{"id":52008,"date":"2023-05-21T12:27:59","date_gmt":"2023-05-21T10:27:59","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=52008"},"modified":"2023-05-21T12:29:10","modified_gmt":"2023-05-21T10:29:10","slug":"animafest-2023-veliko-natjecanje-dugometraznog-filma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=52008","title":{"rendered":"Animafest 2023: Veliko natjecanje dugometra\u017enog filma"},"content":{"rendered":"

VELIKO NATJECANJE DUGOMETRA\u017dNOG FILMA ANIMAFESTA 2023. MURAKAMIJEVE PRI\u010cE, PJESME PATRIJARHATA I JAPANSKA \u010cUDOVI\u0160TA<\/strong><\/p>\n

Zagreb, 18. svibnja 2023. \u2013<\/strong> Veliko natjecanje dugometra\u017enog filma u 2023. godini izrazito je ekskluzivna, ali sa \u0161est filmova koji su pro\u0161li selekciju umjetni\u010dkog ravnatelja Daniela \u0160ulji\u0107a tematski i stilski raznolika konkurencija \u010dije \u0107e se sredi\u0161nje projekcije odvijati u ve\u010dernjim satima pod vedrim nebom Ljetne pozornice Tu\u0161kanac. Adaptacija \u0161est pri\u010da Harukija Murakamija Slijepa vrba, usnula \u017eena <\/em>Pierrea F\u00f6ldesa, francusko-ameri\u010dkog skladatelja, slikara i redatelja ma\u0111arskih korijena koji se proslavio glazbom za videoigre (npr. serijal Hitman<\/em>), filmove i ceremoniju otvaranja zimskih OI 2002, ima epizodnu, ali uokvirenu strukturu pri pasti\u0161iranju majstorovih djela. Radnja po\u010dinje u Tokyju gdje nakon velikog potresa (psiholo\u0161ke rupture) bankovnog \u010dinovnika Komuru napu\u0161ta vijestima zatravljena supruga Kyoko, fokalizacijski razmjerno potisnut lik \u010dije vizije filmu daju naslov. Komuri prijeti prekid radnog odnosa, a nestaje mu i ma\u010dka, pa on putuje na Hokkaido kako bi dostavio paket nepoznatog sadr\u017eaja. Njegov kolega Katagiri u stanu, pak, zatje\u010de veliku \u017eabu (fantaziju dru\u0161tvene relevantnosti) koja citiraju\u0107i klasike tra\u017ei \u010dinovnikovu pomo\u0107 u spa\u0161avanju grada od divovskog crva (utjelovljenja bijesa suvremenog \u010dovjeka i ru\u0161ila\u010dke snage prirode). 3D motion<\/em> capture<\/em> stvarnih glumaca usa\u0111en je u 2D film blijedih, pastelnih, kad\u0161to zagasitih boja s prozra\u010dnim drugim planom u slu\u017ebi efemernosti (prolaznici su prakti\u010dki nevidljivi “duhovi”). Film nadrealisti\u010dko oniri\u010dke, magijskorealisti\u010dke logike koja kombinira vizualnu doslovnost i simboli\u010dnost va\u017enim se djelom odvija u Murakamiju omiljenim liminalnim prostorima te prikazuje urbano otu\u0111enje, egzistencijalisti\u010dku tjeskobu, anksioznost, nesigurnost, prepu\u0161tanje, emocionalnu otupjelost i banalnost svakodnevice, ali i humor, eros te potragu za blisko\u0161\u0107u i smislom. Veza sna (u koji likovi \u010desto zapadaju) i jave izravna je i oblikotvorna, dok je problematika korporativnih racionalizacija i medija potisnuta na obod filma. Dijalo\u0161ki bogata Slijepa vrba, usnula \u017eena <\/em>po uzoru na vlastite predlo\u0161ke djelo je sklono referencama na visoku i popularnu kulturu, a odvija se polaganim \u010ditala\u010dkim ritmom ki\u0161nog nedjeljnog popodneva uz akusti\u010dnu pratnju smooth <\/em>jazza.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Animafest<\/strong><\/a><\/p>\n

