{"id":24791,"date":"2015-12-15T22:25:34","date_gmt":"2015-12-15T21:25:34","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=24791"},"modified":"2015-12-15T22:26:40","modified_gmt":"2015-12-15T21:26:40","slug":"knjizevnost-za-djecu-i-mlade-i-knjizevnost-za-odrasle-pise-nikola-simic-tonin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=24791","title":{"rendered":"Knji\u017eevnost za djecu i mlade i knji\u017eevnost za odrasle [pi\u0161e Nikola \u0160imi\u0107 Tonin]"},"content":{"rendered":"

PERSPEKTIVA PODJELE<\/strong><\/h3>\n
\n
\n
\"Knjige<\/a><\/dt>\n
Knjige ; Foto RJ<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Knji\u017eevnost za djecu i mlade i knji\u017eevnost za odrasle<\/strong><\/h3>\n

Sa\u017eetak: Ovaj rad o perspektive podjele, \u017eeli promi\u0161ljati knji\u017eevno-teorijski problem podjele knji\u017eevnosti: na onu za djecu i mlade<\/em> i na onu za odrasle<\/em>. Postoji li uop\u0107e ta i takva razdjelnica i mo\u017ee li se o njoj uop\u0107e govoriti? \u0160to \u010dini tu podjelu, kuda ide granica, od koje knji\u017eevne to\u010dke do koje knji\u017eevne to\u010dke, knji\u017eevnoga djela,vodi ta grani\u010dna crta.<\/p>\n

Rad je podijeljen u dva dijela. Knji\u017eevnost za djecu i mlade prikaz je pristupa dje\u010djoj literaturi i literaturi za mlade. Literatura za djecu, mlade, odrasle osvrt je na djela s tom dvojnom knji\u017eevnom namjenom: Mali princ, Pipi Duga \u010carapa, Bajke Hansa Christiana Andersena, Ivane Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107, Ante Kova\u010di\u0107a, Mate Lovraka, Branka \u0106opi\u0107a i J. K. Rowling – Harry Potter.<\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di: perspektiva podjele, knji\u017eevnost za djecu i mlade, knji\u017eevnost za odrasle, dvojna literatura, narativni okvir, pedago\u0161ka i obrazovna uloga, socijalna standardizacija, dje\u010dja literatura, upitnost razdiobe, novo poimanje knji\u017eevnosti za djecu i mlade\u017e, ukidanje granice, bezgrani\u010dnost literature, podjela knji\u017eevnih djela na dobra i lo\u0161a knji\u017eevna djela.<\/p>\n

Knji\u017eevnost za djecu i mlade<\/strong><\/h3>\n

Odgojna i obrazovna uloga razlikuje knji\u017eevnost za djecu i mlade od knji\u017eevnosti za odrasle. Kako navode mnogi pedagozi, struka<\/em>, prou\u010davatelji knji\u017eevnosti za djecu i mlade, u novije vrijeme sve vi\u0161e i vjerske ustanove kao i nasrtljivije politi\u010dari. Mnogi govore i o razdjelnici izme\u0111u dje\u010dje knji\u017eevnosti i knji\u017eevnosti za mlade. Milan Crnkovi\u0107<\/strong> navodi da se te razdjelnice naziru u tematici poput puberteta, tjeskobe odrastanja i te\u0161ko\u0107e u prihva\u0107anju dru\u0161tva; u likovima; u pristupu tematici te u izrazu. Vidno nestaje analiti\u010dka lako\u0107a pristupa kakvu imamo u romanima o djetinjstvu, u primjerima: igra kao zamjena za ozbiljne \u017eivotne aktivnosti, pothvat u igri, hrabrost, nesebi\u010dnost i juna\u0161tvo, potvrda junakove vrijednosti, drugarstvo i dje\u010dje simpatije, ljubavi, obvezatni i neupitni uspjeh junaka, pobjeda dobra nad zlim, pravde nad nepravdom i sretan zavr\u0161etak u op\u0107em ozra\u010dju vedrine. Nerijetko u romanu za mlade, ‘upada u o\u010di’, ostaje, pojednostavljen pristup, nedotjeran i ‘s vrha’, bez dubine, bez da se zagrebe dublje u pristupu i izrazu, a katkad se u dje\u010dji roman unose osobine karakeristi\u010dne i znakovite za roman za mlade. O temi podjele knji\u017eevnosti na onu za djecu i mlade i onu za odrasle, izda\u0161na je tema o kojoj bi se moglo nadugo i na\u0161iroko pisati, raspravljati, govoriti. Gdje je granica gdje dje\u010dji svijet prestaje, tko ju odre\u0111uje i iscrtava? Mogu li se poneke odrasle osobe nositi s nimalo lakim temama poput egzistencije \u010dovjeka, njegove socijalizacije, socijalnih problema? Iskustvom koje gor\u010da \u2013 kao svako iskreno iskustvo. Ova i jo\u0161 toliko njih\/tih pitanja, mogu se staviti u okvir ovoga problema. Pa i sam problem je zapravo pitanje: Postoji li literatura koja je namijenjena za djecu i mlade? Postoji li literatura samo za odrasle? Od davnih davnina <\/em>(usmeno pripovijedanje) tra\u017eili su se na\u010dini za pristup djeci, u novije vrijeme razvojem znanosti prou\u010dava se dje\u010dja psiha, dje\u010dji svijet.Pisci za djecu odavno binapustili<\/em> djetinjstvo i svojim\u00a0 pisanjemnastojali\u00a0 se u njega vratit. Neki s dobrom namjerom i uspjehom. A neki, ba\u0161 i ne. Ne tako davno<\/em> smatralo se manje vrijednim knji\u017eevnike koji su pisali za djecu. S novim spoznajama mijenjao se i stav o takvoj literaturi ali i knji\u017eevnicima: drugi i druga\u010diji ‘moderniji likovi’, na\u010dini izra\u017eavanja, jezik, tehnolo\u0161ki dosezi modernoga doba, mobilne aplikacije, dru\u0161tvene mre\u017ee… dje\u010dje vrijednosti.<\/p>\n

