OD BU\u0147ELA DO HLADNOG RATA, OD TJESKOBE DO IDEALIZMA<\/b><\/p>\n
Program Velikog natjecanja dugometra\u017enog filma 29. Svjetskog festivala animiranog filma \u2013 Animafest Zagreb 2019. <\/i><\/p>\n
Veliko natjecanje dugometra\u017enog filma Animafesta tradicionalno je stjeci\u0161te najrasko\u0161nijih i najkompleksnijih djela \u201elikovno-filmske umjetnosti\u201c. Filmovi \u010dija izrada podrazumijeva godine mukotrpnog rada u pravilu podrazumijevaju velike ekipe i basnoslovna financijska ulaganja, ali ponekad mogu nastati i iz \u010dudesne marljivosti i nadarene opsesije iznimnih pojedinaca.<\/p>\n
<\/p>\n
Takav je slu\u010daj i s filmom Away <\/i>mladog latvijskog autora Gintsa Zilbalodisa (r. 1994). Problematiziraju\u0107i va\u017enost individualnih stremljenja u vremenu globalne otu\u0111enosti podjednako na profilmskoj i izvanfilmskoj razini, Away<\/i> pripovijeda arhetipsku pri\u010du o putovanju ku\u0107i, prate\u0107i avanture dje\u010daka koji na motoru savladava fizi\u010dke i metafizi\u010dke prepreke uz pomo\u0107 malog pti\u010djeg prijatelja. Impresivni animirani totali i vo\u017enje po beskrajnim \u0161umskim, pustinjskim, spiljskim i primorskim krajolicima posti\u017eu zapanjuju\u0107e, \u010desto kontemplativne u\u010dinke u filmu nedvojbenih mijazakijevskih nadahnu\u0107a, ali koji \u0107e neke podsjetiti i na umjetni\u010dki rafinirane videoigre poput Journeyja<\/i> ili Shadow of the Colossusa<\/i>. Od re\u017eije i scenarija, preko animacije, do glazbe \u2013 sve je u filmu Away<\/i> samostalno Zilbalodisovo djelo proiza\u0161lo iz puke \u017eelje da se \u201epraksom nau\u010di filmu\u201c te osam godina duge posve\u0107enosti kojom je tu \u017eelju popratio. Ovaj animacijski Wunderkind<\/i> koji je prvi film napravio ve\u0107 s 15 godina (i na Animafestu sudjelovao s diplomskim filmom Prioriteti <\/i>2015), pa\u017enju animacijske javnosti na sebe je privukao i kratkim radovima Sljedbenici<\/i> i Ne\u010dujno<\/i>. Zilbalodis \u0107e osobno pribivati ovogodi\u0161njem profesionalnom programu Animafesta, u sklopu kojega \u0107e predstaviti svoj dugometra\u017eni debi.<\/p>\n
Vizualno mnogo manje upadljiv, ali podjednako poeti\u010dan kanadski film Ville Neuve<\/i> F\u00e9lixa Dufour-Laperri\u00e8rea crno-bijela je obiteljsko-psiholo\u0161ka etida koja se odvija na pozadini dru\u0161tveno-politi\u010dkih gibanja te spaja kolektivne i intimne razine u karakteristi\u010dnom Qu\u00e9b\u00e9cois <\/i>kontekstu. Pri\u010da o poku\u0161aju ponovnog povezivanja s biv\u0161om suprugom i sinom, nadahnuta novelom Raymonda Carvera, u potpunosti je realizirana rukom iz vi\u0161e od 80 000 crte\u017ea, s naro\u010ditim senzibilitetom za sumorne vremenske prilike i psiholo\u0161ki nijansiranu karakterizaciju. Egzistencijalisti\u010dke tjeskobe, nepovratnost pro\u0161log, melankolija, emocionalne rane i uzaludnost idealizma, ali i zabavne intelektualisti\u010dke aluzije tako\u0111er su odlike ovog, drugog dugometra\u017enog filma kvebe\u0161kog autora F\u00e9lixa Dufour-Laperri\u00e8rea.<\/p>\n
Kriminalisti\u010dko-artisti\u010dki film Ruben Brandt, Collector<\/i> slovenskog veterana s ma\u0111arskom adresom Milorada Krsti\u0107a zasniva se, pak, na otka\u010denoj premisi o psihoterapiji kra\u0111om umjetnina iz velikih svjetskih muzeja. Ovaj animirani doprinos \u017eanru heist<\/i> filma, s prikladno elaboriranim scenama potjere, pritom je \u010desto duhovit u svojim mnogobrojnim i pr\u0161tavim aluzijama (na Hitchcocka, M\u00e9li\u00e8sa, Kurosawu, Ejzen\u0161tejna, Friedkina, Disneya, Kazana, Godarda, Tarantina…), vizualnim, \u010desto oniri\u010dki preoblikovanim referencama (na umjetnike u rasponu od Botticellija, Vel\u00e1zqueza, Goye i Caravaggija, preko Van Gogha, Picassa, Maneta, Chagalla i Degasa, do dadaista, Warhola, Hoppera i desetaka drugih), psihoanaliti\u010dkim