{"id":55311,"date":"2024-05-03T12:46:06","date_gmt":"2024-05-03T10:46:06","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=55311"},"modified":"2024-05-17T15:01:25","modified_gmt":"2024-05-17T13:01:25","slug":"animafest-2024-veliko-natjecanje-kratkometraznog-filma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=55311","title":{"rendered":"Animafest 2024: Veliko natjecanje kratkometra\u017enog filma"},"content":{"rendered":"

VELIKO NATJECANJE KRATKOMETRA\u017dNOG FILMA ANIMAFESTA ZAGREB 2024 –<\/strong> SLIKE IZ SJE\u0106ANJA: KOME \u0106E OVE GODINE PRIPASTI GRAND PRIX I KVALIFIKACIJA ZA OSCARA?<\/strong><\/p>\n

Zagreb, 3. svibnja 2024. \u2013 <\/strong>Veliko natjecanje kratkometra\u017enog filma Animafesta Zagreb jedna je od tri najpresti\u017enije konkurencije umjetni\u010dke animacije u svijetu. Kome \u0107e ove godine pripasti Grand Prix i kvalifikacija za Oscara ocjenjiva\u010dki sud odlu\u010dit \u0107e izme\u0111u 35 djela iz 23 zemlje produkcije, me\u0111u kojima je s tri rada zastupljena i Hrvatska. Selekcijsku komisiju koja je u natjecanje pripustila manje od 4% prijavljenih radova \u010dinili su Daniel \u0160ulji\u0107, Martina Me\u0161trovi\u0107 i Ivan Slip\u010devi\u0107. Sedam filmova na Animafestu 2024 imat \u0107e svjetsku premijeru, tri me\u0111unarodnu, a svi se po prvi puta prikazuju doma\u0107oj publici.<\/p>\n

<\/p>\n

Beautiful Men ; IFFR 2025<\/a><\/strong><\/p>\n

S tehni\u010dke strane konkurenciju opisuju stanoviti \u201epovratak olovci i grafizmu\u201c, rasko\u0161ne boje (naro\u010dito uljanih i akrilnih) slikarskih filmova i hibridizacija stop animacije s 2D-om i 3D-om. Natjecanje se tematski ne\u0161to te\u017ee svodi na zajedni\u010dke nazivnike, ali zamjetan je broj djela posve\u0107en osobnim i kulturnim memorijama, otu\u0111enju, mitologiji, psihologiji nagona, okoli\u0161u, ratu te posebice \u017eenskim iskustvima i perspektivama kojima pripadaju i dva uo\u010di Animafesta kriti\u010dki najhvaljenija filma.<\/p>\n

\u017dena je \u017eena<\/strong><\/p>\n

Prikaz relevantne dru\u0161tvene problematike \u2013 predugog ostanka zrele djevojke u obiteljskom domu \u2013 u filmu 27 <\/em>Fl\u00f3re Anne Bude povezan je s djelomi\u010dno psihodeli\u010dnim, a djelomi\u010dno grotesknim tretmanom eksplicitnih seksualnih fantazija, mladena\u010dkog clubbinga<\/em>, razmjernog siroma\u0161tva i duboke frustracije. Energi\u010dan (rasplesan i be\u0161avno montiran), autenti\u010dan (autobiografska inspiracija), duhovit i tu\u017ean u isti mah, film dominantno crvenih, ru\u017ei\u010dastih i ljubi\u010dastih tonova u Cannesu je osvojio Zlatnu palmu, u Annecyju Kristal, a nominiran je i za Europsku filmsku nagradu. Elektra <\/em>Darije Ka\u0161\u010deve, tehni\u010dki ambiciozan hibrid animiranog, piksilacijskog i lutka filma te igranih segmenata, tako\u0111er je posve\u0107ena osobnoj memoriji protagonistice koja pri autosekciji davnog ro\u0111endana koristi psihoterapeutske i izvedbene metode. Prikazana u Cannesu i Annecyju, a nagra\u0111ena u Ottawi i Torontu, Elektra<\/em> je ponajprije spektakularna studija traumati\u010dne formacije \u017eenskog identiteta u okrilju slo\u017eenog odnosa s roditeljima, Barbie kulture, zubarskog pribora te uspostavljanja seksualnosti i slike vlastitog tijela. Tako\u0111er je i suvremena reinterpretacija anti\u010dkog mita i psihoanalize.<\/p>\n