U 20. stolje\u0107u glavno svojstvo dje\u010dje literature postalo je odgojno i obrazovno. Ovakav pristup u ve\u0107ini slu\u010dajeva i danas je na djelu. Djeca u\u010de (ne)potrebne sadr\u017eaje, i u krivo vrijeme<\/em>. Ono \u0161to se bitno po\u010delo mijenjati u suvremenome pristupu jest pro\u0161irivanje tematike u dje\u010djoj literaturi, ispreplitanje s literaturom za odrasle, pomicanje ili potpuno brisanje te i takve granice, progovaranje odraslima kroz svijet djeteta. Unato\u010d tomu \u0161to je ovaj problem prisutan, nema mnogo istra\u017eiva\u010dkih \u010dlanaka, a znanstvenih radova koji govore o ovoj temi skoro pa da i nema. Sli\u010dno je pisao i Oton \u017dupan\u010di\u010d. Zastupao je gledi\u0161te da najbolja djela za odrasle ne moraju, a \u010desto i nisu najbolja za djecu, a svako dobro djelo za djecu je dobro i za odrasle.<\/em> (Rajko Glibo).<\/p>\n

Dijete voli saznati \u0161to je u svijetu koji ga okru\u017euje i pokazuje veliku znati\u017eelju za svaku knji\u017eevnu rije\u010d bilo proznu ili pjesni\u010dku. Od djeteta ne mo\u017eemo tra\u017eiti da se opredjeljuje prema vrijednostima, mada ne mo\u017eemo zaobilaziti njegovo mi\u0161ljenje. Dijete treba odgajati u pismenosti i ljubavi prema \u010ditanju, usvajanju vokabulara kroz morfologiju, sintaksu, bogate\u0107i tako hod prema svom spoznajnom obzoru (svoj spoznajni obzor).<\/p>\n

Dje\u010dja knji\u017eevnost<\/strong><\/h3>\n

Postoji li dje\u010dja knji\u017eevnost, pita se Milan Crnkovi\u0107 1973. u svojoj knjizi Dje\u010dja knji\u017eevnost, \u0160kolska knjiga Zagreb 1973., pa nastavlja: Knji\u017eevnost za djecu kao posebna vrsta nacionalne knji\u017eevnosti, razgranata i bogata knji\u017eevnost koja ima svoje norme, svoju tematiku i svoje \u010ditaoce, danas je stvarnost koju mnogi pre\u0161u\u0107uju, ali je nitko ne mo\u017ee nijekati. Izlozi su puni knjiga \u0161to su ih izdava\u010di namijenili djeci, dnevni listovi imaju dje\u010diju stranu, izlaze mnogobrojni dje\u010dji \u010dasopisi koji se \u010dak diferenciraju prema dje\u010djem uzrastu; radio \u2013 stanice i televizijski studiji imaju svaki dan rezervirano vrijeme za dje\u010dje emisije; u gradovima su otvorene brojne knji\u017enice u kojima se na policama nalaze samo takve knjige koje tra\u017ee i \u010ditaju djeca; mnogi se pisci danas bave isklju\u010divo pisanjem knjiga za djecu i poznati su kao dje\u010dji pjesnici i pripovjeda\u010di. <\/em>(str. 5.)<\/p>\n

Koliko je ovaj tekst daleko od ovoga dana\u0161njega, sada-vremena, pa ba\u0161 i ne, nepobitno stoji i u ovome vremenu, samo \u0161to su se neki segmenti teksta, onih njegovih dijelova na koje ukazuje razvili u neslu\u0107ene i neo\u010dekivane oblike, uz svakovrsnu marketin\u0161ku potporu. Knjiga je postala roba koja se uz reklamu, marketing, promocije, dizajn, medije, plasira i prodaje i u sve navedeno ula\u017ee se i zara\u0111uje ne mali novac<\/em>. Za potrebe ovoga rada poslao sam upite na preko stotinu knji\u017enica \u0161irom Lijepe na\u0161e, o naj\u010ditanijim i najposu\u0111ivanijim knjigama u knji\u017enicama i od dobivenih rezultata sa\u010dinio ovu listu na dan 23. kolovoza 2015.<\/p>\n

Knjige za mlade\u017e, doma<\/em><\/strong>\u0107<\/em><\/strong>i autori: <\/em><\/strong>1. <\/strong>Miro Gavran: Profesorica iz snova\u00a0<\/em><\/strong>(roman). 2. <\/strong>Sanja Pili\u0107:\u00a0Jesam li se zaljubila <\/em><\/strong>(roman). 3. <\/strong>Pavao Pavli\u010di\u0107: Petlja\u00a0<\/em><\/strong>(roman). 4. <\/strong>Jasminka Tihi \u2013 Stepani\u0107: Ba\u0161 kao Harry Potter\u00a0<\/em><\/strong>(zbirka pri\u010da). 5. <\/strong>Anto Garda\u0161: Filip, Dje\u010dak bez imena <\/em><\/strong>(roman).<\/em><\/p>\n

Knjige za mlade\u017e, strani autori: <\/em><\/strong>1<\/strong>. <\/strong>Kate DiCamillo: Sve zbog Winn \u2013 Dixieja\u00a0<\/em><\/strong>(roman). 2. <\/strong>Antoine de\u00a0 Saint – Exupery: Mali princ <\/em><\/strong>(roman).\u00a03. <\/strong>J. K. Rowling: Harry Potter \u2013 i odaja tajni <\/em><\/strong>(roman). 4. <\/strong>Jeff Kinney: Gregov dnevnik <\/em><\/strong>(roman).<\/em><\/p>\n

Knjige za mla<\/em><\/strong>\u0111<\/em><\/strong>i uzrast, doma<\/em><\/strong>\u0107<\/em><\/strong>i autori:<\/em><\/strong> 1. <\/strong>Sanja Polak: Dnevnik Pauline P. <\/em><\/strong>(roman).\u00a02<\/strong>. Desa Muck: Anica i velike brige <\/em><\/strong>(ilustrirana pri\u010da, ilust. Ana Ko\u0161ir). 3. <\/strong>Ivana Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107: \u0160egrt Hlapi\u0107 <\/em><\/strong>(roman). 4. <\/strong>Hrvoje Kova\u010devi\u0107: Tajna crne kutije <\/em><\/strong>(roman). 5. <\/strong>Maja Glu\u0161\u010devi\u0107: Tajna tihe uvale <\/em><\/strong>(roman).<\/p>\n