udicama i podsmjehivanju likovnoj kritici, pri \u010demu niti u jednom trenutku ne \u0161teti svojem neuobi\u010dajeno dinami\u010dnom ritmu. Psihoanaliti\u010dki triler s elementima noira rukom je tijekom vi\u0161e od \u0161est godina na ra\u010dunalu crtala vojska od 150 animatora, stvaraju\u0107i time i leksikon redateljevih slikarskih, filmskih, dramskih i glazbenih inspiracija, me\u0111u kojima Picasso kada je rije\u010d o oblikovanju likova svakako zauzima po\u010dasno mjesto. U svakom slu\u010daju, da je kojim slu\u010dajem ostvaren kao igrani film ovog se uveseljavaju\u0107eg i vrtoglavog akcijskog krpe\u017ea \u017eanrova i stilova ne bi posramili ni najve\u0107i holivudski studiji.<\/p>\n
Ljubiteljima animiranog filma dobro je poznato kako je tehnika stop-animacije izuzetno zahvalan medij strave i u\u017easa. \u010cileanski film The Wolf House<\/i> Joaqu\u00edna Coci\u00f1e i Crist\u00f3bala Le\u00f3na nije, me\u0111utim, tek jo\u0161 jedna potvrda otprije poznatoga, ve\u0107 i djelo koje horor, bajku i folklor iz dobro poznatih interpretativnih okvira “povratka potisnutog kao \u010dudovi\u0161ta” odvla\u010di u vode anga\u017eiranog filma. Inicijalno izlo\u017ebeni work in progress<\/i> projekt tako se u filmskoj formi alegorijski doti\u010de ne samo bogate i uznemiruju\u0107e junakinjine podsvijesti, ve\u0107 i diktature, propagande, religije, kultizma i rasizma. Zastra\u0161uju\u0107e metamorfoze, postignute modeliranjem papira od kojega su sa\u010dinjeni likovi, pomaknuti \u201eme\u0111uljudski\u201c odnosi i krvave psihoti\u010dne vizije u funkciji su zlokobnog komentara o patnji koja vreba u poznatim, bliskim prostorima \u2013 film je, naime, nadahnut njema\u010dkim kultom Colonia Dignidad \u0161to ga je u \u010cileu vodio manijakalni zlostavlja\u010d Paul Sch\u00e4fer. Iako se najve\u0107im dijelom odvija u naslovnoj ku\u0107i u kojoj junakinja Maria imaginira sebe kao zabrinutu majku, ovaj film svoju komornost rasta\u010de stalnim transformacijama i permutacijama objekata i likova te neprestanim kretanjem kamere, dok se u dizajnu osovio na ramena divova kakvi su Jan \u0160vankmajer, bra\u0107a Quay, David Lynch i Francis Bacon.<\/p>\n
Kao i svake godine, Veliko natjecanje dugometra\u017enog filma Animafesta 2019. ponovno donosi i jedan impresivni anime. Aragne: Sign of Vermillion <\/i>Sakua Sakamota jo\u0161 je jedan psiholo\u0161ki horor koji prati studenticu Rin u tjeskobnom iznajmljenom stanu, smje\u0161tenom u malo je re\u0107i “problemati\u010dnoj” \u010detvrti. Zlo\u010dini, duhovi, \u010dudovi\u0161ta, \u0161amani i misteriji, kao i mitolo\u0161ki, groteskni korporealni, entomolo\u0161ki i medicinski motivi pro\u017eimaju ovaj vizualno spektakularan film autora koji je ime stekao na digitalnim efektima uspje\u0161nica poput Ghost in the Shell 2<\/i> prije negoli nam je predstavio ovaj, u potpunosti samostalno ostvareni dugometra\u017eni debi u kombinaciji 3D-a i klasi\u010dne animacije. Bizarna ljepota ovoga filma povest \u0107e nas na uznemiruju\u0107e putovanje no\u0107nom morom u kojoj se klasi\u010dna pri\u010da raspada na dijelove poput psihe junakinje, dok se ma\u0161ta i stvarnost spajaju u dezorijentiraju\u0107e sklopove. Inovativna sugestija “kamere iz ruke”, djelomi\u010dno skicozna narav likova u kombinaciji s nevjerojatno detaljnim okoli\u0161em i obilata upotreba lens flare<\/i> efekta formalni su vrhunci ovog impresivnog djela.<\/p>\n
