U biografskim leksikonima i enciklopedijama ostat \u0107e zauvijek zapisan kao Petar Krelja (\u0160tip 1940\u2012Zagreb, 2024); za nas koji smo ga poznavali bio je i ostat \u0107e jednostavno \u2012 Pjer. A ju\u010der smo izgubili na\u0161eg zajedni\u010dkog Pjera. Hrvatski filmski kriti\u010dari ostali su bez svoga nestora, dru\u0161tvo redatelja bez jednog od svojih najuglednijih i najproduktivnijih \u010dlanova, hrvatsko novinstvo bez neumornog radijskog veterana, novinara i urednika, a Hrvatski filmski savez bez \u201eku\u0107nog\u201c autora, dugogodi\u0161njeg suradnika i prijatelja. Moglo bi se re\u0107i i ovo: Petar Krelja u svom je prvom, kriti\u010darskom poslu \u2012 u\u017eivao; za drugi, onaj redateljski je \u017eivio, a od tre\u0107eg, novinarskog je pre\u017eivljavao. A sve je to radio usporedno, jednako kreativno i duboko posve\u0107eno cijeli svoj radni vijek, za\u010dinjavaju\u0107i sve svoje pozive besprimjernom profesionalnom etikom, filantropijom i cjelo\u017eivotnim prijateljstvima. No, u biografskom kola\u017eu filmskog kriti\u010dara, novinara, redatelja i scenarista nedostaju barem i dva bitna lajtomotiva bez kojih ne bi bilo ni svega drugog: prije posljednje runde urbicida nad preostalim zagreba\u010dkim kinima i bolesti koja mu je oduzela i jedno od njegovih mo\u0107nih alata \u2013 vje\u0161tinu komuniciranja, Pjer je \u2012 uvijek u dru\u0161tvu svoje nerazdvojne \u017eivotne i profesionalne dru\u017eice Vesne \u2012 bio i strastveni kinogledatelj. I ono najva\u017enije: zami\u0161ljaju\u0107i pri\u010de i slike za vlastiti ekran, tim zavodljivim izmi\u0161ljotinama o kojima je udubljeno pisao i \u017eustro raspravljao, pretpostavio je zbilju svojeg bli\u017eeg i daljeg susjedstva: iznad svega je volio i \u201eosje\u0107ao\u201c \u2012 stvarnost, ma kakva ona bila, i stvarne ljude, ma \u0161to oni bili.<\/p>\n
<\/p>\n
Petar Krelja na snimanju svojega prvog filma Ponude pod broj ; Fotografiju ustupio HFS<\/a><\/strong><\/p>\n Filmofila s diplomom komparativne knji\u017eevnosti, ro\u0111enog u makedonskom \u0160tipu, odraslog u hvarskome Starome gradu pa u Puli, zaljubljenog u glazbu, sklonog mudrovanju i iniciranog u filmska umjeteonstva 1960-ih u kriti\u010darskoj lo\u017ei zagreba\u010dkih promotora autorstva ili \u201ehi\u010dkokovaca\u201c, taj \u0107e vrhunaravni dar, kad se uka\u017ee \u010das za sjedanje u redateljski stolac, u\u010diniti vjernim sljedbenikom limierovskih prapo\u010dela i griersonovskih na\u010dela. Na njima, i energiji koja se na njegovu generaciju zarazno prelila iz europskog modernisti\u010dkog filma i francuskog novog vala, kalio se nepobitno najplodniji, a nedvojbeno i jedan od najuvjerljivijih dokumentaristi\u010dkih opusa u mnogokad \u201eslu\u010dajnoj\u201c i \u010desto hirovitoj hrvatskoj kinematografiji.<\/p>\n Dokazuju\u0107i da je stvarnost neiscrpna i \u201enepotro\u0161iva\u201c, od 1969. godine, kada je u polugerilskim uvjetima Filmskog autorskog studija snimio svoj prvi dokumentarac Ponude pod broj…, Krelja stvara impresivnu nisku od oko 250 dokumentarnih naslova, k tome i \u010detiri cjelove\u010dernja igrana filma (Godi\u0161nja doba, 1979; Vlakom prema jugu, 1981; Stela, 1990. i Ispod crte, 2003), koji su zapravo spojene posude. Jer, i kada je dokumentirao i kad je \u201eizmi\u0161ljao\u201c, njega su provocirale, kako bi to sam volio re\u0107i, \u201edru\u0161tvene aberacije\u201c, a privla\u010dile odre\u0111ene skupine pojedinaca, njihova svakodnevica i intima: marginalci (besku\u0107nici, siro\u010dad, osamljenici), stanari gradskih vi\u0161ekatnica, obi\u010dni ljudi u nezahvalnim sitaucijama ili neobi\u010dnim okolnostima, neza\u0161ti\u0107ena ili napu\u0161tena djeca, neobi\u010dno daroviti ili izdr\u017eljivi pojedinci. Osobito povla\u0161tena