Knjige za mla<\/em><\/strong>\u0111<\/em><\/strong>i uzrast, strani autori:<\/em><\/strong>1. <\/strong>Goscinny \/ Sempe: Nikica <\/em><\/strong>(pri\u010de). 2. <\/strong>Franceska Simon: Grozni Grga <\/em><\/strong>(ilustrirana novela). 3. <\/strong>Richard i Florence Atwater: Pingvini gospodina Poppera <\/em><\/strong>(roman). 4. <\/strong>Enid Blyton: Pet prijatelja na otoku s blagom <\/em><\/strong>(roman).5. <\/strong>Branko \u0106opi\u0107: Je\u017eeva ku\u0107ica <\/em><\/strong>(pjesma).<\/em><\/p>\n

Tragom re\u010denoga nezaobilazno se name\u0107u kao dje\u010dji hrvatski klasici, od onih vremena do danas: Jagoda Truhelka, Ivana Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107, Mato Lovrak, Milivoj Mato\u0161ec, Ivan Ku\u0161an, Hrvoje Hitrec, Zvonimir Mil\u010dec, Gligor Vitez, Zvonimir Balog, Pajo Kani\u017eaj, Luko Paljetak, Sun\u010dana \u0160krinjari\u0107, Nada Ivelji\u0107, Vi\u0161nja Stahuljak, Nikola Pulji\u0107, Anto Garda\u0161, Jo\u017ea Horvat, Zlatko Krili\u0107, Tito Bilopavlovi\u0107, Bo\u017eidar Prosenjak.<\/p>\n

Kao i sve u Hrvatskoj i oko Hrvatske i dje\u010dji roman u hrvatskom jeziku u svojim po\u010detcima nije pripovijedao o dje\u010djim vrijednostima. Roman je bio dje\u010dji tek nominalno \u2013 djeca su bili glavni likovi ili su likovi djece uvedeni kao fokalizatori. Sputavan i ograni\u010davan, bio je dio dobro smi\u0161ljene dru\u0161tvene kontrole, pre\u0161u\u0107enoga dogovora. Mnogo je vremena trebalo da se uspiju razviti pripovjedni postupci koji su karakteristi\u010dni za dje\u010dji roman, da pripovijedanje ide o dje\u010djem svijetu kroz dje\u010dje vrijednosti<\/em>. Od dje\u010djeg romana po sebi, do dje\u010djeg romana za sebe, mijenjao se ne samo pristup likovima djece ve\u0107 i odnos prema likovima odraslih. Slika odraslih promotrenih iz o\u010diju djeteta ne odgovara predo\u017ebi koju odrasli imaju o sebi. Jedan od primjera takvog romana u kojem je odraslom \u010ditatelju postalo jasno da se stavovi djece i statvovi odraslih razlikuju te da djeca nisu uvijek ta koja su u krivu, roman je to: Tugomila <\/em>izuzetno \u010ditan i od kritike hvaljen, Jagode Truhelke autorice autenti\u010dnog umjetni\u010dkog glasa koja mnogo dr\u017ei do klasi\u010dnih vrijednosti\u00a0 iz 1894.<\/p>\n

Dok je Tugomila kao dijete u osobi u\u010diteljice Magdi\u0107 mogla naslutiti plemenitost i uzvi\u0161enost, dru\u0161tvo (u liku gospo\u0111e Pejakovi\u0107) to naprosto ne mo\u017ee prepoznati u u\u010diteljici Tugomili usprkos svoj Tugomilinoj u\u010denosti i naobrazbi. A to onda zna\u010di da su djeca u stanju prepoznati (upravo zbog neiskvarenosti i nevinosti svoje du\u0161e) plemenitosti poziva u\u010diteljice i to zauzimaju za svoj ideal, dok odrasli (dru\u0161tvo), inficirani predrasudama i hipokrizijom, to nisu u stanju. Tako se u Truhelkinom romanu zapravo suprostavljaju svi pogledi: pogled djece i pogled odraslih na u\u010diteljsko zvanje. I prvi put dje\u010dji pogled je u stanju proniknuti u su\u0161tinu<\/em>, a zamagljeni pogled odraslih ostaje na povr\u0161ini, u krugu ta\u0161tine, dru\u0161tvenih obzira. I, prvi put je dje\u010dje gledi\u0161te<\/em> nadre\u0111eno onom gledi\u0161tu odraslih<\/em>.<\/p>\n

Uz pristup likovima, te dje\u010djem svijetu, daljnjim razvojem knji\u017eevnosti za djecu dolazi do njene obrazovne i pedago\u0161ke uloge. U 20. stolje\u0107u pa i dan danas, vode se polemike, oko njezina (knji\u017eevnost za djecu i mlade) definiranja. Pedagoge i politi\u010dare treba uvjeravati da je: dje\u010dja knji\u017eevnost umjetnost, a ne sredstvo odgoja iliideologiziranja<\/em>, s punim pravom primjetio je Milan Crnkovi\u0107.<\/p>\n

Kao za toliko drugoga dobroga i (ne)dobroga i oko ove podjele upirao se prst u Austrougarsku. Govorilo se i jo\u0161 se uvijek u nekim znanstveno-knji\u017eevnim krugovima govori, kao \u0161to nam je uredila zemlji\u0161ne knjige, Austrougarska, tako nam je pored toliko toga drugoga imala svoje prste i u razdjelnici unutar\u00a0 knji\u017eevnosti donesenim pravilima i uzansama, prenesenim iz svoga knji\u017eevno-kriti\u010dkoga dosega, perspektive podjele u podjeli knji\u017eevnosti na knji\u017eevnost za djecu i mlade\u017e i knji\u017eevnost za odrasle?<\/em><\/p>\n

Istra\u017eivanja ruskih formalista i francuskih strukturalista potakla su ve\u0107 plodnije razgovore iz kojih se ocrtavala i jedna, mogu\u0107a teorija knji\u017eevnosti za djecu.<\/p>\n

