u0300rea u Velikom natjecanju dugometra\u017enog filma iznenadit \u0107e poklonike njegovih prethodnih, dokumentarno-etnografskih i esejisti\u010dkih, anga\u017eiranih filmova stanja obilje\u017eenih crnilom tu\u0161a na papiru, jer je’ Smrt ne postoji’ likovno bogat 2D film s realisti\u010dkim fizionomijama, ali i osobitim postupkom koloristi\u010dkog pretapanja likova s pozadinama, odnosno ambijentima u kojima se nalaze, a koji su i sami dani u za\u010dudnim bojama (npr. crveno-bijela \u0161uma i lajtmotivska pozlata). Uz to, dinami\u010dna promjena perspektiva (ono \u0161to bismo u igranom filmu zvali radom kamere), kao i asocijacije na ponajbolje europske grafi\u010dke romane, dodatno podcrtavaju vizualnu virtuoznost. I fabula, koja prati bijeg i samoispitivanje revolucionarke H\u00e9l\u00e8ne nakon tragi\u010dne akcije, ne\u0161to je \u010dvr\u0161\u0107a od onih iz prethodnih filmova, premda i dalje na razme\u0111u realnog i zami\u0161ljaja \u2013 snoliko-hipnoti\u010dka, filozofska, bremenita slojevitim simbolizmom i organskim animiranim metamorfozama (vukova i ovaca, ptica, cvije\u0107a, mrtvih prijatelja, krvi ili same junakinje koja u \u0161umi susre\u0107e i mla\u0111u verziju sebe). Ustvari, fabula se u cijelosti mo\u017ee shvatiti kao psiholo\u0161ko-politi\u010dka alegorija, produljena sekvenca sna koja je ujedno i (sasvim novovalni) esej \u2013 promi\u0161ljanje o individualizmu i kolektivizmu, osobnoj cijeni aktivizma te, op\u0107enitije, o dinamizmu i bijesu mladosti naspram stara\u010dkog stoicizma, \u017eivotnim prekretnicama, izborima, strahu, hrabrosti i kontradikcijama u tra\u017eenju vlastita puta izme\u0111u osobnih interesa i razli\u010ditih tipova lojalnosti. “Izme\u0111u eko-trilera i nadrealizma ghiblijevskog tipa” (Redmond Bacon), ‘Smrt ne postoji’ svakako ide u red vizualno najprivla\u010dnijih filmova koji se mogu vidjeti na ovogodi\u0161njem Animafestu.<\/p>\n