Nakon Sirena i nosoroga<\/em> (Animafest 2018), Vikt\u00f3ria Traub vra\u0107a se u Veliko natjecanje Cipelama i kopitima<\/em>, radom u kojem ponovno mije\u0161a mitolo\u0161ko-bajkovita nadahnu\u0107a i \u017eensku perspektivu. Kentaurica zaposlena u salonu ljepote vene za stopalima koja bi joj omogu\u0107ila no\u0161enje cipela. Ostvaruju\u0107i romansu s bogatim postolarom, krokodilom koji se te\u0161ko opire primarnim nagonima, junakinja traga za samoprihva\u0107anjem u svijetu \u017eivotinjsko-ljudskih hibrida, tj. potiskivanja i konformizma. U kombinaciji tu\u0161a i vodenih boja nanesenih preko crte\u017ea kolumbijska Kuja<\/em> Carle Melo Gampert propituje uloge majke, k\u0107eri i intimne partnerice. Finkinja Elli Vuorinen u svom \u010detvrtom animafestovskom filmu Izlo\u017eba cvije\u0107a <\/em>na za\u010dudan, razglobljen i metafori\u010dan na\u010din povezuje cvje\u0107arstvo i generacijski diferencirane \u017eenske rodne uloge 19. stolje\u0107a. Aluzivni prikaz visoko kodificiranih socijalnih interakcija i igara (lov, kroket, izlo\u017eba) u \u017eivim bojama, blago retro (ali nipo\u0161to nekriti\u010dki nostalgi\u010dnom) dizajnu i asocijativnim monta\u017enim sponama popra\u0107en je za Vuorinen uobi\u010dajeno promi\u0161ljenom zvu\u010dnom slikom. Korejka Yumi Joung, Animafestova pobjednica 2014., svojim osobitim minimalisti\u010dkim stilom nacrtala je, pak, Krug <\/em>\u2013 psiholo\u0161ku minijaturu koju je lako tuma\u010diti kao pogled u otu\u0111enje ansambla tipiziranih prolaznika, ali ju se mo\u017ee gledati i kao komentar na lako\u0107u uvjetovanja suvremenog \u010dovjeka koji bespogovorno prihva\u0107a provizorno ograni\u010denje \u0161to mu ga bezinteresno name\u0107e jedna djevoj\u010dica.<\/p>\n

Slovensko-hrvatskeTri ti\u010dice <\/em>Zarje Menart u vi\u0161eslojnoj kombinaciji kola\u017ene i uljne animacije posti\u017eu pomalo mra\u010dnu, folklorno-magijsku atmosferu koja se doti\u010de veze \u010dovjeka i prirode te njezinih ciklusa, ali mogu\u0107e aludira i na psihu junakinje u neobi\u010dnom odnosu s bakom pti\u010djega lica. Talijanski veteran Gianluigi Toccafondo, poznat po jedinstvenom stvarala\u010dkom procesu koji polazi od fotografskih printova, prelazi preko slikarstva, a zavr\u0161ava s kamerom, u novom radu Glas sirena <\/em>nudi rapsodiju boja, metamorfoza i me\u0111usobnog “pro\u017ediranja” morskoga \u017eivota preko koje se prolama sirenski zov. S vizualne eksplozije motiva \u017eenskosti, sestrinstva i maj\u010dinstva u ju\u017enokorejskom Ponovno se roditi s tobom<\/em> redateljice Inju Park tako\u0111er je te\u0161ko skinuti pogled \u2013 ovaj slatki\u0161 za o\u010di koji se u Zagrebu prvi puta predstavlja svijetu uokviren je floralnim, ali tako\u0111er i mitolo\u0161kim detaljima te neproni\u010dnim, ali emotivnim voice overom<\/em>. Lijepim i nepretencioznim crno-bijelim crte\u017eom Delia Hess asocijativno ni\u017ee \u201eprelijevaju\u0107e\u201c motive urbane svakodnevice i \u017eenskoga tijela pra\u0107ene muzakom telefonske linije Na \u010dekanju<\/em> \u2013 djelu \u010dija bi se svjetska premijera na Animafestu mogla nasloviti i \u201eprizori plutaju\u0107eg otu\u0111enja\u201c. U simpati\u010dnom lutka filmu Zaljubiti se u Gretu <\/em>Gustavo Arteaga kreativno i duhovito vizualizira, pak, zaljubljivanje urbane profesionalke u privla\u010dnu vodoinstalaterku. Uobi\u010dajenu hapti\u010dnost filcanih lutaka Arteaga dopunjuje izvrsnim dizajnom setova i kori\u0161tenjem provodnog motiva vode. Nasuprot ovom bogatstvu, tek su se tri filma eksplicitnije pozabavila suvremenim maskulinitetom. Njihova kvaliteta sre\u0107om je obrnuto proporcionalna kvantiteti.<\/p>\n