Dr\u017ealo se te podjele dugi niz godina gotovo do dana\u0161njih dana, bez propitivanja \u2013 bez dovo\u0111enja u pitanje, kao Svetoga pisma. No svjetske promjene, civilizacijska dostignu\u0107a uvjetovala su promjene u svijetu knji\u017eevnosti nisu mogle, sve da su izrijekom i htjele, zaobi\u0107i ni nas. Raznim tehni\u010dkim pomagalima svijet je postao tako doku\u010div,’zapravo’ izravno susjedstvo – zajedni\u010dko dvori\u0161te. Sva doga\u0111anja na kugli zemaljskoj<\/em>, svaka nova vijest u nepun minut obi\u0111e \u010ditav svijet. Pa, ni literatura za djecu i mlade nije mogla biti izuzeta iz tih promjena nedotaknuta novim dobom.<\/p>\n

Dana\u0161nji desetogodi\u0161njaci s lako\u0107om \u010ditaju Dickensa ili \u0160enou i ne pada im na pamet da gube vrijeme uz knjige o mecama i macama… \u2013 Kritika za djecu \u2013 \u0161to je to? <\/strong><\/em>Ten\u017eera, Veselko: Makar se i posva\u0111ali, <\/em><\/strong>Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, Zagreb 1988., str. 203.<\/p>\n

Jo\u0161 uvijek se dijete kao \u010ditatelj patronizira – samo odrasli mogu odlu\u010diti \u0161to je za njega dobro sustavnim izbjegavanjem odabira novih lektirnih naslova i davanja ve\u0107e slobode samostalnom odabiru (povjerenje u spoznajne sposobnosti mladih osoba i djece) nametanjem lektire koju nitko, ili tek na te\u0161ku muku, pod mus i moranje<\/em> pro\u010dita- djetetu ‘prava’ umjetnost nije dostopna bez nadzora stariji.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se osporiti, partitura smislovlja,niti itko zdrave pameti ide za tim,<\/em>osporiti odgojnu i obrazovnu ulogu dje\u010dje literature, me\u0111utim ne smije se stavljati dje\u010djeg \u010ditatelja u okove okvira niti podcjenjivati dje\u010dju literaturu i autore tih uradaka. Pisati dobro za djecu jednako je te\u0161ko kao i za odrasle, pa i te\u017ee. Djeca \u010ditaju srcem. Prihva\u0107aju ili odbijaju – nema sredine, prostora za nagovor, knji\u017eevno-kriti\u010dko-nagovara\u010dke uloge. Djeci se vi\u0161e ne mo\u017ee re\u0107i: to je dobro samo ti to jo\u0161 ne razumije\u0161… a kada to ne razumije, kada to ne dopire do njega, ona i ne pose\u017eu za njim ne uzimaju ga za \u010ditanje. Pisanje za djecu pustolovina je duha.Poprili\u010dan je broj u Hrvatskoj \u201eknji\u017eevnika za djecu i mlade\u017e\u201c onih koji su: ‘savim dobri ali djeci nezanimljivi’ – knji\u017eevnika reporta\u017enih zapa\u017eanja dogodov\u0161tina iz njihove mladosti, djetinjstva i dje\u010da\u0161tva. Te\u0161ko\u0107a je kada takvim pri\u010dama dana\u0161nju djecu poku\u0161avaju privu\u0107i na svoj pripovjeda\u010dki kolosijek. Ne treba pisati bez nadahnu\u0107a (odavno utvr\u0111ena \u010dinjenica), kontinuirano treba brusiti svoj knji\u017eevni izraz sustavnim radom na sebi, \u010ditanjem i izu\u010davanjem autenti\u010dnog knji\u017eevnog izraza knji\u017eevnih velikana<\/em>. Umjetnost – “storuki Pygmalion”.U alkarsko ni\u0161ta<\/em> tro\u0161e se ti i takvi knji\u017eevnici prega\u017eeni vremenom i u ni\u0161ta tro\u0161e svoj \u201estvarala\u010dki potencijal\u201c. Ogledala su sami sebi.<\/p>\n

Tema ljubavi u dje\u010djoj knji\u017eevnosti dugo je bila pod kontrolom pedago\u0161ke cenzure, dugo nije bilo mjesta za tu temu, nije se rado o njoj<\/em>… U\u0161la je u dje\u010dju knji\u017eevnost na mala vrata javljaju\u0107i se najprije kao sporedni element, uglavnom u funkciji\u00a0 \u0161to plasti\u010dnijeg,\u00a0 \u017eivotnijeg oblikovanja lika ili tek dodavanja kolorita, ukrasa, glavnoj tematici. U sredi\u0161te su je prvi postavili pjesnici. U jednome osvrtu napisao sam kako su: pjesnici i izmislili ljubav, kako bi pisali pjesme.<\/em><\/p>\n

Prema Ludwigu Baueru: Knji\u017eevnost za djecu u svojim se bitnim odlikama ne razlikuje od knji\u017eevnosti za odrasle. I jedna i druga mogu se do\u017eivljavati kao prijenos estetske informacije na prvome mjestu; i jedna i druga moraju biti umjetni\u010dki dojmljive i uvjerljive. Ali svijet odraslih i svijet djece nije jednak<\/em>.<\/p>\n

Knji\u017eevnost kao ku<\/strong>\u0107<\/strong>na pomo<\/strong>\u0107<\/strong>nica pedagogije<\/strong>, <\/strong>Ten\u017eerin naslov kao izraz analitike osebujne li\u010dnosti: Odrastanje, svijet djeteta, obilje\u017een je neprekidnim procesom odgoja i u\u010denja. U\u010denje je usvajanje znanja, a odgoj usvajanje eti\u010dkih pravila i navika koje omogu\u0107avaju uspje\u0161nu socijalizaciju. Odgoj po\u010dinje vrlo rano, u vrijeme prvihspoznaja; dijete \u0107e uo\u010div\u0161i maj\u010dino negodovanje dobiti prvu lekciju iz etike, a od tog trenutka odgoj je neodjeljiv dio odrastanja. Sve to ukazuje na tu korespodenciju do\u017eivljaja knji\u017eevnog djela s ne\u010dijim iskustvom u naj\u0161irem zna\u010denju te rije\u010di. Djetetu upravo zbog te korespodencije, sveprisutni odgoj mo\u017ee, ali i ne mora predstavljati zna\u010dajnu dimenziju. Odgoj je u biti vrijednosna kategorija koja uklju\u010duje, osim stjecanja znanja, i intenciju, stremljenje prema usvajanju pozitivnih kulturnih, duhovnih i eti\u010dkih vrijednosti koje omogu\u0107avaju izgradnju osobnih stavova i cjeloviti razvoj osobnosti.<\/em>– Ten\u017eera, Veselko: Makar se i posva\u0111ali, <\/em><\/strong>Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, Zagreb 1988., str. 156.<\/p>\n

