{"id":57363,"date":"2024-12-13T11:39:24","date_gmt":"2024-12-13T10:39:24","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=57363"},"modified":"2024-12-13T11:41:24","modified_gmt":"2024-12-13T10:41:24","slug":"filmske-mutacije-u-msu-irena-vrkljan-harun-farocki","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=57363","title":{"rendered":"Filmske mutacije u MSU: Irena Vrkljan – Harun Farocki"},"content":{"rendered":"

FILMSKE MUTACIJE: Irena Vrkljan – Harun Farocki FILM NIJE NA PRODAJU – MSU 14.12. u 19h + KIC 16.12. u 19h<\/strong><\/p>\n

prolog za FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA XVIII<\/p>\n

Muzej suvremene umjetnosti \u2013 MSU Zagreb
\nsubota, 14. prosinca 2024.
\nKulturno informativni centar \u2013 KIC
\nponedjeljak, 16. prosinca 2024. \u2013 5. sije\u010dnja 2025.<\/p>\n

filmsko-izlo\u017ebeni program
\nIrena Vrkljan \u2013 Harun Farocki:
\nFILM NIJE NA PRODAJU
\nkustosice: Antje Ehmann \u2013 Tanja Vrvilo<\/p>\n

MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI ZAGREB – GORGONA
\nsubota, 14.12.2024. u 19:00
\nKULTURNO INFORMATIVNI CENTAR – KIC
\nponedjeljak, 16.12.2024. 19:00 – 05.01.2025.<\/p>\n

Dva tjedna nakon programa u Gorgoni s Albertom Serrom i Markom Peransonom uz premijeru Serrine fascinantne tauromahije Usamljena poslijepodneva (Tardes de soledad), Filmske mutacije u koprodukciji i partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti i Kulturno informativnim centrom KIC fokusiraju se na politike nevidljivog filma s programom Irena Vrkljan \u2013 Harun Farocki: Film nije na prodaju.<\/p>\n

Kustosice filmsko-izlo\u017ebenog programa su Antje Ehmann i Tanja Vrvilo.<\/p>\n

<\/p>\n

Jean-Marie Straub und Dani\u00e9le Huillet bei der Arbeit an einem Film nach Franz Kafkas Romanfragment Amerika ; Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong><\/p>\n

Filmski program u Gorgoni odvija se 14. prosinca 2024. u 19 sati u sklopu programa obilje\u017eavanja 70. godi\u0161njice MSU-a. Ujedno, ovim programom prisje\u0107amo se gostovanja i retrospektive Haruna Farockija na Filmskim mutacijama u Muzeju suvremene umjetnosti prije 15 godina, u prosincu 2009., dan nakon otvorenja nove zgrade Muzeja.<\/p>\n

Izlo\u017ebeno-filmski programi povezuju berlinske filmove-eseje Irene Vrkljan i Haruna Farockija, njihove portrete umjetnika i portrete grada Berlina iz dvostrukog motri\u0161ta \u2013 ovdje i drugdje. U programskom je \u017eari\u0161tu filmska tetralogija Irene Vrkljan koju je re\u017eirala na dffb-u (Deutsche Film- und Fernsehakademie Berlin, Njemac\u030ckoj akademiji za film i televiziju u Berlinu) tijekom studija 1966.-1969. koji je upisala s prvom generacijom studenata filmske re\u017eije me\u0111u kojima su bili Harun Farocki, Holger Meins, Helke Sander, Gerda Kramer, Wolfgang Petersen, Hartmut Bitomsky, Wolf Gremm, Max Willutzki, Christian Ziewer.<\/p>\n

O tom filmskom razdoblju pi\u0161e u knjizi Marina ili o biografiji: \u201cBerlin 1966. Filmska akademija u Pomerskoj aleji. Bila sam stara trideset i \u0161est godina. Mladi su studenti bili razma\u017eeni na nac\u030cin koji nisam poznavala. Bili su oholi i bespolni, vladala je opsjena filma, samo brz \u017eivot u slikama. Sve je bilo slijepljeno s vec\u0301 vi\u0111enim scenama, s krivim osjec\u0301ajem i politic\u030ckom zloupotrebom. Moc\u0301 slika uc\u030cinila ih je sumnjivima. Rijec\u030c ma\u0161ta bila je zabranjena\u2026\u201d<\/p>\n

