PROMOCIJA KNJIGE CHANTAL AKERMAN MOJA MAJKA SE SMIJE –\u00a0Izdava\u010d knjige je udruga Bijeli val, a dizajn potpisuje Dejan Dragosavac Ruta.\u00a0\u2028Na predstavljanju knjige govorit \u0107e urednica knjige i kustosica Dina Pokrajac, prevoditeljica Milena Ostoji\u0107 i profesorica Leonida Kova\u010d.<\/p>\n
<\/p>\n
Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong> – No Home Movie (2016)<\/p>\n RASPORED PROGRAMA<\/strong><\/p>\n Petak 13. 3. 2026.,\u00a0Dokukino i Galerija na katu (KIC), Preradovi\u0107eva 5, Zagreb O knjizi:<\/strong> Chantal Akerman<\/strong> (1950-2015) bila je belgijska redateljica, scenaristica, glumica i producentica, umjetnica i profesorica filma. Imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Raznesi moj grad (1968), koji je zahvaljuju\u0107i svom crnom humoru i anarhi\u010dnoj energiji postao antologijskim ostvarenjem kratkog metra. Nakon toga snimila je jo\u0161 \u010detrdesetak filmskih i TV radova razli\u010ditih vrsta, \u017eanrova i formata, u rasponu od strukturalisti\u010dkih i epistolarnih eseja pa sve do mjuzikala i slapstick komedija. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielmann, 23 Commerce Quay, 1080 Bruxelles (1975), \u010desto se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvr\u0161tava ga se me\u0111u pionirske uratke feministi\u010dkog filma i estetike slow cinema. Akerman je samouka redateljica: filmsku akademiju INSAS u Bruxellesu napustila je nakon svega tri mjeseca studija, a svoje formativne godine provela je u avangardnim i modernisti\u010dkim krugovima New Yorka 1970-ih. Njene filmove karakteriziraju reducirani filmski jezik i stilski minimalizam, kori\u0161tenje trajanja kao izra\u017eajnog sredstva, opservacijske metode snimanja te fluidan odnos prema identitetu i seksualnosti.<\/p>\n Chantal Akerman: Moja majka se smije, preludij<\/strong> ‘Moja majka se smije’, preludij je performativno \u010ditanje bazirano na knjizi ‘Moja majka se smije’ Chantal Akerman. K\u0107i poljskih \u017didova koji su pre\u017eivjeli Auschwitz i prona\u0161li uto\u010di\u0161te u Belgiji, Akerman je od samog po\u010detka bila opsjednuta prostorom doma te je oduvijek tragala za osje\u0107ajem \u201epripadanja\u201c iako je \u010desto izjavljivala kako nigdje ne pripada. Njena emocionalna kartografija podrazumijevala je napetost izme\u0111u apstraktne evokacije i konkretnih elemenata svakodnevice. Dom je pak utjelovljivao sredi\u0161njicu njene prakse – drevni a opet iznimno moderan pojam koji je u mnogim njenim filmovima postao popri\u0161te za ultimativni teatar samo\u0107e.<\/p>\n Izlo\u017eba je otvorena do 27.3.2026.<\/p>\n No Home Movie, r. Chantal Akerman, Belgija, 2015, 115′<\/strong> [izvor informacije KIC<\/a><\/strong>]<\/p>\n
\n19.00 h predstavljanje video-instalacije Moja majka se smije, preludij\u00a0(Chantal Akerman, 2012, 27’16”), Galerija na katu, Preradovi\u0107eva 5
\n19.30 h predstavljanje knjige Moja majka se smije (Chantal Akerman, Bijeli val, 2025., prev. Milena Ostoji\u0107)
\n20.30 h projekcija filma No Home Movie (Chantal Akerman, 2015, 115′)<\/p>\n