\u010covjek koji je volio \u017eene<\/strong><\/p>\n

Tre\u0107i film Nicolasa Keppensa Prekrasni mu\u0161karci<\/em> okre\u0107e se lutkama kako bi ispripovijedao istanbulske do\u017eivljaje trojice bra\u0107e u i\u0161\u010dekivanju transplantacije kose. Problemi komunikacije, mu\u0161kosti optere\u0107ene nesigurno\u0161\u0107u i osamljeno\u0161\u0107u te specifi\u010dne vrste turizma u sredi\u0161tu su filma koji se i uz obilnu dozu susramlja name\u0107e pogo\u0111enim humorom. Humoran i \u017eivotan Seks moje majke <\/em>Francisa Canitrota o neprimjerenom odnosu napaljene starice prema sinu koji se o njoj skrbi ukazuje, pak, na dalekose\u017ene posljedice pretjerane roditeljske brige za intimni \u017eivot potomaka, kao i na potrebu da se stavovi predaka u nekom trenutku \u201ezakopaju u zemlju\u201c. Ovaj hibrid stop-animacije i 3D-a nastao fotogrametrijskim tretmanom lutaka upravo zahvaljuju\u0107i odabranoj tehnici neposredno, opipljivo i ma\u0161tovito, a bez suvi\u0161ne eksplicitnosti tretira sklop seksualnog nagona, voajerizma i starenja. Prikazan i na festivalu u Cannesu, Seks moje majke <\/em>daleku je inspiraciju prona\u0161ao u filmu \u010covjek koji je volio \u017eene <\/em>Francoisa Truffauta.<\/em> Naposljetku, hongkon\u0161ki autor s kanadskom adresom Ivan Li kao odgovor na metafizi\u010dke dvojbe maskuliniteta nudi Ki\u0161i u pi\u0161i \u2013 <\/em>vrtoglavi 3D pasti\u0161 na razme\u0111u cyberpunka, psihodelije, grotesknog humora, body<\/em> horora, genitalija i nasilja.<\/p>\n