U neiscrpnom opusu pjesnikinje, prozaistice, scenaristice, filmske, televizijske i radijske autorice Irene Vrkljan njezin film u u\u017eem smislu radikalni je primjer samonametnute kratke karijere. Fenomen prerano zavr\u0161ene umjetni\u010dke karijere u stoljetnoj je povijesti filma zaokupljao mnoge filmologe, pa tako i mi ovim programom upisujemo filmsku tetralogiju Irene Vrkljan u zemljopisnu kartu svjetskog filma.<\/p>\n

Preuzimamo sintagmu film u u\u017eem smislu njezina knji\u017eevnog sugovornika Waltera Benjamina kojeg susre\u0107emo u razli\u010ditim berlinskim rukopisima. Ali, esejisti\u010dki film u u\u017eem smislu Irene Vrkljan, iako proiza\u0161ao iz srodnog filma negacije globalnog filmskog aparata, nije zna\u010dio mogu\u0107nost za film unato\u010d svemu, recimo to filmskim primjerom duge karijere Haruna Farockija, nego rizik koji vi\u0161e ne \u017eeli preuzeti za iscrpljenu supstancu filma. \u201cJo\u0161 dugo ne \u017eelim raditi igrani film.\u201d, napisala je u programatskom seminarskom eseju o filmovima Tre\u0107eg Reicha. \u201cNa\u017ealost, sve je ve\u0107 snimljeno. Svaka gesta, od ro\u0111enja do smrti. Umno\u017eena, krivotvorena, korumpirana\u2026 Kli\u0161ej se osamostalio i vi\u0161e ga ne mo\u017eete uni\u0161titi filmom. Mo\u017eda samo ne-filmom. Uni\u0161tenjem samog medija.\u201d<\/p>\n

Program FILM NIJE NA PRODAJU polazi od susreta Irene Vrkljan i Haruna Farockija na odsjeku re\u017eije na Filmskoj akademiji u Berlinu 1966. i njezina portreta militantnog filma\u0161a u mladosti, s naslovom Faroqhi snima i podnaslovom Filmska reporta\u017ea Irene Vrkljan. Film Irene Vrkljan u duhu meke monta\u017ee poetike slapsticka i politic\u030ckog filma korespondira s filmom buduc\u0301eg najtvrdokornijeg brehtijanskog esejiste Haruna Farockija. Ispred njegove kamere je volonter u kampanji Slobodne demokratske stranke FDP. Irena Vrkljan snima Haruna Farockija koji snima agitacijski film Izborni aktivist o politizaciji mladog c\u030covjeka \u2013 politic\u030cki. Na po\u010detku Ireninog filma Harun sjedi za pisa\u0107im strojem tipkaju\u0107i: \u201cIRENA, SAMO SNIMAJ KAKO LOVIM NEKI IDIOTSKI DETALJ\u201d. Protupotez, berlinski portret mijenja ko\u017eu u simfonije tog grada \u201cokusa karbida\u201d: Posveta jednoj kuc\u0301i (1966.), Berlin nije na prodaju (1967.\/68.) i Berlin (1969.).<\/p>\n

U o\u010di\u0161tu berlinskih filmova-eseja Irene Vrkljan je FILM-DETALJ.<\/p>\n

\u010cetiri berlinska filmska rukopisa Irene Vrkljan pro\u0161irujemo gradskim i portretnim filmovima Haruna Farockija, jednog od najva\u017enijih i me\u0111unarodno najutjecajnijih filma\u0161a, medijskih umjetnika i teoreti\u010dara \u010diji je filmsko-teorijski rad zapo\u010deo u razdoblju mladog njema\u010dkog filma. Njegov opus obuhva\u0107a vi\u0161e od stotinu filmova-eseja i djela iz teorije filma i medija, a od sredine 1990-ih svoju filmsku praksu pro\u0161iruje videoinstalacijama u galerijskim prostorima ispituju\u0107i politike i strukture mo\u0107i operativnih slika. Izla\u017eemo i prikazujemo Farockijevih devet filmova: Izborni aktivist (1967.), Slika Sarah Schumann (1978.), Na ekranu: Peter Weiss (1979.), Okus \u017eivota (1979.) Jean-Marie Straub i Dani\u00e9le Huillet rade film po romanu Franza Kafke \u201cAmerika\u201d (1983.), Peter Lorre \u2013 Dvostruko lice (1984.), Klju\u010dne rije\u010di \u2013 klju\u010dne slike. Razgovor s Vil\u00e9mom Flusserom (1986.), Georg K. Glaser \u2013 Pisac i kova\u010d (1988.), Arhitekti Sauerbruch Hutton (2013.).<\/p>\n