Spoznaja koju je iznjedrio ovaj istra\u017eiva\u010dki rad (s pretenzijama znanstvenosti) je: odsutnost odgojne, odnosne eti\u010dke dimenzije tako\u0111er mo\u017ee prenijeti odgojnu, odnosno eti\u010dku poruku. Stoga nikako ne treba podcjenjivati dje\u010djeg \u010ditatelja.<\/p>\n

Knji\u017eevnost za mlade<\/strong><\/h3>\n

Analizom tematske orijentiranosti romana za mlade vidljiva je zastupljenost, i kod doma\u0107ih i kod stranih autora, obrada svih tema koje su donedavno bivale nazivane tabu temama<\/em>. Tako je tematski raspon postao vrlo \u0161irok: od prvih ljubavi, prvih seksualnih iskustava, trudno\u0107e, incesta, silovanja, preko slo\u017eenih, \u010desto okrutnih odnosa u obiteljskom krugu, poput alkoholizma i drugih poroka u obitelji, bijeg od ku\u0107e i poku\u0161aj osloba\u0111anja od roditeljskog autoriteta, roditelja kao mjerne jedinice, kontrole i stege, prijestupni\u0161tva sve do ovisnosti, narkomanije, psihi\u010dkih i drugih te\u0161kih bolesti i smrti.<\/p>\n

Dubravka Te\u017eak u svom \u010dlanku Suvremena anga\u017eirana pri\u010da za mlade\u017e, <\/em>navodi: S razvojem posebnog dijela dje\u010dje knji\u017eevnosti za onu djecu koja su ve\u0107 na izmaku djetinjstva (young adults) sve vi\u0161e u knji\u017eevnost prodiru\u00a0 teme povezane uz ljudska prava. Naime \u010ditatelj od \u010detrnaest, petnaest godina ve\u0107 ima poprili\u010dno razvijenu svijest i sposobnost da izgradi vlastite stavove o dru\u0161tvu u kojem \u017eivi. Anga\u017eirana pri\u010da (politi\u010dki socijalno) zamjenjuje sada pedago\u0161ku prei\u010du koja se javlja u knji\u017eevnosti za djecu do deset, dvanaest godina kada ih putem literature \u017eeli pou\u010diti.<\/em>(…) Mlade se sada putem knji\u017eevnih djela informira o ljudskim problemima u cijelom svijetu, poku\u0161ava ih se senzibilizirati za ozbiljnost problema koji se vrlo \u010desto umanjuju ili \u010dak poku\u0161avaju prikriti.<\/em><\/p>\n

U knji\u017eevno-kriti\u010dkoj misli Dubravke Te\u017eak treba naglasiti podcrtavanje iznimno zna\u010dajne pojave u svijetu knji\u017eevnosti za djecu i mlade kod nas, pojavu autorice Silvije \u0160esto, koja se po rije\u010dima Dubravke Te\u017eak svojim prvim romanima Vanda i Debela pojavila na knji\u017eevnoj sceni kao spisateljica koja dobro poznaje tinejd\u017eersku svakodnevicu i <\/em>uspijeva je vje\u0161to oblikovati u zanimljivo narativno tkivo.<\/em> To potvr\u0111uje i roman Ne, hvala! <\/em>koji je tako\u0111er socijalo \u2013 psiholo\u0161ki.<\/p>\n

Sve prisutnija su izbjegavanja i izostavljanja religijskih i politi\u010dkih tema u literaturi za mlade iz straha pisaca od mogu\u0107ih ideologiziranja i manipuliranja mladima, zabilje\u017eeno, \u017eivljeno \u2013 ne ponovilo se, nametanje lika i djela \u201edruga\u201c Tita, \u201enajve\u0107ega sina na\u0161ih naroda i narodnosti\u201c kulta li\u010dnosti kakav sada gledamo po mnogim nedemokratskim zemljama, iste one sletove s mladima, pjesme o \u201evelikome vo\u0111i\u201c \u201eprijatelju mladih\u201c nametanje njegovoga obrasca djetinjstva kao \u201esvetoga puta odrastanja\u201c. U\u010denje napamet<\/em>, naizust, pjesama o Titu. Tada se smatralo veleizdajom da koji od u\u010denika ne zna sve o djetinjstvu uz rijeku Sutlu, o Kumrovcu, o psu uz kojeg je \u201eveliki sin prohodao\u201c. Zbog tih i takvih propusta, kojih jednostavno nije smjelo biti<\/strong> letjeli su u\u010ditelji, nastavnici, direktori (ravnatelji) iz slu\u017ebe i rijetko bi se i nikako nakon tog \u201epropusta\u201c mogli vi\u0161e ikada zaposliti u struci. Knji\u017eevnici za djecu i mlade, ako ne bi uradili ni jedan rad o tom ideolo\u0161ki obojenom friziranome djetinjstvu, navla\u010dili bi o\u010di sumnje raznih slu\u017ebi na sebe koje bi im onda od \u017eivota u\u010dinili pakao.<\/p>\n

Ovakvo izbjegavanje, izostavljanje, i bojkotiranje, pou\u010deni ranijim iskustvom \u201euz mar\u0161ala Tita\u201cmo\u017ee se smatrati pozitivnim jer mladima ionako okolina ve\u0107 previ\u0161e toga name\u0107e, ideologizira i poku\u0161ava njima manipulirati. Djeci se zaokolnim<\/em> putovima plasiraju video igre na te i druge im (ne)primjerene teme i razne druge tehni\u010dke novotarije ugra\u0111ene u mobitele, ra\u010dunala…<\/p>\n

