{"id":30722,"date":"2017-02-04T18:04:24","date_gmt":"2017-02-04T17:04:24","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=30722"},"modified":"2026-01-06T21:38:34","modified_gmt":"2026-01-06T20:38:34","slug":"bela-tarr-u-zagrebu-u-europi-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=30722","title":{"rendered":"B\u00c9LA TARR u Zagrebu, u Europi [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Razgovor s Redateljem povodom projecije filma Obiteljsko gnijezdo<\/strong><\/p>\n

‘They are terrible people, but the situation is terrible, and I love them.’<\/em><\/strong><\/p>\n

To je slobodno navedena izjava B\u00e9le Tarra na razgovoru povodom projekcije filma ‘Obiteljsko gnijezdo’, njegovog prvog filma (1977.) u okviru Festivala mutacija u Zagrebu 31.sije\u010dnja 2017. godine, u kinu Europa. Izjava je data kao odgovor na pitanje, odnosno stav jednog gledatelja prema junacima Filma i u tom kontekstu treba \u010ditati (prevesti) to ‘terrible’. Zapravo, ti ljudi nisu grozni, ve\u0107 jadni, nesretni, nesigurni, nesavr\u0161eni i \u010dine ve\u0107inu svijeta. To da voli te male, anonimne ljude, da ih ne (pr)osu\u0111uje i da se svojim radom zala\u017ee za njihovo dostojanstvo, naglasio je veliki ma\u0111arski \u00a0i svjetski redatelj na jo\u0161 jednom istupu kojem sam prisustvovala (u prostorima Filmske akademije u Zagrebu, prije nekoliko godina, kad je objavio odluku o prestanku snimanja i otvaranju filmske radionice, tada planirane u Splitu, a realizirane u Sarajevu, koja po svje\u017ee iznesenom stavu na toj lokaciji prestaje s radom).<\/p>\n

<\/p>\n

Foto Ada Juki\u0107<\/p>\n

B\u00e9la Tarr i Abel Ferara na ‘Festivalu mutacija’<\/em><\/strong><\/p>\n

Projekciji Tarrovog filma prethodila je projekcija filma ‘Djevojka iz Kineske \u010detvrti’ Abela Ferrare, jo\u0161 jednog velikog gosta Festivala, koji je tako\u0111er sudjelovao u razgovoru, izme\u0111u ostalog, i sam postavljaju\u0107i pitanja kolegi o snimanju njegovog prvijenca. Pitanja je postavljala i publika, a moje pitanje bilo je vezano za gornju izjavu. Pitala sam kako je mogu\u0107e voljeti te ljude. Mogu razumjeti da ih mo\u017eemo sa\u017ealjevati, mo\u017eemo razumjeti za\u0161to su takvi, mo\u017eemo ih i opravdati kao \u0161to \u010dini autor filma (takvi su jer su ih okolnosti \u017eivota u\u010dinile takvim, takvi su zbog utjecaja dru\u0161tva, bez obzira koje bilo dru\u0161tveno ure\u0111enje). Ali kako mo\u017eemo voljeti one kojima treba opravdanje?<\/p>\n

Odgovor je opet po\u010deo iz op\u0107eg humanisti\u010dkog stava. Nemamo pravo na ‘judging’. Bez obzira kakvi bili ljudi, mi ih nemamo pravo prosudjivati ni osu\u0111ivati. Iz toga je nekako mutirala tolerancija do ljubavi. Ali prije nego otkrijemo kako tu bo\u017eju blagost mogu posti\u0107i svi ljudi, prakti\u010dki, a ne kao teoretski stav ili floskulu koja ih u vlastitim o\u010dima \u010dini ve\u0107im ili boljim ljudima, prepoznajemo je kao\u00a0 potencijal velikih ljudi. Stvaralaca. Mora\u0161 voljeti ljude da bi stvarao za njih (i kad trpi\u0161 zbog njihova nerazumijevanja, \u010dak i kad zna\u0161 da ti ljudi radije gledaju sapunice nego filmove u kojima se brani njihovo dostojanstvo). Takvi su i rijetki likovi u djelima stvaralaca (sjetimo se Alekseja Karamazova ili kneza Lava u Idiotu). Nisam dalje i\u0161la u polemiku jer se od karaktera likova Obiteljskog gnijezda diskusija razvila o drugim aspektima filma, ali nisam prestala razmi\u0161ljati. \u0160to kad bismo tim ljudima dali ono o \u010demu sanjaju? Stan, na orimjer. Da\u00a0 li bi postali druga\u010diji? Ali u kakvim stanovima (ku\u0107ama) \u00a0se ra\u0111aju Chabrolovi (anti)junaci? Jesu li dru\u0161tvene prilike same odgovorne za\u00a0 ljudske slabosti ili je slaba sama ljudska priroda?<\/p>\n