skupina kod Krelje su bile \u017eene, u hrvatskom filmu (s rijetkim iznimkama) uglavnom marginalizirane: zaigrane djevoj\u010dice, njegovateljice, ‘coprnice’, zaljubljenice svih vrsta, \u017eilave trpnice i (ne)sretnice, osobito stvarateljice, umjetnice…<\/p>\n Iako su u njegovoj dokumentaristici prevladavale metode direktnog filma i filma istine, \u0161arena galerija likova, \u010desto s imenom i prezimenom, ujedno je bila i razlog primjene razli\u010ditih pristupa. Prema dru\u0161tvenim \u201eaberacijama\u201c, ritualima i predrasudama, koji su ga osobito privla\u010dili u buntovnijoj mladosti, bio je uvijek satiri\u010dan i ironi\u010dan (Budnica, 1971; Coprnice, 1971, Recital, 1972; Splendid Isolation, 1973; Delo\u017eacija, 1982; Poslije \u0161trajka, 1988), \u0161to nije pro\u0161lo neka\u017enjeno (neki su filmovi bili bunkerirani, a neki i uni\u0161teni). Prema \u017ertvama \u017eivotnih okolnosti, ranjivima ili \u201enevinima bez za\u0161tite\u201c bio je pak besprimjerno takti\u010dan (Povratak, 1975; Njegovateljica, 1975, Prihvatna stanica, Vrijeme igre, 1977; Tre\u0107a smjena, 1981; 32 nadnice, 1987; Drugi Dubrovnik, 2007. i dr.). S kreativcima je vrlo \u010desto bio zaigrano-opu\u0161ten (Mari\u0161ka band, 1986, Kova\u010dica, 1990; Croatian Blue Hawaii, 1995. i dr.) prepu\u0161taju\u0107i se njihovim ispovijedima, performansima, talentima i umije\u0107ima. A kada je svima bilo najte\u017ee i posvuda su grmjeli topovi, Krelja se, bivaju\u0107i u tome iznimka me\u0111u doma\u0107im dokumentaristima, bez problema othrvao zavodljivu zovu bijesne propagande te se posvetio ratnim stradalnicima i prognanicima, njihovim surogatnim \u017eivotima, razorenim intimama i \u010de\u017enjama. Ratnim ciklusom zapo\u010detim 1992. dokumentarcima Na sporednom kolosijeku, Ana i njezina bra\u0107a i Zoran \u0160ipo\u0161 i njegova Jasna, a relativno zaklju\u010denim 1993. prognani\u010dkom trilogijom (Kukuruzni put, Suzanin osmijeh i Tre\u0107i Bo\u017ei\u0107), Krelja izaziva empati\u010dne i katarzi\u010dne u\u010dinke i potvr\u0111uje da je dokumentarizam za njega oduvijek bio eti\u010dki izbor s humanisti\u010dkim obzorom. K tome, generacijama koje su tek s Danima hrvatskoga filma po\u010dele dobivati puniji uvid u doma\u0107u produkciju i ba\u0161tinu, skre\u0107e pozornost i na svoje ranije dokumentarce. Potom se vra\u0107a mirnodopskim temama i sje\u0107anjima, iz \u010dega \u0107e proiza\u0107i niz \u201ekultur-filmova\u201c o umjetnicima za Hrvatsku radioteleviziju (npr. Tinov povratak u Vrgorac, 1995; Fantasti\u010dne \u017eivotinje Milka Kelemena, 1998; Spaljeno sunce, 2001), nastavci pri\u010da o njegovim \u201emuzama\u201c poput gitaristice Ane Vidovi\u0107 ili knji\u017eevnice Slavenke Drakuli\u0107, serija nostalgi\u010dnih dokumentarnih povrataka u svoj prvi oto\u010dki, \u201estarogrojski\u201c zavi\u010daj, ali i njegov \u010detvrti igrani film Ispod crte (2003), u mnogo\u010demu naslonjen na novu hrvatsku \u201eaberantnu\u201c stvarnost i njegove dokumentaristi\u010dke preokupacije. Takve su uostalom bile i prethodne \u201efikcije\u201c: socijalna drama Stela (1990) o neprilago\u0111enim \u0161ti\u0107enicima socijalne ustanove, u koju je posebnu mladena\u010dku i gluma\u010dku energiju unio trio Anja \u0160ovagovi\u0107-Davor Janji\u0107-\u017darko Lau\u0161evi\u0107; golikovski humorni portret svakodnevice susjeda u jednoj zagreba\u010dkoj vi\u0161ekatnici u Vlakom prema jugu (1981), te njegov dugometra\u017eni prvijenac Godi\u0161nja doba (1979), omnibus pri\u010da o sudbinama adolescenata bez roditelja. Prvi povjesni\u010dar hrvatskoga filma, Ivo \u0160krabalo, o potonjem je zapisao: \u201eu naoko \u0161krtoj slici uspijeva biti istinit bez nametljivosti, uzbudljiv bez dramatiziranja, emotivno anga\u017eiran bez pristranosti, sklon da uo\u010di najsitnije zrno ljudske dobrote bez pateti\u010dnosti”. A tim bi se zapa\u017eanjem, bez ostatka, mogao okarakterizirati cijeli Kreljin opus, redateljski profil, ali i ljudski lik.