{"id":57047,"date":"2024-11-07T12:36:36","date_gmt":"2024-11-07T11:36:36","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=57047"},"modified":"2024-11-07T13:19:52","modified_gmt":"2024-11-07T12:19:52","slug":"izlozba-milan-lenuci-o-stotoj-obljetnici-smrt-u-galeriji-modulor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=57047","title":{"rendered":"Izlo\u017eba ‘Milan Lenuci – o stotoj obljetnici smrt’ u Galeriji Modulor"},"content":{"rendered":"

U galeriji Modulor Centra za kulturu Tre\u0161njevka, 12. studenog 2024. godine u 19 sati odr\u017eat \u0107e se otvorenje izlo\u017ebe “Milan Lenuci – o stotoj obljetnici smrti” –\u00a0 autorice dr. sc. Snje\u0161ke Kne\u017eevi\u0107. Ulaz je slobodan za sve posjetitelje, a izlo\u017eba se mo\u017ee pogledati do 29. studenog 2024. godine, radnim danom od 10 do 20 sati.<\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

Milan Lenuci ; Fotografiju ustupila Wikipedia<\/a><\/strong><\/p>\n

Galerija Modulor ovom izlo\u017ebom obilje\u017eava stotu obljetnicu smrti Milana Lenucija (30.7.1849. \u2013 16.11.1924.), najva\u017enijeg urbanista doba kad se Zagreb po\u010dinje sna\u017eno prostorno razvijati nakon administrativnog ujedinjenja svojih povijesnih jurisdikcija (1850.) i sljede\u0107ih desetlje\u0107a kad u cijeloj Habsbur\u0161koj Monarhiji oficijelno i stvarno po\u010dinje modernizacija. Razdoblje u kojem Lenuci dominira u tom razvoju vremenski je obuhva\u0107eno 1891. godinom, kad je imenovan predstojnikom Gradskog gra\u0111evnog ureda te 1913. godinom\u00a0kada odlazi u mirovinu. U tom je razdoblju ostvaren projekt epohe \u2013 Donji grad, zami\u0161ljen kao sredi\u0161te grada te njegovo povezivanje s Kaptolom i povijesnim podgra\u0111ima (Vla\u0161kom, Ilicom, Tkal\u010di\u0107evom). No planiranje i izgradnja obuhvatit \u0107e i sjeverne, mahom rezidencijalne predjele, zapadne predjele Donjega grada te regulacije postoje\u0107ih industrijskih zona.\u00a0 Lenuci u studijama i planovima, osobito nakon premje\u0161tanja potoka Medve\u0161\u010daka iz sredi\u0161ta, a u sklopu gradnje kanalizacije, po\u010detkom 20. stolje\u0107a zahva\u0107a mnogo ve\u0107e podru\u010dje, napose prema istoku.\u00a0 U skici nove generalne regulatorne osnove 1907. godine Lenuci predstavlja Zagreb kao moderni srednjoeuropski grad. Ta je skica Lenucijevu najva\u017enije djelo. Iako je vi\u0161e vlasti nisu prihvatile prvenstveno zbog politi\u010dkih, ali i financijskih razloga, Lenuci nastavlja velikim brojem detaljnih osnova razvijati svoju ideju Zagreba kao metropole.<\/p>\n

Izlo\u017eba se sastoji od foto-panoa kojima su prikazane sve postaje i sve va\u017ene osobe Lenucijeva \u017eivota te izbor najva\u017enijih regulacija. Panoe upotpunjuje video prezentacija te izbor tekstova o Milanu Lenuciju.<\/p>\n

\n

Lenuci, Milan,<\/b> hrvatski urbanist (Karlovac, 30.\u00a0VII.\u00a01849 \u2013 Zagreb, 16.\u00a0XI.\u00a01924). Diplomirao 1873. na Tehni\u010dkoj visokoj \u0161koli u Grazu. Djelovao u zagreba\u010dkom Gradskom poglavarstvu od 1874., kao gradski in\u017eenjer od 1882., kada je kao prvi projekt industrijskoga dizajna oblikovao Sustav javnih stuba, jednostavan modularni sustav zami\u0161ljen od standardiziranih drvenih i metalnih dijelova, koji se rabio za poveznice prema Gornjem gradu ili unutar njega, te se ubrzo uklju\u010dio i u planiranje grada, po\u010dev\u0161i izra\u0111ivati studije ure\u0111enja donjogradskih trgova, me\u0111u prvima Sajmi\u0161ta (1882), dana\u0161njega Trga Republike Hrvatske. Potom je kao ravnatelj Gradskoga gra\u0111evnoga ureda (1891\u20131912; od 1896. gra\u0111evinski tehni\u010dki savjetnik) preuzeo cjelokupno prostorno i urbanisti\u010dko planiranje Zagreba, od manjih urbanisti\u010dkih zahvata do razvojnih makroplanova.<\/p>\n