14. prosinca 2024. u 19:00 u Gorgoni prikazujemo \u010detiri filma Irene Vrkljan i tri filma Haruna Farockija. Dva filma Irene Vrkljan Berlin nije na prodaju i Berlin prikazujemo u izvornom 16-mm filmskom formatu, zahvaljuju\u0107i Njema\u010dkoj kinoteci u Berlinu i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu:<\/p>\n

Posveta jednoj kuc\u0301i, Irena Vrkljan, 1966., 5 min
\nFaroqhi snima, Irena Vrkljan, 1967., 12 min
\nIzborni kandidat, Harun Farocki, 1967., 8 min
\nBerlin nije na prodaju, Irena Vrkljan, 1967.\/68., 15 min
\nJean-Marie Straub i Dani\u00e9le Huillet rade film prema romanu Franza Kafke Amerika, Harun Farocki, 1983., 26 min
\nBerlin, Irena Vrkljan, 1969., 33 min
\nNa ekranu: Peter Weiss, Harun Farocki, 1979., 44 min<\/p>\n

Izlo\u017ebeno-filmski program u KIC-u odvija se od 16. prosinca 2024. do 5. sije\u010dnja 2025. u GALERIJI NA KATU i u kinodvorani.<\/p>\n

Kratku berlinsku filmografiju Irene Vrkljan predstavljamo u korespondenciji s kriti\u010dkim simfonijama velegrada i portretnim filmovima Haruna Farockija, koji nikada nisu bili promatrani izdvojeno iz njegova opusa. Posve nepoznati filmski rad Irene Vrkljan pro\u0161irujemo uvidom u Portrete i susrete, izborom iz dokumentarne serije od 64 kratke epizode Radiotelevizije Zagreb o umjetnicima, nositeljima avangardnih kretanja 1960-ih, \u010dije je scenarije pisala do odlaska na Filmsku akademiju u Berlinu te njezine radio-drame.<\/p>\n

Njezin programatski esej \u201cPoku\u0161aj negacije ili iscrpljena supstanca filma\u201d koji je napisala 1991. za zbornik dffb-a \u017dene stvaraju povijest, odlu\u010dno je vi\u0111enje besmislenog bavljenja politikom, pasivnom potro\u0161njom filma, negacijom i potro\u0161njom kulture i permanentnom sjenkom nacionalsocijalizma. Debordovski poku\u0161aj negacije filmom i poku\u0161aj negacije filma u suprotnosti je s radom obiju struja (radikalno militantne i holivudski eskapistic\u030cke) njezinih kolega studenata. Radila je s militantnom grupom, a snimala filmsku forenziku vi\u0161eslojne povijesti grada iz oc\u030ci\u0161ta stranosti kao sredstva kritike i stvaranja identiteta.<\/p>\n

Gusti filmski, diskurzivni i radioni\u010dki program Filmskih mutacija: 18. festivala nevidljivog filma nastavljamo od 24. do 30. sije\u010dnja 2025. u Muzeju suvremene umjetnosti i KIC-u u Zagrebu te Art-kinu Croatia u Rijeci s brojnim filmolozima i autorima.<\/p>\n

Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u c\u030casopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istra\u017eivanje odnosa i kretanja me\u0111u inovativnim filmskim praksama unutar \u0161irokog podruc\u030cja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmi\u0161ljavamo na temelju filmolo\u0161kih, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potic\u030cu znanja i nadahnuc\u0301a o razlic\u030citim pozicijama kritic\u030ckog i umjetnic\u030ckog mi\u0161ljenja. Platforma TOC\u030cKA OMEGA: AGREGATNE INTERVENCIJE FILMSKIH SLIKA objedinjuje kontinuirane aktivnosti umjetnic\u030cke produkcije, prikazivanja, edukacije, izdava\u0161tva i organizacijskog razvoja pro\u0161irenih programa FILMSKIH MUTACIJA koje priprema me\u0111unarodni kustoski tim 2024. mapirajuc\u0301i elementarni obrat i preklapajuc\u0301u ekozofiju pokretnih slika. Agregatne intervencije kritic\u030cke su zone programskog kolektiva koji ispituje prakse i mikropolitike medijskog i teritorijalnog rastakanja filma i suvremene vizualne kulture i baca inovacijske poglede na materijalne, infrastrukturne i povijesne okvire slika, operativno komunicira njihova prethodna migracijska i transformacijska kretanja te promjene fizic\u030ckog stanja. Multidisciplinarni programi tematiziraju elementarne mikropolitike od sinemeterologije (Daney-Straub\/Huillet-Benning) do nesinematske Toc\u030cke Omega (Hitchcock-Gordon-De Lillo) na temelju brehtijanske dijalektike slika, za\/uzimanja pozicija patosa i anakronije. Kustoski tim priprema umjetnic\u030cko-diskurzivne programe koji dovode u sraz dispozitiva filmsko iskustvo kina i imobilizacije gledatelja s varijacijama zaustavljanja slike – Toc\u030cke Omega izlo\u017ebenog filma.<\/p>\n

Popis filmova u programu:<\/strong><\/p>\n

Posveta jednoj kuc\u0301i (Widmung f\u00fcr ein Haus), Irena Vrkljan, 1966., 5 min
\nFaroqhi snima (Faroqhi dreht), Irena Vrkljan, 1967., 12 min
\nBerlin nije na prodaju (Berlin unverk\u00e4uflich), Irena Vrkljan, 1967.\/68., 15 min
\nBerlin, Irena Vrkljan, 1969., 33 min<\/p>\n

Izborni aktivist (Der Wahlhelfer), Harun Farocki, 1967., 8 min
\nSlika Sarah Schumann (Ein Bild von Sarah Schumann), Harun Farocki, 1978., 30 min
\nNa ekranu: Peter Weiss (Zur Ansicht: Peter Weiss), Harun Farocki, 1979., 44 min
\nOkus \u017eivota (Der Geschmack des Lebens), Harun Farocki, 1979., 29 min
\nJean-Marie Straub i Dani\u00e9le Huillet rade film prema romanu Franza Kafke \u201cAmerika\u201d (Jean-Marie Straub und Dani\u00e9le Huillet bei der Arbeit an einem Film nach Franz Kafkas Romanfragment Amerika), Harun Farocki, 1983., 26 min
\nPeter Lorre \u2013 Dvostruko lice (Peter Lorre \u2013 Das Doppelte Gesicht), Harun Farocki, 1984., 59 min
\nKlju\u010dne rije\u010di \u2013 klju\u010dne slike. Razgovor s Vil\u00e9mom Flusserom (Schlagworte \u2013 Schlagbilder. Eine Gespr\u00e4ch mit Vil\u00e9m Flusser), Harun Farocki, 1986., 13 min.
\nGeorg K. Glaser \u2013 Pisac i kova\u010d (Georg K. Glaser \u2013 Schriststeller und Schmied), Harun Farocki, 1988., 44 min.
\nSauerbruch Hutton Arhitekti (Sauerbruch Hutton Architekten), Harun Farocki, 2013., 73 min.<\/p>\n

Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Zagrebu i Rijeci u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, KIC-om i Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci i Umjetni\u010dkom akademijom u Splitu.<\/p>\n

Prikazivanje 16-mm \/ DCP filmova i kori\u0161tenje fotografija Irene Vrkljan omogu\u0107ila je Deutsche Kinemathek – Museum f\u00fcr Film und Fernsehen u suradnji s: Antje Ehmann, Sandrom Kri\u017ei\u0107 Roban i Nenadom Robanom, Institutom Harun Farocki, DAAD – Deutscher Akademischer Austauschdienst.<\/p>\n

Prava i kopije radova Irene Vrkljan iz televizijskog i radio arhiva omogu\u0107ila je Hrvatska radio televizija.<\/p>\n

Filmove Haruna Farockija prikazujemo u suradnji s Antje Ehmann i Institutom Harun Farocki.<\/p>\n

Projekte umjetni\u010dke organizacije Film-protufilm podr\u017eali su Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno dru\u0161tvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.<\/p>\n

[izvor informacije Filmske mutacije<\/a><\/strong>]<\/p>\n