Svoj drugi dugometra\u017eni rad Moja romansa s brakom<\/em>, djelomi\u010dno autobiografski, feministi\u010dko-satiri\u010dki mjuzikl o sazrijevanju latvijske umjetnice Zelme kroz dva braka i dru\u0161tvena sustava te vi\u0161e partnerskih odnosa u Zagrebu predstavlja Signe Baumane. Od Sahalina i Rige, preko Moskve do Toronta pratimo pri\u010du o ljubavi i patrijarhatu, vr\u0161nja\u010dkom, bra\u010dnom i institucionalnom nasilju, spolu i rodu, identitetu i konvencijama, pritiscima i konformizmu, ideologiji i individualizmu. Skicozni, blago karikaturalni 2D likovi (olovka na papiru), \u010desto prikazani profilno kre\u0107u se detaljnim stop-animiranim 3D pozadinama od ka\u0161iranog papira, no taj je postupak (kojega je smisao ukazivanje na procjepe identiteta, o\u010dekivanja i \u017eudnji), poznat iz autori\u010dine ranije uspje\u0161nice Kamenje u d\u017eepovima <\/em>(2014), ovdje upotpunjen edukativnim bihevioralno-neurolo\u0161kim segmentima u kojima poosobljena mo\u017edana stanica obja\u0161njava biokemijske procese junakinjinih emocionalnih reakcija. Distinktivnu animaciju tih segmenata koji otvaraju pitanje slobodnog izbora potpisuje Yajun Shi, no i sama se Baumane tijekom sedam godina rada na filmu posvetila neurologiji, biologiji i antropologiji ljubavi kako bi u zaigranom znanstvenom diskursu prona\u0161la dopunu svojoj beskompromisno ironi\u010dnoj i politi\u010dkoj dekonstrukciji romanti\u010dnih mitova i feminiteta koji iz njih proizlazi. Subjektivno-objektivna i privatno-sociolo\u0161ka supostavljanja fantazija i prizemne stvarnosti, indoktrinacije i neobuzdana karaktera (junakinja se \u010desto transformira u nesputani \u017eivotinjski oblik ma\u010dke) te podsmje\u0161ljivog prikaza ljubavi i te\u0161kih tema temeljna su os koja film odvodi i u neizravnu polemiku s mizoginom pro\u0161lo\u0161\u0107u dugometra\u017ene animacije. Glavnu glasovnu ulogu tuma\u010di poljsko-ameri\u010dka glumica Dagmara Domi\u0144czyk proslavljena serijom Naslje\u0111e<\/em>, a 24 pjesme, me\u0111u kojima su posebno upe\u010datljive one krilatog kora seoskih \u017eena-harpija \u0161to poje o podre\u0111ivanju, udaji i ra\u0111anju, skladao je Kristian Sensini.<\/p>\n

Plasti\u010dno nebo <\/em>(r. Tibor B\u00e1n\u00f3czki, Sarolta Szab\u00f3) postapokalipti\u010dni je SF loganovsko-soylentske premise, sa sna\u017enijim ekolo\u0161kim podtekstom Tihog bijega<\/em> i psiholo\u0161kom dramom Solarisa<\/em>. Osim klasi\u010dnih distopija 1970-ih, u ma\u0111arsko-slova\u010dkom djelu vidljivi su i mitolo\u0161ki odrazi Apolona i Dafne te tipski SF motivi poput ludog znanstvenika. No i pored navedenih nadahnu\u0107a i op\u0107ih mjesta ovaj impresivno monumentalni, a tako intimni, atmosferi\u010dni i melankoli\u010dni film nekako uspijeva biti posve ostvarena i aktualizirana, sjajno dizajnirana i relevantna, emocionalna i poeti\u010dna parabola u najboljoj tradiciji \u017eanra. Godine 2123. Budimpe\u0161ta je posljednji ma\u0111arski grad koji pre\u017eivljava zahvaljuju\u0107i kupoli i dru\u0161tvenom ugovoru po kojem ljudi na 50. ro\u0111endan tijelo predaju Planta\u017ei gdje ono biva postepeno preobra\u017eeno u drve\u0107e jestivog li\u0161\u0107a. Nora, 32-godi\u0161nja supruga psihijatra Stefana ne mo\u017ee prihvatiti sinovljevu smrt pa se dobrovoljno predaje na Planta\u017eu s koje \u0107e je Stefan poku\u0161ati spasiti. Eti\u010dke dileme, \u017ertvovanje i samo\u017ertvovanje, tjelesna autonomija, no\u0161enje s gubitkom, odnos prema kraju civilizacije te aluzije na aktualne ma\u0111arske obiteljske politike neke su od tema pripovijesti koja je istovremeno i oda ljubavi (\u010dovjeku) i ljepoti (samoobnovljivoj prirodi). U skladu sa znanstveno-spekulativnim na\u010delima li\u0161eno neutemeljenog optimizma, Plasti\u010dno nebo<\/em> tako\u0111er je i parabola o djeci (novim generacijama, evolucijskom razvoju) \u010diji cvat prije\u010de sebi\u010dni roditelji. U razmjerno polaganom ritmu otkrivanja o\u010du\u0111enog svijeta film stavljanjem na kocku pojedina\u010dnog \u017eivota i \u010ditavog \u010dovje\u010danstva te vrlo neposrednim slojem (trans)humanosti uspijeva sa\u010duvati napetost. Uz pomo\u0107 geologa, meteorologa i botani\u010dara, autorski par sam je napisao, nacrtao i tijekom sedam godina snimio film u kombinaciji ra\u010dunalnog 3D svijeta i klasi\u010dne, ru\u010dne rotoskopije. Upravo je 3D omogu\u0107io izvanredno svjetotvorstvo sa svje\u017eim prikazom metropolisa kao kombinacije socrealisti\u010dkih i kiberpankersko-secesijskih utjecaja.<\/p>\n

