{"id":51867,"date":"2023-05-07T09:53:36","date_gmt":"2023-05-07T07:53:36","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=51867"},"modified":"2023-05-07T09:53:36","modified_gmt":"2023-05-07T07:53:36","slug":"animafest-2023-veliko-natjecanje-kratkometraznog-filma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=51867","title":{"rendered":"Animafest 2023: Veliko natjecanje kratkometra\u017enog filma"},"content":{"rendered":"

KNJI\u017dEVNE INSPIRACIJE I UMJETNA INTELIGENCIJA<\/strong><\/p>\n

Zagreb, 5. svibnja 2023. \u2013<\/strong> U najpresti\u017enijem Velikom natjecanju kratkometra\u017enog filma Animafesta 2023 prikazuju se 42 djela iz 34 zemlje produkcije. Izabrali su ih, me\u0111u gotovo 900 kandidata, Daniel \u0160ulji\u0107, Margit Antauer i Marina Ko\u017eul, a Hrvatska je zastupljena \u010detirima filmovima (Obiteljski portret <\/em>Lee Vidakovi\u0107, Vrijeme koje dolazi <\/em>Natka Stipani\u010deva, Y <\/em>Matee Kova\u010d i Eeva <\/em>Lucije Mrzljak i Mortena T\u0161inakova). Susret tradicije i suvremenosti ove se godine ogleda u iznimnom broju knji\u017eevnih inspiracija i crno-bijelih tehnika s jedne, a jo\u0161 uvijek opreznoj upotrebi umjetne inteligencije (npr. francuski PLSTC <\/em>i hrvatski Vrijeme koje dolazi<\/em>) i aktualnoj problematici mladih s druge strane (zumerski After party svijeta<\/em> Florentine Gonzalez ili “tindera\u0161ki” Love Me True<\/em> In\u00e9s Sedan). Vi\u0161e je fabula nadahnuto stvarnim doga\u0111ajima, me\u0111u kojima i jedna o djeci rata u Ukrajini (Mariupolj. Stotinu no\u0107i<\/em>, r. Sofiia Melnyk).<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Animafest<\/strong><\/a><\/p>\n

U odnosu na protekla izdanja, zamjetan je ve\u0107i interes za sljubljivanje forme i sadr\u017eaja koji autore kad\u0161to odvu\u010de u metafilm, tj. bavljenje medijem animacije i filma op\u0107enito (npr. francuski slatki\u0161 za o\u010di Kao neka oporuka<\/em> Stephena Vuillemina, korejska stop animacija Muybridgeovih fotografija Komora sjena<\/em> Seyoung Ok ili ma\u0111arski Vrt srca <\/em>Oliv\u00e9ra Hegyija o prijemnom ispitu mladog slikara). Me\u0111u anga\u017eiranim naslovima isti\u010du se ekolo\u0161ka tematika, \u017eenska iskustva (kineska Krhka ljubav <\/em>Xie Li kao da je cijela sa\u010dinjena od AV smetnji, snijega i \u0161uma, ali apsurdna pri\u010da o \u017eeni koja se no\u0107u pretvara u staklo govori ustvari o opresivnom braku), kritika povr\u0161nosti suvremenog \u017eivljenja, problematiziranje granica javnog i privatnog (odn. prodora “stranih tijela”, redovito politiziranih, u intimu, kao u Vanlavu <\/em>Varje Jakovljeve), rasno pitanje (Tu nam je dobro<\/em>, r. Robert-Jonathan Koeyers) te povijesno-kulturolo\u0161ki osvrti na Kinu (Maoov kult manga<\/em>, r. Kayu Leung, o neobi\u010dnoj epizodi iz Kulturne revolucije), Tajvan (Slo\u017eene o\u010di tropa<\/em>, r. Zhan Zhang Xu), Iran (intimisti\u010dki Broj 28<\/em> Zahre Salarnije u svojim “podijeljenim ekranima” doti\u010de se i Islamske revolucije) i Rusiju (Gospodar mo\u010dvara<\/em> Sa\u0161e Svirskog revidira Petra Velikog). Ne opada broj obiteljskih filmova (autobiografska etida Ethana Barretta Rosemary n. t. (nakon tate)<\/em> o o\u010dinskim dilemama, emocijama i projekcijama, ostvarena primjerenim “dje\u010djim” stilom vo\u0161tanih bojica, mo\u017eda je njihov najbolji predstavnik), kao ni onih klasi\u010dne pojavnosti (olovka, ugljen i pijesak Susanne Jirkuff, ALIMO-a i Naomi Van Niekerk), ali stje\u010de se dojam kako se suvremena animacija odmi\u010de od psiholo\u0161kog solipsizma svojstvenog ranijim godinama. I kada su naime vrlo osobni, ovogodi\u0161nji filmovi u sebi redovito nose univerzalne aspiracije.<\/p>\n