\u017denska francuskog poru\u010dnika<\/strong><\/p>\n

Japanski animator s kanadskom adresom Ryo Orikasa vra\u0107a se na Animafest (Zadana to\u010dka<\/em>, Nagrada \u201eZlatni Zagreb\u201c 2016) filmom Bijedno \u010dudo <\/em>nadahnutim istoimenim djelom pjesnika i slikara Henrija Michauxa. Pobjednik Ottawe, rukom crtani (olovka, tu\u0161, boje) film besprijekorne fluidnosti pokreta djelomi\u010dno je apstraktni, a djelomi\u010dno figuralni prikaz re\u010denica koje poprimaju razli\u010dite, pa i piktogramske oblike pri ilustraciji teksta koji se bavi bijesom i nasiljem, planinama i morem, solilokvijem u\u017eivatelja meskalina, ali prije svega samim sobom. Istovremeno urnebesan, sjetan i bizaran, lutka metafilm Wander to Wonder<\/em> Nine Gantz pogled je \u201eiza kamere\u201c tipi\u010dnog televizijskog, igrano-animiranog dje\u010djeg serijala 1980-ih, ali nakon smrti autora iza kojega u napu\u0161tenom ku\u0107nom studiju ostaje trojac minijaturnih glumaca. Wander to Wonder<\/em> premijeru je imao u Veneciji, a nominiran je za Europsku filmsku nagradu. Velemajstorskim likovnim senzibilitetom stvaraju\u0107i prizore koji bi ih u nekom od mogu\u0107ih svjetova mogli povezivati, rekorder me\u0111u Animafestovim laureatima Georges Schwizgebel filmom Od jedne slike\u2026 do druge <\/em>udahnjuje \u017eivot dvama slikarskim platnima, Olimpiji<\/em> \u00c9douarda Maneta (1863) te Bijelom i crnom<\/em> (1913) F\u00e9lixa Vallottona. \u010cini to sebi svojstvenim akrilom na folijama, fluidnim transformacijama i istaknutom ulogom klasi\u010dne, ovdje gitarske glazbe. Catherine Buffat i Jean-Luc Gr\u00e9co, par koji je u ovom natjecanju debitirao 2016., vra\u0107a se u najpresti\u017eniju konkurenciju grotesknim papirnim kola\u017eom s metafilmskim podtekstom Vrlo uvrnute pri\u010de <\/em>o bratskom maltretiranju i poku\u0161aju osvete. Boje tradicionalno nadzastupljene groteske brani i \u0161vicarska distopija Matta i Matto<\/em> (prikazana i na Sundanceu) storija o nadrealnom putuju\u0107em hotelu u kojem se, uz \u201eprstastu nadnicu\u201c, manifestiraju duboke \u017eudnje za dodirom. Rad Biance Caderas i Kerstin Zemp koji na pomaknut na\u010din istra\u017euje pitanja bliskosti i intime, normalnosti i ludila te potrebe za mo\u0107i neupitno je i refleksija na pandemijsku prohibiciju.<\/p>\n

Slike iz sje\u0107anja<\/strong><\/p>\n

Nakon izvrsno primljenog dugometra\u017enog Prijelaza <\/em>(Animafest 2022), Florence Miailhe u svojim prepoznatljivim tehnikama ulja na staklu i platnu predstavlja nam film Delfin<\/em>, rad gauguinovskih likovnih sugestija o sje\u0107anjima francusko-\u017eidovskog pliva\u010da Alfreda Nakachea. Nagra\u0111en na Berlinaleu, Delfin <\/em>kistom pote\u017ee od protagonistova djetinjstva i mladosti, karijere olimpijskog pliva\u010da i o\u010dinstva, preko Drugog svjetskog rata, Auschwitza i obiteljske tragedije, do poslijeratnih OI, rada s mladima i starosti optere\u0107ene uspomenama. Nadahnuta nepovezanim impresijama vlastita djetinjstva, jo\u0161 jedna Animafestova zvijezda, virtuoz originalnih animiranih perspektiva Tomek Popakul u tradicionalnoj crno-bijeloj estetici tu\u0161a Zime<\/em>, kore\u017eirane s Kasumi Ozeki i nagra\u0111ene u Ottawi, daje magijskorealisti\u010dku i mozai\u010dnu fresku oto\u010dnog ribarskog naselja. Nakon crvenog noise <\/em>prologa koji bilje\u017ei umorstvo ma\u010di\u0107a, film poskakuje po iskustvima pobo\u017ene djevojke, a daljnji doga\u0111aji uklju\u010duju pobunu \u017eivotinja, seosku hajku, susret s Isusom itd., kao i teme poput alkoholizma, nasilja i indiferentnosti. A govore\u0107i o svje\u017eim animiranofilmskim perspektivama, pozornost valja skrenuti i na alegoriju nemogu\u0107nosti i\/ili kraja ljubavi koja \u201eodlije\u0107e\u201c \u2013 ju\u017enokorejski film U oblacima <\/em>(r. Seok-ho Shin). Njegove \u201enemogu\u0107e\u201c, za\u010dudne fokalne to\u010dke uparene su s crta\u010dki privla\u010dnim prikazom razdvajanja jo\u0161 jednog nesretnog suvremenog para.<\/p>\n

