Film potresan kao dokumentarac s festivala o ljudskim pravima ili ljudskoj patnji, a ipak nije dokumentarac i ne prikazuje stvarnost neke nerazvijene ili ratom pogo\u0111ene zemlje iz koje dolaze emigranti, ve\u0107 jedne od zemalja o kojoj ti emigranti sanjaju, jedne od najrazvijenijih europskih zemalja (koja uskoro ne\u0107e biti u Europskoj uniji). Ipak, nema govora o patetici ili socrealisti\u010dkoj narativnoj figuraciji. Film razvija napetost thrillera u kojoj pratimo kako glavni junak i njegova zajednica padaju u sve dublju zamku, a \u010dak su i kratki predasi optimizma u funkciji sustavnog zavaravanja.<\/p>\n
Ken Loach nas svojom sna\u017enom dru\u0161tvenom empatijom i razumijevanjem odnosa upoznaje s aktualnim stanjem u kojem \u017eivi engleska radni\u010dka klasa, ali to nije specifi\u010dnost Engleske. Procesi globalizacije ujedna\u010duju prilike u kojima ljudi \u017eive i rade, pa iste slike mo\u017eemo vidjeti sa satelitskih udaljenosti. Ipak, film (\u010diji naslov predstavlja poruku onima koji nisu preuzeli po\u0161iljku) prikazuje konkretne, ‘britanske’ okolnosti. Potomci rudara i pionira industrijske revolucije, nakon propasti tvornica i financijske krize, postali su davatelji usluga. Pratimo bra\u010dni par s dvoje djece koji poku\u0161avaju \u017eivjeti od svojeg rada. Supruga za naknadu poma\u017ee starcima i bolesnicima, a mu\u017e, iscrpljen povremenim gra\u0111evinskim poslovima, odlu\u010di preuzeti naoko samostalniji i profitabilniji posao dostave robe. Posao se odvija po pravilima nositelja fran\u0161ize, a uklju\u010duje nezamislive obveze i rizike.<\/p>\n
<\/p>\n
Oprostite, mimoi\u0161li smo se ; Fotografiju ustupio Discovery Film<\/p>\n
Svi koji su ikad primili paket koji su pomo\u0107u tehnologije ‘pratili’ na putu, mogu vidjeti kako taj put izgleda. U zastra\u0161uju\u0107e dirigiranom vremenu, dostavlja\u010d mora obaviti isporuke i savladati prepreke u prometu i odnosima s ljudima. Pritisnut doslovnom otkucavanju ure\u0111aja koji prati njegovo kretanje (i zaustavljanje) \u010dovjek mora funkcionirati kao stroj. Umjesto da ga rastereti, tehnologija mu name\u0107e jo\u0161 br\u017ei tempo, a ako posustane, posljedice nisu logi\u010dne ili recipro\u010dne, ve\u0107 dodatno poga\u0111aju \u017ertvu.<\/p>\n
Ako usporedimo engleski radni\u010dki svijet ‘Vere Drake’ Mikea Leigha (2004.) s Loachovim ‘Dostavlja\u010dem’ (kako bi se kra\u0107e mogao zvati film), onda bi se vrijeme poratne oskudice sredinom dvadesetog stolje\u0107a moglo \u010diniti idili\u010dno u odnosu na dana\u0161nje ‘obilje’ nejednakosti. Vera Drake ima podr\u0161ku obitelji, a obitelj ima perspektivu, ljudi su upu\u0107eni jedni drugima i elementi dru\u0161tvene kohezije kompenziraju neima\u0161tinu.<\/p>\n
Majka u Loachovom filmu ima istu altruisti\u010dnu prirodu kao Vera, ali nema ni\u0161ta drugo. Dok Vera umiruje svaku situaciju toplom \u0161alicom \u010daja i uz sve obveze stigne svojoj obitelji prirediti topli obrok, nova generacija radnih \u017eena nema vremena ni za kuhanje ni dru\u017eenje. To razara obiteljske veze. Djeca preziru roditelje gubitnike, a ovi gube nadu u budu\u0107nost.<\/p>\n
Pitanje je koliko dru\u0161tvenih nuspojava mo\u017ee podnijeti visoka profitabilnost. Sve dok \u010dovjek vjeruje da zalaganjem mo\u017ee pobolj\u0161ati situaciju, mo\u017ee podnositi te\u0161ko\u0107e. Ali kad shvati da uz najve\u0107e napore samo zadovoljava o\u010dekivanja, dolazi do o\u010dajanja. Ili ogor\u010denja. Reakcija mla\u0111e generacije pokazuje da razumiju situaciju. Nemaju iluzija, ali nemaju ni plan. Umjesto podr\u0161ke roditeljima koji se zala\u017eu, sin teenager im dodatno ote\u017eava \u017eivot. Nije zainteresiran za \u0161kolu. Obrazovanje je do prije nekoliko desetlje\u0107a bio na\u010din na koji su se mogle presko\u010diti dru\u0161tvene prepreke, ali vi\u0161e ne. \u0160kolovanje dovodi do zadu\u017eivanja, a ne osigurava posao.<\/p>\n
Dru\u0161tvena\u00a0 slika nije\u00a0 crno-bijela, ve\u0107\u00a0 crna. Nije prikazana strana koja ‘dobro prolazi’ u \u017eivotu. Svi slu\u017ee apstraktnom mehanizmu mjerenja u\u010dinkovitosti, svi su pod pritiskom. \u010cak i omra\u017eeni poslovo\u0111a koji provodi stroga pravila nad dostavlja\u010dima i sam mora funkcionirati kao stroj. Jedina mu je utjeha samozavaravanje o vlastitoj vrijednosti u\u00a0 sustavu, ali nema iluzija o nezamjenjivosti.\u00a0 Mra\u010dna stvarnost prikazana je uvjerljivo, bez kori\u0161tenja tragi\u010dkih ekstrema. Nisu potrebne krajnosti da se pokaze porazna slika svijeta koji nije ostvario nade pro\u0161lih pokoljenja i svoje dana\u0161nje mogu\u0107nosti.<\/p>\n
Nitko tko vidi ovaj film ne\u0107e primiti paket kao \u0161to ga je primao prije, a neki ga mo\u017eda vi\u0161e ne\u0107e ni slati ni primati.<\/p>\n
Ada Juki\u0107<\/strong> Oprostite, mimoi\u0161li smo se<\/strong> Film je pogledan u kinu CineStar Branimir<\/a><\/em><\/p>\n Oprostite, mimoi\u0161li smo se \u2013 Movie Site<\/strong><\/a>
\nZagreb, 17. 1. 2020.<\/p>\nInformacije o filmu:<\/strong><\/h3>\n
\nSorry We Missed You (2019.)<\/strong>
\nRedatelj: Ken Loach
\nSixteen Films, BBC Films, BE TV, 2019. \/ 2020., Discovery
\nTrajanje: 101 min
\nFormat: 1.85 : 1
\nColor: Color
\nZvuk: Dolby Digital
\nScenarij: Rian Johnson
\nGlazba: Nathan Johnson
\nGlume: Kris Hitchen, Debbie Honeywood, Rhys Stone, Katie Proctor, Ross Brewster, Charlie Richmond, Julian Ions, Sheila Dunkerley, Maxie Peters, Christopher John Slater, Heather Wood. Albert Dumba, Natalia Stonebanks, Jordan Collard, Dave Turner<\/p>\n
\nSorry We Missed You \u2013 IMDb<\/strong><\/a><\/p>\n<\/div>\n