Prevladavaju autorice i autori mla\u0111e i srednje generacije, ali vrijedi pozdraviti povratak istinskih legendi svjetske animacije, \u010dime naravno i Animafesta \u2013 Wendy Tilby i Amande Forbis. S Lete\u0107im mornarom <\/em>slavne Kana\u0111anke za Oscara su se netom natjecale tre\u0107i put, a u svojim vitrinama \u010duvaju i Animafestov Grand Prix, Zlatnu palmu i Annecyjev Kristal te Nagradu Winsor McCay za \u017eivotno djelo. Lete\u0107i mornar <\/em>umjetni\u010dka je reinterpretacija stvarnog do\u017eivljaja Charlesa Mayersa kojega je eksplozija broda u Halifaxu 1917. raznijela zrakom ostaviv\u0161i mu, za razliku od kakvih 1800 poginulih, tek povr\u0161inske ozljede. Tilby i Forbis primijenile su hibrid ra\u010dunalne i klasi\u010dne animacije te dokumentarnih kadrova i fotografija u prikazu stra\u0161nog razaranja i Mayersova nevjerojatnog leta u duljini 2 km. Za majstorice “starih na\u010dina” bio je to novi izazov koji se sjajno uklopio u opus obilje\u017een suosje\u0107ajnim i humornih pristupom detaljima, trenucima, slu\u010dajnostima i fragilnostima egzistencije. Oskarovsku nominaciju kao popudbinu u Zagreb donose i Prodava\u010di leda<\/em> Jo\u00e3a Gonzaleza. Film o neobi\u010dnu zanatu oca i sina po\u010diva na originalnoj “padobranskoj” premisi i perspektivi te lijepoj animaciji naran\u010dastih, sme\u0111ih, be\u017e i plavih tonova kojima, uz sjajno ostvarene sjene, zvukove i autorsku glazbu, uspje\u0161no stvara planinsku atmosferu. Iako ga je mogu\u0107e shvatiti kao alegoriju na samohrano o\u010dinstvo, osje\u0107aj gubitka i cikli\u010dko pre\u017eivljavanje “na rubu ponora”, i ovaj film u napetom i poeti\u010dnom obratu sadr\u017ei sna\u017eno environmentalisti\u010dko upozorenje koje upe\u010datljivo povezuje s individualnom sudbinom. Mo\u017eda najbolji predstavnik \u010disto ekolo\u0161ke grupe filmova ipak je animirani dokumentarac \u010cekanje <\/em>(r. Volker Schlecht) o ameri\u010dkoj biologinji Karen Lips koja je nestanak \u017eaba iz \u0161uma srednje Amerike prva pripisala hitridiomicetima. Stilizirano kao investigativni rad, \u010cekanje <\/em>je do\u010darano fluidnim prijelazima izme\u0111u transformativnih i asocijativnih, ali realisti\u010dnih i preciznih “studijskih” crte\u017ea.<\/p>\n

Djelo iz u\u017eeg izbora oskarovskih kandidata i s liste nominiranih za Europsku filmsku nagradu Debitantica <\/em>Elizabeth Hobbs nastalo je, pak, od papirnatog kola\u017ea te mokrom tintom i bojom oslikanih sli\u010dica snimljenih trik-kamerom, kao adaptacija kratke pri\u010de nadrealisti\u010dke slikarice Leonore Carrington. I fabula smje\u0161tena u 1934. g. nosi obilje\u017eja toga stila u prikazu junakinje iz britanske visoke klase koja namjesto dru\u0161tvenog statusa i nastupne ve\u010dere bira prijateljstvo i zamjenu identiteta s hijenom. Rije\u010d je o feministi\u010dkoj metafori za slobodan izbor i zagovoru avangardisti\u010dke subverzije formalnih prilika. Anga\u017eiran i potresan, ali istovremeno obziran i nje\u017ean film o policijskom nasilju i rasnoj nepravdi Tu nam je dobro<\/em> koji je sa svjetske premijere u Cannesu tako\u0111er zavr\u0161io na u\u017eoj listi oskarovskih kandidata predstavlja dvije kontradiktorne, ali paralelne ispovijesti punokrvnih protagonista \u2013 djevoj\u010dice i policajca. Film pseudodokumentarne fakture ilustrira subjektivnost i razlomljenost sje\u0107anja te upu\u0107uje na neodr\u017eivost postoje\u0107eg tretmana problema kojim se bavi.<\/p>\n