\nRedateljici Chantal Akerman 2013. umirala je majka. Doletjela je iz New Yorka u Bruxelles kako bi se brinula za nju, a izme\u0111u odijevanja, hranjenja i stavljanja u krevet, napisala je ovaj kratki roman. Pisala je o svom djetinjstvu, bijegu njezine majke iz Auschwitza, o kojem nikad nije pri\u010dala, problemima u odnosu sa svojom djevojkom C., svom strahu \u0161to \u0107e u\u010diniti kad joj majka umre. Izme\u0111u tih nesavr\u0161eno savr\u0161enih fragmenata zapisa o vlastitom \u017eivotu smjestila je fotograme iz svojih filmova. Moja majka se smije dnevni\u010dka je destilacija tema kojima se Akerman bavila tijekom svog kreativnog \u017eivota i izlaganje najjednostavnije i najkompliciranije ljubavne pri\u010de od svih: one izme\u0111u majke i k\u0107eri. U maniri svojih \u201ehiperealisti\u010dnih\u201c filmova Akerman pi\u0161e ove memoare buntovnim i eksperimentalnim stilom koji svojom jednostavno\u0161\u0107u, repeticijom i oskudnom interpunkcijom asocira na Gertrude Stein a ostali knji\u017eevni srodnici koje priziva su Dnevnik korote Rolanda Barthesa i Vrlo blaga smrt Simone de Beauvoir. Prakti\u010dki svi njeni filmovi koji govore o licima, ujedno su i filmovi u prvom licu. Ali govoriti u prvom licu ne zna\u010di biti narcisoidan, ve\u0107 dijeliti sa svima ono najdublje i najintimnije. Ova pri\u010da o maj\u010dinstvu, paradoksu bolesti i jezika nastala je gotovo istovremeno kad i njezin posljednji film No Home Movie. No bilo bi pogre\u0161no u njima i\u0161\u010ditavati elaboriranu suicidalnu poruku. U pitanju je va\u017ean dokument za daljnju recepciju i interpretaciju opusa Chantal Akerman koji produbljuje mnoge kompleksne niti koje \u010dine tkanje njezinih filmova.<\/p>\n
\nOtvorenje 13. 3. u 19 h \u00a0|\u00a0Galerija na katu (KIC), Preradovi\u0107eva 5, Zagreb\u2028\u2028(2012.,\u00a0video-instalacija, boja, zvuk, u petlji,\u00a027’16”)
\nZvuk: glas Chantal Akerman koja na engleskom \u010dita odlomak iz svoje knjige Moja majka se smije (Ma m\u00e8re rit, izvorno objavljeno na francuskom, izdava\u010d Mercure de France, biblioteka \u201cTraits et portraits\u201d, Pariz, 2013.)
\nre\u017eija: Chantal Akerman
\nmonta\u017ea slike\/zvuka i prostorna koncepcija : Claire Atherton
\nZahvaljujemo Chantal Akerman Foundation i Marian Goodman Gallery.<\/p>\n
\n(jezik: francuski, engleski, \u0161panjolski \/ titlovi: hrvatski)
\n\u201cOvaj film je prije svega o mojoj majci koja vi\u0161e nije s nama. O \u017eeni koja je 1938. godine iz Poljske do\u0161la u Belgiju, bje\u017ee\u0107i od nasilja, progona i rata. I o \u017eeni koju vidimo isklju\u010divo unutar njenog briselskog stana. Film o dana\u0161njem svijetu u pokretu koji moja majka ne vidi.\u201d (Chantal Akerman)
\nPosljednji film Chantal Akerman u isto vrijeme je izrazito trezven i duboko dirljiv portret majke, poljske \u017didovke koja je pre\u017eivjela Auschwitz i bolovala od kroni\u010dne anksioznosti. Akerman je snima u posljednjim mjesecima \u017eivota, koji se uglavnom svode na vrijeme provedeno u njenom briselskom domu. Ispod naizgled uobi\u010dajenih, svakodnevnih razgovora snimanih \u201cku\u0107nom\u201d kamerom niske rezolucije, Skypeom ili mobitelom izvire bujica emocija koja upu\u0107uje na svu kompleksnost odnosa majke i k\u0107eri. Akerman tako spojem fikcije, adaptacije, dokumentarnog i film-eseja stvara i specifi\u010dan dijalog s najzna\u010dajnijim punktovima vlastite filmografije, bilje\u017ee\u0107i jo\u0161 jednom mirnu rutinu nevidljive \u017eene, ovaj puta osobnije no ikad.<\/p>\n