\"Fotografija<\/p>\n

Obiteljska klopka<\/em><\/strong><\/p>\n

B\u00e9la Tarr je u stanju voljeti svoje male likove ‘stije\u0161njene \u017eivotom’, svoje ‘bijedne ljude’ (opet asocijacija na Dostojevskog). Pri\u010dao nam je kako je snimio svoj prvi film s dvadeset dvije godine, kad je odlu\u010dio pokazati ne uljep\u0161anu stranu \u017eivota, ve\u0107 \u017eivot\u00a0 koji vode obi\u010dni ljudi, ve\u010dina ljudi (a ne marginalci, kako su komentirali slu\u017ebeni izvori). ‘Obiteljsko gnijezdo’ (Family Nest) naziv je koji je filmu dodijeljen za inozemni plasman, dok je u izvornom naslovu umjesto ‘gnijezda’ ne\u0161to kao vatrena klopka ‘fire trap’, po Redateljevom prijevodu. Film je snimio\u00a0 1977. godine, to\u010dno prije 40 godina, naglasio je, u rujnu. To je iz prve ruke dobiven podatak (u IMDb evidenciji navedena je 1979., vjerojatno godina kad se film pojavio ‘u svijetu’).<\/p>\n

Film govori o radnicima tvornice salame koji \u017eive pritisnuti egzistencijskim problemima, me\u0111u kojima je najve\u0107i stambeni problem. Obitelj\u00a0 s desetak \u010dlanova u tri generacije \u017eivi u nepodno\u0161ljivo sku\u010denom prostoru i u toj situaciji izbijaju krajnja obilje\u017eja njihovih karaktera i odnosa.<\/p>\n

Film je snimljen minimalnim sredstvima, u minimalnom vremenu (pet dana), na izravnim lokacijama,\u00a0 bez (pravih) glumaca, ali je pravi igrani film. Natur\u0161\u010dici fasciniraju u svojim mu\u010dnim ulogama. A razlog je taj \u0161to ih je, kako sam B\u00e9la Tarr ka\u017ee, na audicijama pomno birao. Nisu dobili tekst koji \u0107e govoriti, ve\u0107 su birani likovi koji \u0107e u odgovaraju\u0107oj situaciji ‘prirodno’ reagirati prema o\u010dekivanjima redatelja.<\/p>\n

Pored izvanredne protagonistice (radnice u tvornici,\u00a0 koja s djetetom \u017eivi u obitelji supruga koji je dvije godine u vojski), i dojmljivih epizodista, istaknut je lik \u00a0prijetvornog, neugodnog, brbljavog i samodopadnog patera familiasa.\u00a0 Za njega se osobito zainteresirao Abel Ferara, ‘Koji je to lik, Hej, Man’, odu\u0161evio se. Na njegovo pitanje o daljnjoj suradnji s\u00a0 glumcima iz svog prvog filma, Tarr\u00a0 je rekao da je anga\u017eirao neke od njih, na primjer, u ‘Sotonskom tangu’\u00a0 (1994.) i drugim, ali otac iz ‘Obitelji’ bio je ‘dobar samo za ovu ulogu’.<\/p>\n

Poslije filma… sna\u017eniji<\/strong> <\/em><\/p>\n

Razmi\u0161ljala sam o jo\u0161 jednom lijepo fomuliranom stavu B\u00e9le Tarra. Iako skromno ocjenjuje ‘svoj engleski’ i prigu\u0161uje se u ulozi sitnog starog \u010dovjeka, koji ne mo\u017ee promijeniti svijet, B\u00e9la Tarr zra\u010di govorni\u010dkom snagom gotovo kao redateljskim izrazom. \u010cak i kad inzistira na jednostavnosti i izbjegavanju\u00a0 metafora i drugih literarnih figura u intepretaciji filmskog djela (koje koriste filmski kriti\u010dari, nasmije\u0161io se jo\u0161 jednom sugovorniku u Razgovoru, ‘slu\u017ebenom uvodni\u010daru i analiti\u010daru Festivala, Jonathanu Rosenbaumu), Tarr govori sugestivno i poticajno. U pitanju o utjecaju filma mo\u017ee imati na gledatelje, a znamo koliko je tu razli\u010ditih (i to\u010dnih) mi\u0161ljenja, za B\u00e9lu Tarra najva\u017enije je da li izlazimo iz kina sna\u017eniji. Stronger, or not, to je bitno, ka\u017ee. I to je to\u010dno. A s obzirom na teme, na\u010din prikaza, pa \u010dak i trajanje njegovih filmova\u00a0 (vidi Sotonski tango, na primjer, sedam i pol sati!), mo\u017eemo zaklju\u010diti da njegov gledatelj ve\u0107 treba biti sna\u017ean, ne samo da izdr\u017ei pritisak kralje\u017enice u sjedalu kina, ve\u0107 \u00a0izdr\u017ei i sliku svijeta koju mu pokazuje. To je pokazao i broj gledatelja na dragocjenoj zagreba\u010dkoj projekciji od podne do osam nave\u010der\u00a0 31. sije\u010dnja 2017., s dvije kra\u0107e stanke u originalno postavljenom ritmu.<\/p>\n

Do sljede\u0107ih Filmskih mutacija imamo vremena za jo\u0161 sna\u017enije razmi\u0161ljanje.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, u Zagrebu 01.02.2017.<\/strong><\/p>\n