Uzev\u0161i u obzir u\u010destalost nadrealisti\u010dke poetike u animiranom filmu uslijed njegove sposobnosti da san i javu stapa u jedinstvenu cjelinu, pojava filma posve\u0107enog najve\u0107em filmskom nadrealistu u potpunosti je razumljiva. \u0160panjolsko-nizozemska koprodukcija Bu\u00f1uel in the Labyrinth of the Turtles<\/i> Salvadora Sima biografski je film o nastanku Bu\u00f1uelova dokumentarnog filma Zemlja bez kruha <\/i>(Las Hurdes [Tiera sin Pan]<\/i>). Neposredno nakon \u0161okantnog Zlatnog doba<\/i>, Bu\u00f1uel se, pomalo zasi\u0107en ispraznim artizmom, okre\u0107e anga\u017eiranom projektu izrazitog socijalnog senzibiliteta koji je prema apokrifnoj pri\u010di (koju film uzima za istinitu) novcem \u0161to ga je dobio na lutriji financirao anarhist Ram\u00f3n Ac\u00edn koji s Bu\u00f1uelom tvori svojevrsni buddy-buddy <\/i>avanturisti\u010dki duo. Dijelom i stoga \u0161to je prikazala jezivo siroma\u0161tvo zaostalih sela i okrutne narodne obi\u010daje te odra\u017eavala redateljeve provokativne politi\u010dke stavove Zemlja bez kruha <\/i>mu\u010dila se s cenzurom gotovo dva desetlje\u0107a. Iako je formalno bila rije\u010d o dokumentarnom filmu, Bu\u00f1uel in the Labyrinth of the Turtles <\/i>otkriva kako je re\u017eiser u Zemlju bez kruha<\/i> ipak ugradio svoj nadaleko poznati specifi\u010dni senzibilitet. Dakako, moderni animirani film donosi nam osim izvrsne karakterizacije protagonista i brojne reference na preostalo stvarala\u0161tvo nadrealisti\u010dkog genija, kao i prikaze njegovih snova, sje\u0107anja i intime. Koriste\u0107i i fragmente iz Zemlje bez kruha<\/i>, Bu\u00f1uel in the Labyrinth of the Turtles <\/i>oslanja se ipak ponajvi\u0161e na stil grafi\u010dkog romana Ferm\u00edna Sol\u00edsa koji se odlikuje naro\u010dito razigranom ekspresivno\u0161\u0107u lica i kojega je ovaj film vjerna adaptacija.<\/p>\n
Another Day of Life <\/i>Ra\u00fala de la Fuentea i Damiana Nenowa, nastao u koprodukciji pet europskih zemalja, tako\u0111er je adaptacija (istoimene publicistike poljskog novinara Ryszarda Kapu\u015bci\u0144skog) i dokumentarno djelo o gra\u0111anskom ratu u Angoli. Tijekom tri mjeseca 1975. godine film prati doga\u0111aje u Luandi i na prvim linijama sukoba kroz o\u010di i psihu legendarnog ratnog reportera jedinstvenog stila izvje\u0161tavanja koji svojom halucinantnom poeti\u010dno\u0161\u0107u dostojno zahva\u0107a kaoti\u010dan i prljav rat s mno\u0161tvom zara\u0107enih frakcija. Prelamaju\u0107i tragi\u010dne doga\u0111aje kroz nekolicinu individualiziranih protagonista te junakovo propitivanje vlastite uloge, film briljantno povezuje rotoskopsku animaciju s mno\u0161tvom dodatnih vizualnih efekata i dokumentarne snimke u stilu ponajboljih predstavnika ovoga hibridnog filmskog roda. Nagra\u0111en Europskom filmskom nagradom i Goyom te premijerno prikazan u Cannesu, dinami\u010dni ratni film s antiratnom porukom Another Day of<\/i> Life<\/i> dojmit \u0107e se podjednako onih koje zanimaju hladnoratovski proxy<\/i> ratovi u tzv. Tre\u0107em svijetu, kao i onih koji tragaju za emocionalnim i anga\u017eiranim prikazom dubokih emocija u kontekstu ljudskog stradanja.<\/p>\n
Funan<\/i> Denisa Doa (Francuska \u2013 Luksemburg \u2013 Belgija), pobjednik festivala u Annecyju, tako\u0111er je povijesni, hladnoratovski, ali prije svega obiteljski film koji se odvija u istoj godini kao i Another Day of Life<\/i>, ali na drugim meridijanima \u2013 u Kambod\u017ei u vrijeme vladavine Crvenih Kmera. Prate\u0107i jednu \u017eenu u potrazi za prisilno oduzetim \u010detverogodi\u0161njim sinom kroz zloglasna polja smrti, prisilnog rada i preodgoja, uzdu\u017e prekrasne zemlje u kojoj se zbiva jedan od najve\u0107ih genocida u povijesti, redatelj pa\u017eljivo ocrtava njezin karakter koji je zasnovao na vlastitoj majci. Iako je dijelom prati i suprug, junakinja Chou kojoj je glas posudila B\u00e9r\u00e9nice Bejo dominira filmom koji u najve\u0107oj mjeri izbjegava eksplicitne prikaze zlo\u010dina, ali svejedno svojom tragi\u010dno\u0161\u0107u tjera u suze. Funan<\/i> je, izme\u0111u ostalog, i emocionalna pri\u010da o pre\u017eivljavanju te zadr\u017eavanju humanosti u uvjetima nasilja, gladi i razdvojenosti.<\/p>\n
[izvor informacije\u00a0Animafest<\/a><\/strong>]<\/p>\n