S druge strane, mo\u017eda su jednim dijelom ipak ovakve teme i po\u017eeljne kako bi se mlade pustilo neka sami rasu\u0111uju: o upitnim moralnim vrijednostima neke religije, razdvajanje vjere od dru\u0161tvene zbilje (poput primjerice polo\u017eaja \u017eena u Islamu, umotavanje, skrivanje lica, higijenske navike, prehrana, pojava ekstremnoga Islama, Alkaide, mud\u017eahedina, d\u017eihada, ISHIL – a, ‘kultura \u017eivljenja’, tz. Islamske dr\u017eave…)., ili na\u010delima neke politi\u010dke stranke, ideologije, kulta li\u010dnosti, diktatorima, diktaturi poput primjerice komunizma, komunisti\u010dkih diktatora, fa\u0161izma, nacizma, njihovih diktatora.<\/p>\n

Ovakvim pristupom, od tema pa sve do na\u010dina izra\u017eavanja, literatura za mlade umnogome se prepli\u0107e s literaturom za odrasle, dublje udubljava, kao istosmjerna i naizmjeni\u010dna struja. <\/em>(\u017daklina Kutija, prof). Na ova i mnoga pitanja, nametnuta im iz industrije zabave, video i drugih suvremenih ra\u010dunalnih igrica, mladi tra\u017ee odgovore suo\u010deni i s problemima me\u0111u vr\u0161njacima, u obitelji, problemima koji obuhva\u0107aju sve dobne skupine: alkohol, pu\u0161enje, droga, pedofilija, nasilje prema drugima i prema sebi \u2013 tamne strane \u017eivota. Zar nije knji\u017eevnost izvrsna mogu\u0107nost za dati te<\/em> tra\u017eene odgovore.<\/p>\n

Brisanje granica literaturi djece i odraslih<\/strong><\/h3>\n

Kako je u prethodnom poglavlju navedeno, danas se kroz literaturu za djecu sve vi\u0161e govori o ekologiji, obiteljskim i dru\u0161tvenim problemima te seksu i opijatima, alkoholu, drogi i… Takva tematika posebno je prisutna u knji\u017eevnosti za mlade\u017e u koju sve vi\u0161e prodiru te\u0161ke \u017eivotne teme. Mnogi teoreti\u010dari i pisci danas govore o brisanju granice izme\u0111u dje\u010dje i takozvane knji\u017eevnosti za odrasle<\/em>te u skladu s tim o nedostatku pedagogije ili \u010dak antipedago\u0161koj knji\u017eevnosti za djecu.<\/p>\n

Razvojni put dje\u010djeg romana dosegao je svoj vrhunac u suvremenoj knji\u017eevnosti gdje su elementi \u201eknji\u017eevnosti za odrasle\u201c prisutni u dje\u010djim romanima, a ponekad se i odraslima progovara upotrebljavaju\u0107i elemente koji su svojstveni dje\u010djoj literaturi (Mali princ<\/strong>).<\/p>\n

Antoine de\u00a0 Saint – Exupery: Mali princ, knjiga za djecu, a i dje\u010dja knjiga za odrasle. Do pojave Maloga princa, <\/em>metafizi\u010dkoga odmarali\u0161ta du\u0161e, knji\u017eevnost za djecu uskotra\u010dna je pruga, bez drugoga kolosijeka. Pojavom ove knjige, dobiva svoj prijeko-potrebni – taj drugi kolosijek, drugi i druga\u010diji pogled u svijet djeteta. Svoju vi\u0161u razinu, ustajalom skoro pa dokumentaristi\u010dkom preno\u0161enju s koljena na koljeno, od pisca do pisca, koji kada osjete da su odrasli… pi\u0161u\u00a0 za djecu. Koju djecu? Onu koja su oni bili! Kojoj djeci? Ovoj dana\u0161njoj – uistinu ne, onoj onda\u0161njoj? Sebi samima? Jedni drugima (mo\u017eda!) stavljaju\u0107i jedni druge, u lektire za djecu… <\/strong><\/p>\n

Ta njihova do\u017eivljenost, ovoj danas djeci, ili bolje re\u0107i velikim malim ljudima, nije kul<\/em>, nije in<\/em>, u ovo vrijeme oni su Alise u zemlji \u010duda, koja oblikuju svakodnevnicu djece: Facebook, Msn, Miniclip, Funny games, Gta San Andreas… <\/em>Ona i onakva djeca kojoj se obra\u0107aju, postoje jo\u0161 samo u njima. Spoznaja dana\u0161nje djece, nagibni je vlak,\u00a0 <\/em>koji razvija neslu\u0107ene brzine, i ne staje na svakoj postaji, to i takvo pisanje, me\u0111ugradski je \u0161inobus<\/em> koji staje od ku\u0107e do ku\u0107e…<\/p>\n

Knji\u017eevnici za djecu dobrano kaskaju za svojom \u010ditala\u010dkom publikom. Znam da svako pravilo, ima i svoj izuzetak, i ono \u0161to ih ima ne dose\u017ee do ozbiljnijega i cjelovitoga znanstveno-knji\u017eevnoga osvrta, oblikuje se knji\u017eevnom pojavno\u0161\u0107u, raritetom, iznimkom ustaljenome\/ustajalome pravilu.<\/p>\n

Nitko nije do gore navedeni razgovijetnijim pogledom djeteta progledao krozknji\u017eevno \u0161tivo, bli\u017ee pri\u0161ao dje\u010djoj spoznaji, (ne)sporazumima, traga ma\u0161te, pogled je to uistinu s druge planete. Nedo\u017eivljenost crte\u017ea, nerazumjevanje je dje\u010djega pisma,upo\u010detcima djeca pi\u0161u crte\u017eima, za\u010du\u0111ena (ne)razumijevanjima tih poruka. Mali princ, <\/em>svojevrsna je slikovna psihoanaliza dje\u010dje spoznajnosti. Knjiga za djecu\/ dje\u010dja knjiga za odrasle.<\/p>\n

Me\u0111utim je li\u00a0 rije\u010d o nedostatku pedagogije ili \u010dak o anti-pedago\u0161koj knji\u017eevnosti za djecu?\u00a0 Ovakvo udvajanje dvaju naizgled razli\u010ditih svjetova dovodi do brisanja granica te trenda da ne postoji literatura namijenjena djeci i mladima. Tragom te postavke ima jo\u0161 primjera koji se mogu navesti, poznatijih i manje poznatih primjera takve dvojne knji\u017eevne namjene.<\/p>\n