Najpoznatije djelo, tzv. Zelena ili Lenucijeva potkova (realizirana ve\u0107inom izme\u0111u 1880-ih i 1920-ih), najve\u0107e urbanisti\u010dko ostvarenje historicizma u Hrvatskoj, nastalo je na temelju niza projekata, u kojima je nastavio razvijati ideju perivojnoga okvira oko novoga gradskog sredi\u0161ta, Donjega grada, uspje\u0161no pro\u017eimaju\u0107i razli\u010dite koncepcije (skvera, ukrasnoga i arhitektonskoga trga) i stilsko-morfolo\u0161ke norme tada\u0161njih arhitektonskih teorija te istodobno udovoljavaju\u0107i zahtjevu za simboli\u010dkom reprezentativno\u0161\u0107u \u00bbutemeljiteljskoga doba\u00ab pozicioniranjem klju\u010dnih institucija, arhitektonskih i kiparskih spomenika du\u017e glavne, sredi\u0161nje osi niza perivoja (dana\u0161nji trgovi N. \u0160ubi\u0107a Zrinskoga, Strossmayerov i kralja Tomislava s isto\u010dne, Star\u010devi\u0107ev trg i Botani\u010dki vrt s ju\u017ene te trgovi Maruli\u0107ev, Ma\u017eurani\u0107\u00e2 i Republike Hrvatske sa zapadne strane). Prvi je cjelovito izveden projekt u tom kompleksu regulacija Trga kralja Tomislava (1897), kojim je definiran novi ulaz u grad. Godine 1901. osmislio je model ure\u0111enja Zapadnoga perivoja te 1903. Ju\u017enoga, koji nikad nije oblikovan kao cjelina. Izradio je i studije pojedinih trgova (Star\u010devi\u0107ev, 1900; Ma\u017eurani\u0107\u00e2 i Maruli\u0107ev, 1901., 1903., 1906).<\/p>\n

Radio je na izradbi niza regulatornih osnova grada Zagreba, koji se za njegova mandata ubrzano urbanizirao. Posebno je tragao za urbanisti\u010dkim rje\u0161enjima vezanima uz povijesnu jezgru i njezino povezivanje s novim gradskim tkivima te prostorna uklju\u010divanja sakralnih gra\u0111evina. Pri prelaganju potoka Medve\u0161\u010daka 1896\u201398. u novo, isto\u010dnije korito izradio je Regulacijsku osnovu Kaptola, Nove Vesi i Potoka te okoli\u0161a, kao i niz detaljnih regulacija za pojedine tamo\u0161nje ulice, kojima se dotad dijelom ladanjsko i predurbano podru\u010dje postupno pretvaralo u rezidencijalnu zagreba\u010dku \u010detvrt. Od 1893. do 1911. izradio je seriju studija regulacija Dolca, Kaptola i bloka isto\u010dno od Jela\u010di\u0107eva trga (Baka\u010deva\u2013Vla\u0161ka\u2013Palmoti\u0107eva ulica), a posebno se isti\u010de projekt iz 1896., izlo\u017een na Milenijskoj izlo\u017ebi u Budimpe\u0161ti (potom objavljen u berlinskom Deutsche Bauzeitungu 1897), u kojem je poku\u0161ao rije\u0161iti probleme regulacije i uklju\u010denja Kaptola i njegovih podgra\u0111a u novo donjogradsko sredi\u0161te. U njem je, uravnote\u017eiv\u0161i utilitarne i esteti\u010dke funkcije na na\u010din historicisti\u010dkoga racionalizma, radikalnom rekonstrukcijom povijesnoga gradskog tkiva, ru\u0161enjem zidova i Baka\u010deve kule pred katedralom, otvorio velik trg do Radi\u0107eve ulice, a ru\u0161enjem ku\u0107a u Vla\u0161koj i na Dolcu otvorio prostor pred nadbiskupskom pala\u010dom i crkvom sv. Marije. Njegova tako\u0111er nerealizirana studija iz 1911., u kojoj je sredi\u0161nji prostor Dolca namijenjen velikoj otvorenoj tr\u017enici, a pro\u0161irena Skalinska ulica ulazi u novoformirani Kaptolski trg, bila je od presudnoga zna\u010daja za kasnija ostvarenja iz 1930-ih.<\/p>\n