Ljubiteljima tema iz Drugog svjetskog rata mo\u017ee se, pak, preporu\u010diti slova\u010dki hibrid igranog i lutkarskog filma ‘Dukla’ Gejze Dezorza \u010dija je radnja smje\u0161tena u vrijeme sovjetsko-njema\u010dke bitke za eponimni prijevoj izme\u0111u Poljske i Slova\u010dke 1944. godine. Zbli\u017eavanje i zaljubljivanje siroma\u0161nog romskog glazbenika i njema\u010dkog oficira u ruskom zarobljeni\u0161tvu i zajedni\u010dkom bijegu uokvireno je kritikom totalitarne propagande i prikazom okrutnosti obje vojske prema civilnom stanovni\u0161tvu. Distinktivna upotreba marioneta, pozadinskih projekcija i arhive te kamere koja nerijetko iz ruke dominantno bli\u017eim kadrovima dinamizira radnju mahom stati\u010dnih modela, kao i potresna op\u0107a zvu\u010dna slika, oblikovanje scenografije i dizajn svjetla, doprinose mra\u010dnom ugo\u0111aju filma. \u010cini to i groteskni dojam koji stvaraju tretman ovakve teme putem sivo-sme\u0111ih marioneta vojnika i minimalisti\u010dkih drvenih seljaka neprirodnog pokreta, karikaturalna karakterizacija ruskih vojnika te upadljivo ljudska sinkronizacija \u017eivotinja, odnosno o\u010duvanje ukupne hiperboli\u010dne estetike lutkarskog kazali\u0161ta. Prizor sjedinjenja dvojice mu\u0161karaca u potpunoj je opreci s ostatkom filma \u2013 poeti\u010dan i nje\u017ean, s ogoljenim lutkama koje pokre\u0107u ljudske ruke. U neposrednom prikazu brutalnosti ratnoga ludila i liku oficira Kurta, kojem usred kolapsa humanosti omogu\u0107uje samospoznaju, film je tako na neobi\u010dan, stilski posve opre\u010dan na\u010din komplementaran bestseleru Dobrostive Jonathana Littella. ‘Dukla’ je prvi slova\u010dki dugometra\u017eni lutkarski film, o kojemu redatelj Dezorz ka\u017ee: “procjep izme\u0111u ljubavi i mr\u017enje u potpunosti se otvara u vremenima rata i samo ga zdrav razum i ljudska emocija oslobo\u0111eni naslaga civilizacijskih i dru\u0161tvenih predrasuda mogu premostiti. Junaci mojega filma ne nalaze se samo na suprotnim stranama barikada, ve\u0107 i na razli\u010ditim razinama socijalne ljestvice. Njihovo postepeno pribli\u017eavanje i unutarnja transformacija vode u tragediju. Danas, kada smo svjedoci masakra koji veli\u010daju kriminalne re\u017eime i poti\u010du nasilje u ime iskrivljenih ideja, okrutni rat otprije 80 godina izranja kako bi nas upozorio gdje su granice ljubavi i mr\u017enje, ljudske egzistencije i morala.” \u0160kolovan za lutkarsko kazali\u0161te kojim se, pored filma i televizije, i aktivno bavi, Dezorz \u010desto svoje fabule ve\u017ee uz pripadnike romske populacije (npr. igrani gangsterski film ‘Bablje ljeto’, 2013), a re\u017eirao je i humoristi\u010dno-kriminalisti\u010dki serijal ‘Detektiv Du\u0161o’.<\/p>\n

Tehni\u010dki hibridan je i kineski znanstvenofantasti\u010dni (meta)film ‘Svjetlo u hladnoj no\u0107i’, no njemu kombinacija 2D i 3D ra\u010dunalne animacije, igranih segmenata i glinamacije pridaje klasi\u010dnije privla\u010dnu pojavnost. Zanimljivu inverziju predstavlja kori\u0161tenje animacije za prikaz filmske stvarnosti, a igranih segmenata video-estetike za do\u010daravanje virtualnog zabavnog parka koji pomalo nalikuje kineskoj verziji imanja Salaj. Pri\u010da o usamljenom domaru filmskoga studija u propadanju, koji utjehu pronalazi u sladunjavo-ki\u010dastoj, diznificiranoj virtualnoj stvarnosti te, nasamaren klasi\u010dnom online romanti\u010dnom prijevarom, prikuplja novac za put u svemir, obilje\u017eena je nagla\u0161enim kontrastom izme\u0111u umorne svakodnevice “socijalisti\u010dke tr\u017ei\u0161ne ekonomije” i zami\u0161ljaja, kao i melankoli\u010dnosti i duhovitosti. Kritika je nakon projekcije filma na Berlinaleu primijetila da filmski studio, premre\u017een referencama na povijest kineske kinematografije, ovdje predstavlja postepeno propadanje zajedni\u010dke kulturne memorije, a zimski ugo\u0111aj emocionalnu otupjelost krajnje povu\u010denog svatkovi\u0107a te da je meditacija o virtualnom svijetu kao utjesi dana bez prethodno donesenih zaklju\u010daka. Redatelj filma Xu Zao pod imenom Jingwei Xu ve\u0107 se na Animafestu natjecao 2023. toplo primljenim ‘Nema promjena u na\u0161em \u017eivotu’ \u2013 kao i ‘Svjetlo u hladnoj no\u0107i’ posebno sna\u017enim u prikazu umorno-otu\u0111enog, proiza\u010dnog \u017eivota likova polaganog hoda i govora. Ponavljaju se i postupci kadriranja, izreza i mizanscene u kojoj su likovi \u010desto prikazani profilno ili neprirodno portretno te u polutotalima koji ukazuju na njihovu bezna\u010dajnost. Prigu\u0161ene palete boja i umjerenog ritma, film tako formom, koja je uspore\u0111ivana i sa Sylvainom Chometom, podupire svoj sadr\u017eaj.<\/p>\n