Novi rad Veljka i Milivoja Popovi\u0107a tako\u0111er je posve\u0107en sje\u0107anju \u2013 onom Tisje Kljakovi\u0107 Brai\u0107 na djetinjstvo u Splitu 1980-ih. \u017darko, razmazit \u0107e\u0161 dite!<\/em> djelomi\u010dna je adaptacija njezine knjige U malu je u\u0161a \u0111ava<\/em>, a autorica potpisuje i crte\u017ee likova i pozadina filma nastalog u produkciji Prime Render studija, Bagan Filmsa i 3D2D Animatora. Iskrena, duhovita i dirljiva obiteljska pri\u010da fokusira se ponajprije na Tisjin odnos s djedom i bakom. Jedna od najprodavanijih doma\u0107ih knjiga proteklog desetlje\u0107a tako nakon kazali\u0161ne predstave dobiva i svoju animiranu adaptaciju koju Animafest premijerno prikazuje svijetu. I flensbur\u0161ki profesor Klaus Hoefs u filmu Ujaci i ja <\/em>(tako\u0111er svjetskoj premijeri) privla\u010dnim grafizmom vodi nas u ljetnu pastoralu vlastita sje\u0107anja, na imanje kojem pristupa analiti\u010dki i tipolo\u0161ki, segmentiraju\u0107i prostor, objekte, ambijent i memoriju. S jednim okom vjerojatno tako\u0111er uprtim u vlastito djetinjstvo, Osman Cerfon nudi nam, pak, duhovitu minijaturu o dje\u010djoj prirodi Aaaah!<\/em> prikazanu na Berlinaleu i Clermont-Ferrandu.<\/p>\n

\u010cileanske Bilje\u017enice s imenima<\/em> umjetni\u010dki su, stop-animirani i 2D spomen na 51 maloljetnika nestalog u ranim danima Pinochetove diktature. Plod pomnog, transmedijskog istra\u017eivanja i kolektivnog rada s polaznicima svojih radionica potpisuju Crist\u00f3bal Le\u00f3n i Joaqu\u00edn Coci\u00f1a, umjetnici duboko posve\u0107eni bremenitoj povijesti svoje zemlje (Ku\u0107a vukova<\/em>, Ande<\/em>, Kosti<\/em>). Eksperimentalni film nastao spojem tradicionalne i stop animacije stereoskopskih makro fotografija (S3D) Entropijsko sje\u0107anje<\/em> prikazuje procese truljenja i hr\u0111anja obiteljskih albuma pod utjecajem vode. Bave\u0107i se na taj na\u010din potonulim, izblijedjelim i \u201enagri\u017eenim\u201c uspomenama, Nicolas Brault ostvaruje nepogre\u0161ivo senzoran rad izrazite taktilne sugestije. I Obiteljski albumi <\/em>Mo\u00efe Jobin-Par\u00e9 atmosferi\u010dnim jukstapozicijama naslojenih prikaza krajolika, tijela i prostora u hibridu crte\u017ea, 2D-a, intervencija u filmsku traku i fotografija upu\u0107uju na fragmentarnost sje\u0107anja. Film \u010dija poetika ponajvi\u0161e nalikuje retro-nostalgi\u010dnom found footage<\/em>-u nagra\u0111en je u Ottawi.<\/p>\n

Neugodne istine<\/strong><\/p>\n

Animafestova pobjednica iz 2022. (Smetlar<\/em>) Laura Gon\u00e7alves vra\u0107a se na festival svjetskom premijerom filma Percebes<\/em> nastalog u suradnji s Alexandrom Ramires (Veza<\/em>, Animafest 2020) i u nas omiljenim portugalskim studijom BAP \u010diji se filmovi redovito isti\u010du rasko\u0161nom pojavno\u0161\u0107u i aktualnom tematikom uvijek barem dijelom povezanom s okoli\u0161em. Percebes <\/em>nije iznimka \u2013 kroz vrstu \u0161koljaka neobi\u010dna izgleda koje obitavaju u vodama Algarvea djelo progovara o zajednici koja se \u201era\u0111a\u201c iz mora dok simboli\u010dki pregnantne delicije putuju do tr\u017enice i stola. Antropolo\u0161kog, dokumentarnog prosedea, film okupan naran\u010dastim i plavim tonovima komentira i dalekose\u017ene posljedice turizma na lokalni \u017eivot. Hotel Miracle <\/em>Nienke Deutz govori tako\u0111er o turizmu, a temelji se na zanimljivoj premisi sredovje\u010dne samice u resortu<\/em> prilago\u0111enom obiteljima i trudnicama. U promi\u0161ljenom spoju forme i sadr\u017eaja, likovi su nacrtani kao transparentni, potom izrezani i postavljeni u stop-animacijske setove.<\/p>\n