Bavio se i oblikovanjem novih gradskih predjela planiraju\u0107i i pojedinosti, od nasada do urbane opreme. Projektom urbanizacije novoga isto\u010dnog predjela grada, od Dra\u0161kovi\u0107eve do parka Maksimira (1905), napustio je ortogonalnu shemu s pravilnim blokovima, \u010dime je, zadr\u017eavaju\u0107i zate\u010dene ceste, pridonio individualizaciji stambenih \u010detvrti. Istodobno je uveo \u0161iroku, luksuznu stambenu ulicu koja spaja Donji grad s parkom Maksimirom, tzv. Sjajnu ulicu (dijelom ostvarena u dana\u0161njoj Zvonimirovoj) kao \u0161etali\u0161te i kolnu prometnicu, dok je Maksimirskom i Branimirovom ulicom zamislio teretni promet.<\/p>\n

Nesputan politi\u010dkim i gospodarskim razlozima koji su se nametali u planiranju i razvoju gradskoga sredi\u0161ta, ali po\u0161tuju\u0107i zate\u010dene topografske i povijesno-simboli\u010dke vrijednosti, Lenuci je po\u010detkom XX.\u00a0st. oblikovao krivulje najljep\u0161ih ulica rezidencijalnih podru\u010dja medvedni\u010dkoga podbre\u017eja (Tu\u0161kanac, Cmrok, Pantov\u010dak, Jelenovac, Vrhovec, Jurjevska, Nazorova, Hercegova\u010dka, Mlinarska, Mallinova i dr.). Istodobno je predlagao moderne avenije za \u0161irenje grada i povezivanje s izvangradskim podru\u010djima (Ciglana\u2013Samoborski kolodvor, Ulica Medve\u0161\u010dak, Britanski trg\u2013Radni\u010dki dol\u2013Zelengaj, Miramarska cesta, 1900\u201313).<\/p>\n

Stvaraju\u0107i pod utjecajem velikih ideja gradogradnje historicisti\u010dkoga razdoblja i moderne, razvijao je viziju Zagreba kao idealne moderne europske metropole. Problem nemogu\u0107nosti prostornoga \u0161irenja grada (koncentri\u010dnoga poput onoga u Be\u010du), koji je jo\u0161 uvijek ote\u017ean zbog \u017eeljezni\u010dke pruge, uvidio je ve\u0107 na prijelazu stolje\u0107a pa je u svojim projektima ponajprije nastojao prona\u0107i najbolji smje\u0161taj \u017eeljeznice. U Skici generalne regulatorne osnove Zagreba iz 1907., svojevrsnoj sintezi njegova dotada\u0161njega urbanisti\u010dkog planiranja, osmislio je premje\u0161tanje pruge i kolodvor\u00e2 (glavnoga i ran\u017eirnoga s teretnim) iz sredi\u0161ta, kako bi potpuno rasteretio gradsko podru\u010dje od \u017eeljezni\u010dkoga prometa, te \u0161irok obodni prsten prometnica i \u0161est novih mostova na Savi, a na isto\u010dnoj strani grada uz rijeku smje\u0161taj lu\u010dke i industrijske zone modernih prostornih i sadr\u017eajnih koncepcija. Ta regulacija uklju\u010duje i regulaciju gradskoga istoka iz 1905. te nove rezidencijalne zone na podru\u010dju Trnja sa starim poveznicama u smjeru sjever\u2013jug (Trnjanska, Paromlinska, Miramarska i Cvjetna cesta te dijagonalni Vrbik).<\/p>\n