Za poklonike eksperimentalnog filma prvi \u0107e put na europskom tlu biti prikazan brazilski ‘Matamortes’ Thiaga Martinsa de Mela, tehni\u010dki jedinstvena, crveno-crna (neo)mitolo\u0161ko-(neo)gnosti\u010dka saga koju autor opisuje kao “odu savezu izme\u0111u duhovnog lijevog puta [teologije oslobo\u0111enja?] i revolucionarne ljevice”. Opremljen za\u010dudnom simbolikom i ni\u0161ta manje proni\u010dnim tekstom, astralno-ezoteri\u010dni ‘Matamortes’ najprije uprizoruje ro\u0111enje novoga boga oblikovanog iz afri\u010dkih i ju\u017enoameri\u010dkih vjerovanja te junakinje koja se posve\u0107uje borbi protiv kolonijalnog sistema. U pripovijesti s figurom jaha\u010da ima, potom, i ne\u0161to od zagovora povratka iskonu u tretmanu prirode i odnosa, uzdizanja starosjedila\u010dke kulture i iskupljenja pojma tribalizma. U kasnijim segmentima, obilje\u017eenima urbanim ambijentima i prizorima represije prosvjeda, sna\u017ean antiimperijalisti\u010dki ethos podcrtan je i intenzivnim prizorima nasilja ideolo\u0161kih aparata dr\u017eave nad “prezrenima na svijetu”. Film karakteriziran “metamorfozama pejza\u017ea kapitalizma”, nemirnim teksturama s dojmom freske, rasko\u0161nim ambijentalnim zvukovima i nelinearnim tretmanom vremena u kojem pro\u0161lost i sada\u0161njost koegzistiraju, mogao bi se dojmiti i po\u0161tovatelja izrazitije umjetni\u010dkog stripa. Martins de Melo vizualni je, multimedijski umjetnik \u010diji rad spaja guste kompozicije i materijalnost slike s postkolonijalnom, povijesnom i mitolo\u0161kom tematikom te izu\u010davanjem sinkreti\u010dke spiritualnosti i epifanije. Njegovi su slikarski radovi monumentalni, intenzivni i polifoni, a re\u017eirao je i kratke filmove ‘B\u00e1rbara balaclava’ i ‘Rasga Mortalha’, oba hvaljena zbog jedinstvene vizualnosti i simboli\u010dke intenzivnosti. Njegovi filmski uzori uklju\u010duju Rochu, Jodorowskog, Lyncha i Herzoga, a svoje vi\u0111enje umjetni\u010dkog stvaranja opisuje sljede\u0107im rije\u010dima: “Ju\u017enoameri\u010dki umjetnik nema vremena za strah i ne mo\u017ee si priu\u0161titi puko formalno istra\u017eivanje otu\u0111eno od dru\u0161tvenopovijesnog konteksta. Umjetnost i krv nisu uzaludni jer umjetnost na Globalnom jugu ima mnogo ve\u0107i zna\u010daj od one u drugim geopoliti\u010dkim kontekstima. Ovdje je ona dio otpora.”<\/p>\n

Svjetski festival animiranog filma \u2013 Animafest Zagreb odr\u017eat \u0107e se u Zagrebu od 8. do 13. lipnja 2026.<\/p>\n

[izvor informacije Animafest<\/a><\/strong>]<\/p>\n