Mali princ<\/strong> je mo\u017eda najpoznatije djelo koje je istodobno namijenjeno i djeci i odraslima.<\/p>\n

Preko pripovijesti o malom kraljevi\u0107u, dje\u010dja proza je sna\u017eno presko\u010dila granice dje\u010djeg svijeta i izbrisala granicu izme\u0111u tzv. Dje\u010dje literature<\/em> i knji\u017eevnosti za odrasle.<\/p>\n

Dje\u010dja knji\u017eevnost se pojavom ovog i njemu sli\u010dnim romanima oslobodila iz \u010dvrstih okvira pedagogije i didaktike, unose\u0107i zabavu i humor u dje\u010dju lektiru te portretiranje neobi\u010dnih, zanimljivih i orginalnih dje\u010djih (i ne samo dje\u010djih) likova. Trebalo bi se jednom upustiti u knji\u017eevnu\/znanstvenu avanturu i napraviti usporednicu s likovima \u0161ereta Branka \u0106opi\u0107a, osobite \u010dovje\u010dnosti, osebujnim, onakvih\/takvih koji se ne daju ni jednome kalupu, koji su mostovi izme\u0111u modeliranih kalupa, u kojima je toliko liri\u010dnosti i srca goluba, pjesnika Branka, njegovi Orlovi rano lete,<\/em> jednako i djeci i odraslima, iste su takve i Ba\u0161te sljezove boje, Magare\u010dije godine, Glava u klancu, noge na vrancu…<\/em><\/p>\n

Duhovit kalamburi<\/em>, jezi\u010dni humorni eksperimenti<\/em> \u2013 stilska rasko\u0161 humora… toliko srca i srcu priraslih likova, \u010darobne ljepote prirode, bogatstva jezika i vedre igre rije\u010dima u Carrollovu stilu, s kojim se po tko zna koji put nemilosrdno poigrala politika… pa, i njegova Je\u017eeva ku\u0107ica <\/em>(koja je neizbrisivo obilje\u017eila mnoga djetinjstva \u2013 pa i moje), bi izba\u010dena iz hrvatske lektire za djecu i mlade\u017e. Razni te vrste bolesti?\u00a0 Tko ovo naredi i jednako tako izvr\u0161i!? I po jednome i po drugome bar jedna bi bolest trebala ponijeti ime. Pa, pro\u010ditajmo \u0161to je to opasno i \u0161tetno po Republiku Hrvatsku u \u0106opi\u0107evim stihovima Je\u017eeve ku\u0107ice:<\/p>\n

… Po \u0161umi, \u0161irom, bez staze, puta, \/ Je\u017eurka Je\u017ei\u0107 povazdan luta. \/ Lovom se bavi \u010desto ga vide, \/ s trista kopalja na juri\u0161 ide. \/ I vuk i medo, pa \u010dak i \u2013 ovca, \/ poznaju Je\u017ea slavnoga lovca. \/ Jastreb ga \u0161tuje, vuk mu se sklanja, \/ Zmija ga \u0161arka po svu no\u0107 sanja. \/ Pred njim dan hoda, \u0161iri se strava, \/ njegovim tragom putuje slava. <\/em>(Slavni lovac \u2013 Je\u017eeva ku\u0107ica,<\/em><\/strong> Baranko \u0106opi\u0107.)<\/p>\n

1988. Veselko Ten\u017eera ka\u017ee: \u0160to se ti\u010de njegova opusa za djecu (romani, pri\u010de, pjesme) mo\u017ee se bez krzmanja re\u0107i kako je njime ve\u0107 zadobio status klasika i osigurao trajnu budu\u0107nost. Pisac narodnog duha (Branko \u0106opi\u0107), <\/strong>– <\/em>Ten\u017eera, Veselko: Makar se i posva\u0111ali, <\/em><\/strong>Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, Zagreb 1988., str. 293.<\/em><\/p>\n

Krle\u017ea dr\u017ei \u0106opi\u0107a najdarovitijim dje\u010djim piscem:<\/p>\n

… Izuzetan je talent, bogomdani umjetnik. Sje\u0107am se ljubljanskog Kongresa knji\u017eevnika godine 1952. kada nas se okupilo nekoliko stotina. Svi smo mi za publiku tako re\u0107i anonimusi, a ja sam svojim o\u010dima vidio kad je hiljadu djece \u0106opi\u0107u priredilo nevi\u0111ene ovacije. Nosili su ga na ramenima. \u0106opi\u0107 je pisac koji ima brojnu publiku, pisac koji osje\u0107a \u010ditaoca, a ja to na \u017ealost nisam. <\/em>\u2013 Enes \u010cengi\u0107: Krle\u017ea, Balada o \u017eivotu koji te\u010de, S Krle\u017eom iz dana u dan, <\/em><\/strong>Knjiga prva, Svjetlost\/Sarajevo 1990., str. 57.<\/p>\n

\u010cudi me kako nitko ne na\u010dini ogled tragom ove prosudbe i nezamijeti neupitne tragove romana za djecu u Registraturi <\/em>Ante Kova\u010di\u0107a<\/strong>, gdje je uvodni, i najbolji dio romana, Djetinjstvo Ivice Ki\u010dmanovi\u0107a, dje\u010diji roman, \u0161tivo za djecu i mlade\u017e, kasnije se razvodnjava i ‘\u017euti’.Stilska polivalentnost romana U registrazuri<\/strong> nije koktel pravaca, <\/strong>nego posljedak pi\u0161\u010deve unutarnje difuzije, s romanesknim korelatom koji treba istra\u017eiti na razini djela, gdje bi primjerice i psihoanaliza sigurno dala iznena\u0111uju\u0107ih rezultata. \u2013 Pisac dru\u0161tvenog pandemonija (Ante Kova\u010di\u0107), <\/strong><\/em>Ten\u017eera, Veselko: Makar se i posva\u0111ali, <\/em><\/strong>Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, Zagreb 1988., str. 44.<\/em><\/strong><\/p>\n

Na\u0161 Andersen, mada nikada nisam odobravao taj naziv, Andersen je Andersen, a jedna je neponovljiva i jedina, Ivana Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107,<\/strong> i njen svijet pri\u010da, iz rezervata uro\u0111enoga talenta, iz kog bi imao nau\u010diti i sam Andersen. Pri\u010de iz davnine: <\/em><\/strong>Sunce Djever i Neva Nev\u010dica, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Rego\u010d, \u0160uma Striborova, Kako je Potjeh tra\u017eio istinu, Ribar Palunko i njegova \u017eena, Lutonjica Toporko i devet \u017eupan\u010di\u0107a, Jagor.<\/em><\/p>\n