<\/p>\n Premda se tek u poznim godinama oku\u0161ao i kao prozni pisac u dnevni\u010dkim zapisima Ispod crte (2005) i ljubavnom romanom Lili Marlen (2020), koji humorno oslikava atmosferu legendarnih i za njegovu filmsku generaciju inicijacijskih \u0161ezdesetih godina, Pjer nikada nije skrivao svoje knji\u017eevni\u010dke ambicije. Velikim dijelom ih je upra\u017enjavao visoko stilski artikuliranim filmskim kritkama i ogledima, koje po\u010dinje pisati upravo tih \u0161ezdesetih istodobno s legendarnom \u201eligom gentlemena\u201c okupljenom oko kavanskog stola Vladimir Vukovi\u0107a (Lisinski, Peterli\u0107, Papi\u0107, Ivanda, Tadi\u0107…). Objavljuje ih u jugoslavenskoj periodici u rasponu od Studentskog lista, Poleta, Filma danas, Razloga i Telegrama, preko 15 dana, Prologa, Filma, Pitanja i Oka do Vijenca, Hollywooda ili Hrvatskog filmskog ljetopisa, u kojem nije bio samo \u010dlan redakcije, ve\u0107 je vlastitim tekstovima inicirao ciklus memoarskih \u201eogleda iz nostalgije\u201c, a kasnije ih sakupio u knjizi O\u010di Mildred Pierce (2015). Ovoj zbirci prethodila je knjiga izabranih esjea o svjetskoj kinematografiji Kao na filmu (2009), dok taj prozni autorski niz upotpunjuju zbirka tekstova o hrvatskome filmu Do posljednjeg daha (2019) i knjiga kolumni Prijateljsko uvjeravanje (2012), nastala od tekstova koje je objavljivao poslije umirovljena u Krul\u010di\u0107evu Hollywoodu. A svome velikom redateljskom uzoru, Kre\u0161i Goliku, odu\u017eio se ve\u0107 1997. ure\u0111ivanjem i interpretativnim \u010dlancima u monografiji Golik.<\/p>\n Uza svu tu gomilu filmova i tekstova, kao i suradnju na enciklopedijskim izdanjima Leksikografskog zavoda, Krelja je iz tjedna u tjedan kreirao \u017eive radijske emisije na Prvom programu hrvatskoga radija (Filmski mozaik, U prvom planu film, Licem u lice, Govorimo o filmu), a stigao je voditi i filmske tribine s doma\u0107im filma\u0161ima. U njegovom su eteru ugo\u0161\u0107eni gotovo svi djelatni hrvatski redatelji i generacije kriti\u010dara: od Peterli\u0107a, Turkovi\u0107a, \u017d. Tomi\u0107a i A. Lisinski do D. Ilin\u010di\u0107a, I. Tomljanovi\u0107a, B. Picule, I. \u017dakni\u0107a i autorice ovoga teksta, koja mo\u017ee svjedo\u010diti o radosti pri\u010danja o svakom novom filmu, otkrivanja novog kriti\u010darskog pera ili redateljskog debitanta, pa neka se barem sada kona\u010dno ka\u017ee da je upravo Krelja 1990-ih, kao njegov najrevniji promotor, smislio sintagmu \u201emladi hrvatski film\u201c. Njegova posve\u0107enost filmu bila je toliko duboka, a znati\u017eelja toliko velika da je, dive\u0107i se erudiciji kolege, \u201enatjerao\u201c Hrvoja Turkovi\u0107a na intervju dug 15 polusatnih radijskih emisija na Tre\u0107em programu hrvatskoga radija.<\/p>\n Treba li nakon svega uop\u0107e spominjati sve Kreljine nagrade, one za pojedine filmove ili za \u017eivotno djelo? Da ih nije bilo, a sre\u0107om nije tako, to bi vi\u0161e govorilo o karakteru sredine u kojoj je \u017eivio, nego o njemu samom. Bitnije je to da pamtimo kao ideal njegovu golemu radnu, kreativnu, humanisti\u010dku i samaritansku energiju, s kakvom se u vremenu makjavelisti\u010dke kompetitivnosti, samo\u017eivosti, povr\u0161nosti i ambicija \u201ebez pokri\u0107a\u201c vi\u0161e vjerojatno ne\u0107emo susretati.<\/p>\n U ime Hrvatskoga dru\u0161tva filmskih kriti\u010dara, Dru\u0161tva hrvatskih filmskih autora i producenata te Hrvatskoga filmskog saveza<\/p>\n Autorica: Diana Nenadi\u0107<\/p>\n [izvor informacije Hrvatski filmski savez<\/a><\/strong>]<\/p>\n