Ne po\u0111e li to za rukom navedenim, oskarovskim kandidaturama ve\u0107 ovjen\u010danim radovima, ili velikim imenima poput Atsushija Wade (minijatura Ikimono-san: Kornja\u010da<\/em>), pravo je pitanje koji \u0107e novi film zaslu\u017eiti Animafestov Grand Prix za 2023., a s njime i priliku za zlatni kipi\u0107 2024. Mo\u017eda \u0107e to biti belgijski Glazirani kesteni <\/em>(r. Delphine Hermans, Michel Vandam) koji animacijski vje\u0161to donose reminiscencije starice izgubljene u bolni\u010dkim hodnicima, a koje se slijedom susreta s trudnicom ponajvi\u0161e vrte oko djevoja\u0161tva, seksa, poroda, maj\u010dinstva i blagopo\u010divaju\u0107eg supruga. Bez \u0161ansi nije ni estonski lutka-film Pse\u0107a ku\u0107a<\/em>, slobodna asocijacija i postvarena metafora stihova Andresa Ehina \u0161to prikazuje propalog, neobrijanog i otu\u0111enog baletana koji u svakodnevici izjedaju\u0107e suburbije pre\u017eivljava ple\u0161u\u0107i za krave muzare. \u017divot mu je “pse\u0107i”, a takav mu je i stan kojem kiriju pla\u0107a u kobasicama, ali jedno je sigurno \u2013 ovu izvedbu Labu\u0111eg jezera<\/em>, kao ni moldavski \u0161lager koji film uokviruje, gledatelji ne\u0107e tako lako zaboraviti.<\/p>\n

Omiljeni glumac Hugo Weaving glas je, pak, Dona Ritchieja u filmu \u0160alice za \u010daj <\/em>(r. Alec Green, Finbar Watson) o \u010dovjeku koji je stotine ljudi obi\u010dnim ljudskim razgovorom spasio od samoubojstva na sidnejskom klifu The Gap. Kao neka oporuka<\/em> doista jest i film o animaciji, ali prije svega o \u017eivotnim odlukama i umjetni\u010dkom prisvajanju privatnih fotografija s dru\u0161tvenih mre\u017ea \u2013 dijelom mockumentarac, a dijelom bizarni SF pomalo misteriozne, no duboko aktualne pripovijesti. Uz autorovo sna\u017eno strip-zale\u0111e, kriti\u010dari su s obzirom na body <\/em>horor i motiv dviju \u017eena u ovom plodu sedmogodi\u0161njeg rada nalazili i reflekse Konova klasika Perfect Blue<\/em>. Impresivni brazilski kola\u017eni horor Kaktus <\/em>(r. Ricardo Kump) nadahnut je, pak, kratkom pri\u010dom argentinskog pisca Santiaga Dabovea o \u010dovjeku s poreme\u0107ajem \u017eiv\u010danog sustava koji se nakon pada s konja na\u0111e nepokretan u pustinjskom okru\u017eenju. U portretiranju glavnoga lika djelo se znala\u010dki slu\u017ei sugestijom “raspucalosti” boja s klasi\u010dnih slikarskih platna ili povr\u0161ine suhe zemlje. I novi rotoskopski film Josepha Piercea Mjera<\/em> koji pripovijeda o ovisnosti adaptacija je kratke pri\u010de (britanskog pisca Willa Selfa). U halucinantnom djelu neobi\u010dnih omjera, elipsi i nelinearnog pripovijedanja kojim Pierce prekida gotovo desetlje\u0107e dugi stvarala\u010dki post protagonist se nosi s vizijama izazvanima morfijem i kodeinom, a pomaknuti autoironijski zavr\u0161etak filma s uspjehom prikazivanog u Cannesu i Annecyju pun je neke za\u010dudne dostojanstvenosti.<\/p>\n