Jedan od najzna\u010dajnijih suvremenih \u0161panjolskih autora, strip-umjetnik i animator Alberto V\u00e1zquez proslavio se antropomorfnim likom Birdboya iz istoimenog kratkog filma i grafi\u010dkog romana, da bi na zagreba\u010dkom festivalu debitirao dugometra\u017enim Psihonautima, zaboravljenom djecom <\/em>(2016). U narednim godinama Animafest je u razli\u010ditim programima prikazao i s njime povezane radove Krv jednoroga <\/em>i Dekorado<\/em>, kao i Dom bez doma<\/em> koji je stilski istupio iz ovog opusa. Nasilje s elementima splattera<\/em>, prijezir prema razli\u010ditosti, suprematizam, niski nagoni, obiteljski odnosi i traume, podsvijest i osamljenost, droge, ali i tople emocije, ekolo\u0161ke poruke, humor i sna\u017ean zagovor slobode karakteristi\u010dna su obilje\u017eja V\u00e1zquezova rada, vidljiva i u njegovoj ovogodi\u0161njoj kulminaciji \u2013 Ratovima jednoroga<\/em>. Svojevrsno pro\u0161irenje Krvi jednoroga<\/em>, Ratovi jednoroga<\/em> antiratni su crnohumorni film koji istupa ponajvi\u0161e protiv militaristi\u010dkog, kulturnog i religijskog fa\u0161izma, indoktrinacije i kolektivne mr\u017enje kroz pri\u010du o uvoja\u010denoj medvje\u0111oj bra\u0107i koja nakon drila polaze u “vijetnamski” \u0161umski boj protiv jednoroga. Osim u perverznom dru\u0161tvenom sustavu razra\u0111ene hu\u0161ka\u010dke mitologije i permanentne krize na \u010delu s cini\u010dnim \u010dasnicima i sve\u0107enstvom, V\u00e1zquez korijene zla i potonu\u0107a u ludilo pronalazi i u obiteljskoj patologiji, tj. djetinjstvu protagonista. U ovoj \u0161okantnoj fantaziji psihodeli\u010dno vibrantna “nevinost, ljepota i slatko\u0107a” u nijansama magente, petrolej i neonsko plave te ru\u017ei\u010daste bivaju rastrgane na komadi\u0107e, ali eksplicitno nasilje nalik onom iz serije Happy Tree Friends <\/em>ovdje nije samo sebi svrhom, ve\u0107 je u slu\u017ebi antiratne poruke. Jukstaponiranje bucmastih likova velikih o\u010diju i njihovih uznemiruju\u0107ih djela u miyazakijevskom krajoliku autorski je postupak koji u Ratovima jednoroga <\/em>dose\u017ee krajnje granice jer su oni, za razliku od V\u00e1zquezovih ranijih filmova, u potpunosti li\u0161eni nade, pa se na njihovom kraju glavom i blatom uspravlja \u2013 \u010dovjek. V\u00e1zquezovim potvr\u0111enim inspiracijama (Apokalipsa danas<\/em>, Bambi<\/em>, Biblija<\/em>) mogu se dodati barem Watership Down<\/em>, Full Metal Jacket <\/em>i Princeza Mononoke<\/em>, kao i brojni drugi antiratni i environmentalisti\u010dki klasici.<\/p>\n