Lenuci je projektirao vlastitu pala\u010du na Strossmayerovu trgu 11 te planinarske objekte na Medvednici, Ple\u0161ivici i Ivan\u0161\u010dici. Bio je suutemeljitelj 1874. Hrvatskoga planinarskog dru\u0161tva, Skliza\u010dkoga kluba te Hrvatskoga sokola. Uredio je klizali\u0161te 1874., gdje se danas nalazi Dom Hrvatskoga sokola na Trgu Republike Hrvatske, u gradnji kojega je i sudjelovao (1881\u201383). Od 1878. upravljao je Gradskim vodovodom (sudjelovao u izgradnji prve vodovodne mre\u017ee, 1881\u201389), a nakon potresa 1880. djelovao je i u Gradskome potresnom povjerenstvu.<\/p>\n

U njegovu se opusu ogleda razvoj europske urbanisti\u010dke misli, od utilitarnoga in\u017eenjerskog planiranja XIX.\u00a0st. do individualnih, umjetni\u010dkih nagnu\u0107a u oblikovanju grada po\u010detka XX.\u00a0st. Urbanisti\u010dka koncepcija Zagreba na prijelazu stolje\u0107a uglavnom je njegovo djelo te je, premda velik dio njegovih projekata i zamisli nije ostvaren, svojim opusom izgradio temelj urbanom razvoju Zagreba u XX.\u00a0st. U Zagrebu mu je 1988. prire\u0111ena izlo\u017eba u Muzeju za umjetnost i obrt.<\/p>\n

Citiranje: Lenuci, Milan. Hrvatska enciklopedija<\/i>, mre\u017eno izdanje.<\/i> Leksikografski zavod Miroslav Krle\u017ea, 2013. \u2013 2024. Pristupljeno 7.11.2024. <https:\/\/enciklopedija.hr\/clanak\/lenuci-milan>.<\/p>\n

[izvor informacije Hrvatska enciklopedija<\/a><\/strong>]<\/p>\n

\n

Snje\u0161ka Kne\u017eevi\u0107 <\/strong>(1938.), povjesni\u010darka umjetnosti (znanstvena savjetnica; vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu), prevoditeljica, novinarka. Povijest umjetnosti te njema\u010dki jezik i knji\u017eevnost studirala je Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, gdje je diplomirala i doktorirala te na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u M\u00fcnsteru.<\/p>\n

Od 1964. do 1990. djelovala je kao urednica i komentatorica u Tre\u0107em programu Radio Zagreba i knji\u017eevna prevoditeljica, a od 1987. posve\u0107uje se istra\u017eivanju i znanstvenom radu. Te\u017ei\u0161ta: urbanizam i arhitektura, teorija umjetnosti i za\u0161tita spomenika. Objavila sedam knjiga posve\u0107enih urbanisti\u010dko-arhitektonskim i kulturno-povijesnim temama Zagreba: Zrinjevac \u2013 1873.-1973. (1994.), Zagreba\u010dka Zelena potkova (1996.), Zagrebu u sredi\u0161tu (2003.), Zagreb: grad, memorija art (2011.), Zagreb u \u0161karama (2018.), Zagreba\u010dki povijesni trgovi parkovi i neke ulice (2020.) i Ba\u0161tina i transformacija: Zagreba\u010dki slu\u010dajevi (2024.). Autorica je publikacije Zagreb. \u017didovski vodi\u010d (hrv., engl. i hebr. izdanje, 2020.)<\/p>\n

Objavila je stotinjak stru\u010dnih i znanstvenih i isto toliko publicisti\u010dkih radova.<\/p>\n

Koncipirala je i uredila knjigu Be\u010dka \u0161kola povijesti umjetnosti (1999.). Pripremila i uredila \u0161est knjiga iz ostav\u0161tine Milana Preloga: Prostor \u2013 vrijeme (1991.), Izme\u0111u antike i romanike (1994.), Studije o hrvatskoj umjetnosti (1999.);Tekstovi o Dubrovniku (2003.), Pore\u010d \u2013 grad i spomenici (2007.). i Sudbina grada (2021.) Redigirala prijevod knjige Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji Milana Preloga (iz 1953.), opremila ga bilje\u0161kama i ilustracijama (1997.)<\/p>\n