Nakon \u0161to se tri godine zaredom (2020\u20132022) probijala u Natjecanje studentskog filma, Sun\u010dana Brkulj Leptirom <\/em>(Adriatic Animation, Late Love Production) napokon debitira i u najpresti\u017enijem Animafestovu natjecanju. Organska sraslost i paralelizam \u017eivota (privremeno zaustavljenog za\u010depljenjem izvora) tako se ovoga puta odvijaju na pastelnim pozadinama, ali glazba i zvuk i dalje su va\u017eni strukturni elementi filma kojega se u potrazi za propu\u0161tenim detaljima mo\u017ee gledati uvijek iznova. Pari\u0161ka animatorica Alice Saey 2018. odu\u0161evila je Animafestovu publiku videospotom Mark Lotterman \u2013 Happy<\/em> s rasplesanim guskama, pa su \u0161mekeri 2020. pohrlili i na Careful<\/em> za Jo Goes Hunting. Ove godine Saey \u0107e nam prikazati Flatastic<\/em>, distopijsku viziju diljem koje ovoga puta ple\u0161u ra\u017ee. Ekolo\u0161ka parabola pastelnih, ru\u017ei\u010dasto-ljubi\u010dasto-naran\u010dastih i plavo-zelenih nijansi do sada je najambicioznija demonstracija Saeyine uistinu osobite poetike organskih koreografija i grupnih dinamika.<\/p>\n

\u0160tutgartska autorica Irina Rubina, afirmirana tako\u0111er videospotovima (ponajprije jazz skladbi), potaknuta ruskom invazijom na Ukrajinu u danas razmjerno rijetkoj tehnici pinscreena<\/em> na Animafestu premijerno predstavlja Proturje\u010dnost praznine<\/em>, razmi\u0161ljanje o materinjem ruskom i usvojenom njema\u010dkom jeziku \u2013 medijima uspavanki, ali i zlo\u010dina. Ruta <\/em>iranskog autora Babaka Beigija, jo\u0161 jedna svjetska premijera, vodi nas u poziciju voza\u010da kamiona koji cijeloga \u017eivota istim putem prevozi zarobljenike, nastoje\u0107i uznemiruju\u0107e zvukove strijeljanja prekriti glasnom glazbom. Neo\u010dekivani zavr\u0161etak ovoga filma snje\u017ene, crno-bijele atmosfere, \u010diju cikli\u010dnu tenziju podvla\u010de upravo izvanredna zvu\u010dna slika i likovna \u201eprofilnost\u201c, gleda se kao egzistencijalisti\u010dki komentar na (ne)izdr\u017eljivost individualne psihe u srazu s kolektivnim u\u017easom. Naposljetku, gr\u010dko-belgijski lutka film Spremni <\/em>Eirini Vianelli, autorice koja uz animiranofilmsku gradi i kazali\u0161nu karijeru, vodi nas u zgradu gr\u010dkog parlamenta u kojem zaposlenici u o\u010dekivanju apokalipse umiru od dosade, apsurda i besmisla. Politi\u010dka satira s osje\u0107ajem za klasno pitanje odjednom se, me\u0111utim, pretvara u catchy<\/em> mjuzikl.<\/p>\n

Svjetski festival animiranog filma \u2013 Animafest Zagreb odr\u017eat \u0107e se u Zagrebu od 3. do 8. lipnja 2024.<\/strong><\/p>\n

[izvor informacije Animafest<\/a><\/strong>]<\/p>\n