Monstruozno-sablasni japanski anime zastupljen je, pak, svjetskom premijerom psiholo\u0161kog body<\/em> horora Amritina gozba<\/em> nezavisnog umjetnika Sakua Sakamota \u010diji smo dugometra\u017eni debi Aragne: Grimizni znak<\/em> gledali na Animafestu 2019. Radnja Amritine gozbe <\/em>prethodi Grimiznom znaku<\/em>, pa \u0107e obo\u017eavateljima biti posebno zanimljivo pratiti do\u017eivljaje srednjo\u0161kolki Tamahi, Aki i Yu (me\u0111u glasovnim talentima najpoznatija su japanska imena Maaya Uchida i Kana Hanazawa) u ve\u0107 poznatom stambenom kompleksu u kojem se vrijeme i prostor savijaju u \u010dudovi\u0161nu paralelnu stvarnost pod utjecajem nejasnog znanstvenog eksperimenta. Kao i u proteklom filmu, Sakamoto koji je ime stekao digitalnim efektima na filmovima drugih autora (npr. Ghost in the Shell 2<\/em>) rado koristi sugestiju kamere iz ruke u posredovanju nesigurnosti i uznemirenosti, dok idiosinkrati\u010dnom ra\u010dunalnom animacijom pozadina i lens flareom <\/em>bremenitim osvjetljenjem izvan \u017eanrovskih stereotipa kompenzira odre\u0111eni manjak fluidnosti pokreta. U dizajnu stravi\u010dnih prizora Sakamotove inspiracije u podru\u010dju su biomehani\u010dkog horora (s naglaskom na “entomolo\u0161ku korporealnost”), dok je prodiranje nepoznatog zla u um vi\u0161e u polju narodne fantastike, a sama premisa u susjedstvu SF pri\u010da o potrazi za besmrtno\u0161\u0107u. U postepenoj gradnji u\u017easa kroz uhva\u0107enost u vremensko-prostornom loop<\/em>-u gledatelj-namjernik mogao bi primijetiti odre\u0111ene nelogi\u010dnosti (npr. prenera\u017eena \u0161kolarka pasivno i\u0161\u010dekuje da je sablast probode sle\u0111a), ali rije\u010d je o konvencijama japanskog horora uklopljenima u cjelovito alegorijsko djelo o odrastanju, prigrljivanju promjena i evoluciji (kakva god ona bila). Valja, me\u0111utim, upozoriti kako se film izravno doti\u010de i problematike maloljetni\u010dkih samoubojstava pa je namijenjen isklju\u010divo odraslim gledateljima.<\/p>\n

Kineski film Nema promjena u na\u0161em \u017eivotu <\/em>(r. Jingwei Xu) o suzafonistu (vrsta tube) imena Ba koji se s instrumentom “omotanim oko tijela” nakon studija vra\u0107a u rodni grad nadahnut je autorovim djetinjstvom u uspavanom provincijskom industrijskom sredi\u0161tu. Supostavljanje junakovih interesa, ciljeva i pitanja prozai\u010dnom \u017eivotu okoline u podigranom i neemocionalnom, umorno-otu\u0111enom tonu polazi\u0161te je djela u kojem se percepcija, snovi i stvarno stanje narodnog umjetnika u potrazi za poslom u suhom, tragikomi\u010dnom tonu sudaraju s \u010damotinjom sredine i likovima koji iz nje proizlaze (prijatelj, biv\u0161a djevojka, otac i njegova nova partnerica). Neobi\u010dni instrument koji junak na sebi nosi u dubokom je kontrastu s umjetni\u010dki nezainteresiranim \u017eivljem \u0161to filmu daje humorno-apsurdni prizvuk. Nema promjena u na\u0161em \u017eivotu<\/em> uz to je i film vrlo zanimljivog kadriranja, izreza i mizanscene u kojoj likovi rijetko zauzimaju sredi\u0161nje pozicije, a naj\u010de\u0161\u0107e su prikazani profilno ili neprirodno frontalno te u polutotalima koji ukazuju na njihovu bezna\u010dajnost. Iako je rije\u010d o 2D filmu, polagane i pomalo neprirodne kretnje likova po lijepo crtanim pozadinama nalik umjetni\u010dkom stripu podsje\u0107aju na one svojstvene kola\u017enoj tehnici. Oneobi\u010davanju doprinosi i filmska glazba izvedena na mandolini koja ne pripada kineskom, ve\u0107 mediteranskom kulturnom krugu, ali \u010dijim bi se manjim mjestima i njihovoj “postojanosti”, kao i nekim navikama stanovni\u0161tva, ovaj film itekako mogao prispodobiti.<\/p>\n

Svjetski festival animiranog filma \u2013 Animafest Zagreb odr\u017eat \u0107e se u Zagrebu od 5. do 10. lipnja 2023.<\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Animafest<\/a><\/strong>]<\/p>\n