Uredila zbornike: Obnova Dubrovnika 1979. \u2013 1989. (1988.; engl. izd. 1989.); Antisemitizam Holokaust Antifa\u0161izam (1996., hrv. i engl. izdanje); Dva stolje\u0107a povijesti i kulture \u017didova u Zagrebu\u00a0 i Hrvatskoj (1998.); Radovan Mi\u0161\u010devi\u0107, Fenomen grada (2009.); Damir Krajnik, Preobrazba bastionskih utvr\u0111enja u sjevernoj Hrvatskoj (2009.); Bruno Mili\u0107, Dvadeset i pet stolje\u0107a urbane kulture na tlu Hrvatske (2009., obj. 2021.); Zgrada Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu: postojanost i mijene (2010.); \u017didovski Zagreb (s Aleksanderom Laslom) (2011.); Gjuro Szabo, O Zagrebu (2012.); Zgrada Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne knji\u017enice u Zagrebu 1913. \u2013 2013 (2013.); monografiju Vida Tu\u0107an (2016.); Dru\u0161tvo prijatelja dubrova\u010dke starine. Povijest i rad na spomenicima kulture 1952.-2016. (2016.); Berislav Valu\u0161ek, Arhitektura kao kultura (2021.); Vedran Ivankovi\u0107. Supercube i vila Mosinger: Izbrisana ba\u0161tina (2023.)<\/p>\n

Elaboratima i eskpertizama sura\u0111ivala je s Gradskim zavodom za za\u0161titu spomenika kulture i prirode Zagreba, Gradskim zavodom za planiranje razvoja i za\u0161titu \u010dovjekova okoli\u0161a Zagreba i Zavodom za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Bila je \u010dlanica redakcije \u010dasopisa Arhitektura (1982.-86.) i njegovog savjeta, te redakcije \u010dasopisa \u010covjek i prostor (1987.-95.). Sudjelovala u pet navrata u radu \u017eirija Nagrade \u201eVladimir Nazor\u201c za arhitekturu te vi\u0161e stru\u010dnih \u017eirija za arhitektonske natje\u010daje. Kao go\u0161\u0107a sudjelovala je u postdiplomskom studiju Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Na potonjem je 2008. u sklopu doktorskog studija vodila izborni kolegij Ba\u0161tina i transformacija, a 2009. Odr\u017eivost ba\u0161tine \u2013 dileme za\u0161tite. Na Tre\u0107em programu Hrvatskog radija od 2003. ure\u0111uje serijal Ba\u0161tina, mi i svijet.<\/p>\n

Izbor prijevoda: Richard Wagner, Moj \u017eivot (Zora, Zagreb 1966.); Peter Handke; Kaspar, radio drama, (Radio Zagreb, III. program, 1969. i izvedba u kazali\u0161tu Teatar Itd., Zagreb, 1974. te knjiga Peter Handke, Kaspar izd. Dru\u0161tvo hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca, 1974.); Walter Benjamin, Uz kritiku sile (Razlog 1911.); Bertolt Brecht, Izbjegli\u010dki razgovori (Teatar Itd,\u00a0 Zagreb, 1975.); Peter Handke, \u017divjeti bez poezije (Centar\u00a0 za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb, 1979.); Alfred D\u00f6blin, Berlin Alexanderplatz (Liber, 1979.; ponovljeno izdanje Alfa, 1999.); G\u00fcnter Grass, Limeni bubanj (Grafi\u010dki zavod \/Liber, Zagreb, 1981., ponovljeno izdanje, \u0160kolska knjiga, 1999.); Peter Handke, Trenutak pravog osje\u0107aja (+ pogovor,\u00a0 Zora, 1987.); G\u00fcnter Grass, Iz glave ro\u0111eni (+ pogovor, Grafi\u010dki zavod, 1988.), Erich Hackl, Aurorin usud (Mladost, 1990.); Thomas Bernhard, Midland na Stilfsu. Da (Meandar, 2003.); Walter Benjamin, Novi an\u0111eo (Izdanja antibarbarus, 2008.); Franz Kafka, Proces, Preobrazba i druge pri\u010de (\u0160kolska knjiga, 2012.); Walter Benjamin, Berlin devetstotih i Jednosmjerna ulica (Izdanja antibarbarus, Zagreb (2017. + pogovor, sumarna kronologija \u017eivota i djela, izbor iz sekundarne literature, popis prijevoda na hrvatski).<\/p>\n