Nastao tehnikama digitalnog i analognog slikanja po printovima tintnog pisa\u010da film Kao da se sje\u0107am <\/em>(r. Dimitri Mihajlovi\u0107, Miguel Lima) maestralnim prijelazima unutar retro-estetike i dinami\u010dnim variranjem provodnih motiva koji prolije\u0107u nestabilnim obrisima sje\u0107anja uvla\u010di gledatelja u prostor nejasne, ali traumati\u010dne junakinjine uspomene na djeda i ku\u0107u. Film BAP-Animation studija u Zagrebu o\u010dekuje svjetska premijera pred publikom koja ove portugalske kreativce godinama prati i voli. Redoviti je gost festivala i Stephen Irwin, jedan od vode\u0107ih umjetnika sirove animacije. Njegov novi rad Svijet na dlanu<\/em> u kombinaciji 2D-a i 3D-a s rukom crtanim i bojanim elementima te naracijom i partiturama klasi\u010dne glazbe ostavlja, me\u0111utim, dojam ne samo izrazito hibridne, ve\u0107 i vrlo promi\u0161ljene forme u kojoj alegorizira tjeskobe roditeljstva oko djetetova “napu\u0161tanja kolijevke”.<\/p>\n

Rat u Ukrajini zastupljen je radom Mariupolj. Stotinu no\u0107i <\/em>(r. Sofiia Melnyk) nadahnutim stvarnom sudbinom djevoj\u010dice koja se budi na dan ruske invazije. Temeljno ostvaren digitalnim crte\u017eom \u0161to ulazi u stvarne fotografije zapaljenih i poru\u0161enih zgrada, film sadr\u017ei i sekvencu izvedenu iz autenti\u010dnih dje\u010djih likovnih radova. Pjesma “Kolesa” iz opere “Stus: Passerby” Volodimira Rudenka na stihove Vasila Stusa filmu daje poseban ritam i zlokobno-sjetnu intonaciju. S druge strane, Sa\u0161a Svirskij u prepoznatljivoj poetici dinami\u010dne kombinacije tehnika s prodornim ironi\u010dnim predznakom donosi revizionisti\u010dko vi\u0111enje Petra Velikog (Gospodar mo\u010dvara<\/em>) koje naglasak stavlja na apsolutizam i paternalizam namjesto na uobi\u010dajenu prosvje\u0107enost, otkrivaju\u0107i i danas na\u017ealost aktualno nali\u010dje koje se krvavo-crveno ocrtava na tijelu prezrenih seljaka sabijenih u kolektivni stroj.<\/p>\n

Stop-animirana adaptacija i reinterpretacija jugoisto\u010dnoazijske narodne pri\u010de Slo\u017eene o\u010di tropa<\/em> ostvarena je u karakteristi\u010dnoj tehnici ka\u0161iranog papira Zhan Zhang Xua koju smo upoznali u njegovoj ranijoj grotesci Si So Mi<\/em>. Slo\u017eene o\u010di tropa <\/em>bitno su ambiciozniji film drame i plesa prirode, istra\u017eivanja perspektive, identiteta i izvedbe, ukorijenjen u ceremonijalnim kostimima tajvanskih narodnih plesa\u010da te oboga\u0107en i drugim materijalima poput stakla. Izvrsnoga zvuka, hapti\u010dke sugestivnosti i bubnjaju\u0107eg ritma koji prati trans \u017eivota i smrti, film je nezaobilazno kinoiskustvo barem koliko i novo djelo eksperimentalnog slikara animacije Shunsakua Hayashija Na\u0161a bol<\/em>. Hayashi svoju poznatu slitinu stop-animiranog slikarstva, crtanja, glinamacije i rotoskopije ovdje tematski i formalno konkretizira bave\u0107i se jasno odre\u0111enim sadr\u017eajem psihi\u010dkih i fizi\u010dkih rana te pripu\u0161taju\u0107i u djelo stanovitu figuralnost.<\/p>\n

U ponudi \u017eanrovskih filmova ne manjka humora, uglavnom zavijenog u SF ili horor ruho. Urnebesna \u0161panjolska satira, multiverzumski SF Fonorama <\/em>(r. Alex Rey) u persifla\u017ei povijesnog i suvremenog New Yorka nakrcanoj filmofilmskim namigivanjima parodira telekomunikacijski marketing, maniju pametnih telefona i op\u0107a mjesta \u017eanra. Mu\u010dni, ali duhoviti \u0161panjolski i brazilski horori Paralelno <\/em>(r. Sam Orti) i Torbica <\/em>(r. Gabriel N\u00f3brega, Lucas Ren\u00e9) potvr\u0111uju, pak, kako stop animacija ostaje najplodnijim tlom animirane strave i u\u017easa.<\/p>\n

Svjetski festival animiranog filma \u2013 Animafest Zagreb odr\u017eat \u0107e se u Zagrebu od 5. do 10. lipnja 2023.<\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Animafest<\/a><\/strong>]<\/p>\n