Sa \u017didovskom op\u0107inom Zagreb sura\u0111uje unatrag tridesetak u kulturnim programima i pi\u0161e u njezinim glasilima, mjese\u010dniku Ha Kol i godi\u0161njaku Voice. Suorganizatorica je dvaju simpozija: Antisemitizam Holokaust Antifa\u0161izam (1995.) i Dva stolje\u0107a povijesti i kulture \u017didova u Zagrebu i Hrvatskoj (1996.) i suurednica istoimenih zbornika. Istra\u017eila je povijest zagreba\u010dke sinagoge, \u0161to je rezultiralo studijom Zagreba\u010dka sinagoga (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23\/1999., Zagreb, 2000.) i izlo\u017ebama: Zagreba\u010dka sinagoga \u2013 reliquiae reliquiarum (Muzej Mimara, 1996. i Galerija Forum, 1997.); Sinagoga i Zagreb (Arhelo\u0161ki muzej, Zagreb 2001.), Blago Svete kehile Zagreba\u010dke (Galerija \u2018Ivo i Milan Steiner\u2019 \u017didovske op\u0107ine Zagreb, 2001.), \u017didovi i Zagreb (Gliptoteka HAZU, 2015.), te scenarijima za dokumetarne filmove Hrvatske televizije u re\u017eiji Mire Wolf: Zagreba\u010dka sinagoga 1967. -1942. (1996.), Blago Svete kehile Zagreba\u010dke (2001.), Arhitektura sinagoga (2001.) i Sje\u0107anje na sinagoge (2001.) Sudjelovala je tako\u0111er u organizaciji izlo\u017eaba \u017didovi fotografi u Hrvatskoj (Gliptoteka HAZU, 2004.) i Natje\u010daj za \u017didovsku bolnicu u Zagrebu 1930.\/31. (Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2005.), \u017didovi i Zagreb prigodom 200-e obljetnice osnutka \u017dOZ (Preporodna dvorana HAZU, Zagreb, 2006.) te tri dobrotvorna koncerta pod naslovom Muzika za sinagogu u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1996., 2002. i 2003.).<\/p>\n

\u010clanica je Kulturnog dru\u0161tva \u201aMiroslav \u0160alom Freiberger\u2019 i predavanjima sudjeluje na njegovoj tribini. Za mjese\u010dnik Ha Kol napisala je seriju Traganja za pro\u0161lim, na tragu istra\u017eivanja za navedenu kulturno-povijesnu knjigu \u017didovski Zagreb, koji se objavljuju na t-portalu i webu \u017didovske op\u0107ine Zagreb. Od 2010. sudjeluje u radu \u0160oa Akademije.<\/p>\n

Od 2007. stalna suradnica \u010dasopisa \u201eZagreb moj grad\u201d, za koji pi\u0161e \u010dlanke u rubrici Povijest grada.<\/p>\n

\u010clanica je Dru\u0161tva povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske, Dru\u0161tva arhitekata Zagreba, Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva, Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca, Hrvatskog P.E.N.-a. Godine 1997. i 1998. bila je \u010dlanica Upravnog odbora Instituta Otvoreno dru\u0161tvo Hrvatska.<\/p>\n

Za monografiju Zagreba\u010dka Zelena potkova dobila je Nagradu grada Zagreba za 1996. godinu; za ukupni znanstveno-istra\u017eiva\u010dki rad na hrvatskoj i zagreba\u010dkoj arhitektonskoj ba\u0161tini Nagradu \u2018Neven \u0160egvi\u0107\u2019 Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata za 2002. godinu; Medalju \u201eIvo de Natali\u201c Dru\u0161tva prijatelja dubrova\u010dke starine 2016. za doprinos u za\u0161titi kulturne ba\u0161tine Dubrovnika; Nagradu \u2018Radovan Ivan\u010devi\u0107\u2019 za \u017eivotno djelo Dru\u0161tva povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske 2017.; Nagradu grada Zagreba za knjigu Zagreba\u010dki povijesni trgovi, parkovi i neke ulice za 2020. godinu i Nagradu Dru\u0161tva povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske za popularizaciju struke (serijal Ba\u0161tina, mi i svijet, koji se od 2003. emitira na Tre\u0107em program (dosad vi\u0161e od tisu\u0107u emisija).<\/p>\n

[izvor informacije CeKaTe<\/a><\/strong>]<\/p>\n