Dva puta predlagana za Nobelovu nagradu, prva \u017eena izabrana za \u010dlana Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, prevedena na mnoge svjetske jezike. Pisali su o njoj: Mato\u0161, Kipling, Kuprin, A. B. \u0160imi\u0107, A. Barac, D. Domjani\u0107, M. Begovi\u0107, V. Kova\u010di\u0107…<\/p>\n

\u010cistog i muzikalnoga jezika potvr\u0111ene vrijednosti i ljepote, iz knji\u017eevne dinastije Ma\u017eurani\u0107: Ivana Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107. Knji\u017eevni endem. Knji\u017eevna princeza me\u0111u knji\u017eevnicima.<\/p>\n

Jednako kao i kod navedenih \u0161to ih i povezuje s Malim princom, Bo\u017eidar Prosenjak<\/strong> sa svojim kultnim romanom Divlji konj. <\/em>Ne mo\u017ee se na\u0107i ba\u0161 mnogo kod nas i u bijelome knji\u017eevnome svijetu, tako dobro ispri\u010danih pri\u010da kao \u0161to je ova, \u010diste kreativne duhovnosti, \u0161to je sama po sebi, ljepota i jasnost izvori\u0161ta, du\u0161evnih i umnih prostranstava.
\nU takvom nivou, kad je bi\u0107e, a ne li\u010dnost pjesnikova, identificirana sa umjetno\u0161\u0107u; dakle, u toj oazi lirske ljepote rije\u010di. Divlji konj, knjiga je o Ljubavi u kojoj je ispisana poruka Neba Zemlji o njezinu opstanku. \u2013 <\/em>Bo\u017eidar Prosenjak.<\/p>\n

Druga\u010dije je s hrvatskim klasikom knji\u017eevnosti za djecu Matom Lovrakom<\/strong> i njegovim romanima, neupitne vrijednosti, druk\u010dije glede usporedbe s Malim princom, to je ve\u0107 prostor za jednu novu i druga\u010diju studiju, osvrt, znanstveni rad.<\/p>\n

Mato Lovrak, istinski nasljednik Ivane Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107 u hrvatskoj knji\u017eevnosti za djecu, ujedno je i sljede\u0107a karika u toj knji\u017eevnosti: on Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107ko djetinjstvo zasnovano u bajci, dakle izvan vremena, premje\u0161ta u vrijeme, u povijest. Pomak veoma zna\u010dajan, ako ne i presudan: kulise bajke zamjene su realnim ambijentom, fatalizmu dobra i zla suprostavljena je akcija, etika je postala pitanje izbora. I ono \u0161to je veoma zna\u010dajno, djeca na ovaj ili onaj na\u010din po\u010dinju branizi svoju istinu od istine odraslih, Vlak u snjegu, <\/strong><\/em>i Dru\u017eba Pere Kvr\u017eice. <\/em><\/strong>\u2013 Ten\u017eera, Veselko: Pisac \u017eivotnog jutra (Mato Lovrak), Makar se i posva\u0111ali, <\/em><\/strong>Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, Zagreb 1988., str. 33. Ni u kom slu\u010daju ne smije se zanijekati Ivan Ku\u0161an, na kog se osvrnuo i Ten\u017eera: Djetinjstvo kao zalog knji\u017eevnosti (Ivan Ku\u0161an). Makar se i posva\u0111ali, <\/em><\/strong>Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, Zagreb 1988., str. 18. \u2013 20. :<\/p>\n

… Glasoviti suvremeni kipar Brancusi negdje je rekao: kad prestanemo biti djeca, onda smo ve\u0107 mrtvi. U na\u0161em vremenu kad je \u010dovjek sebi samome pripremio grandiozni \u0161kripac djetinjstvo se ne pojavljuje samo kao stanje u kojemu imademo malo godina i puno ma\u0161te, nego kao i stanje duha u kojemu jo\u0161 nismo iskoristili neke svoje najjadnije mogu\u0107nosti; stanje raspu\u0107a sa slijepim ulicama starenja i smrti, mr\u017enje i svagda istih sukoba. U za\u010daranom biolo\u0161kom krugu djeca \u017eele odrasti, a odrasli \u017eele vratiti\u0161anse djetinjstva…<\/em><\/p>\n

… <\/em><\/p>\n

Ivan Ku\u0161an<\/strong> je jedan od rijetkih urbanih pisaca u nas. On nije zato\u010denik ni ferijalne pastorale ni glorifikator zdravoga selja\u010dkoga \u017eivota koji je postao modelom\u00a0 i idealom na\u0161e tzv. dje\u010dje knji\u017eevnosti. U njegovom romanu Koko <\/strong>i dru\u017eina \u017eive u gradu, u prepoznatljivimlokacijama: Heinzelova ulica, pruga, skladi\u0161ta, kina, Gornji grad… Njihova pustolovina, iako fantasti\u010dna, krajnje je vjerojatna, bez infantilnih ma\u0161tarija. Ve\u0107 i povr\u0161na analiza uvjerava nas kako Ku\u0161an ne pi\u0161e s distance pridjeva, nego ulazi direktno u svijet imenica i glagola, ne zamjeraju\u0107i se logi\u010dkom razmi\u0161ljanju i realizmu svakodnevice. Koko u svojim vite\u0161kim namjerama ne zaboravlja da isto toliko voli punjene paprike, i on \u0107e na kraju pomalo parodirati majstorski happy end <\/strong>svojim gurmanlukom… <\/em><\/p>\n

Jednako tako je i s ludisti\u010dkim humorizmom Sanje Pili\u0107<\/strong> jer: ona vi\u0161e nagla\u0161ava psihi\u010dka stanja, atmosferu, raspolo\u017eenje, sve u formi krokija, brzog zapisa, \u010desto efektne metafore i dojmljive slikovnosti. Budu\u0107i da je pripovjeda\u010dica zanimanjem snimatelj crtanih filmova, \u0161to je podatak koji valja akceptirati, mo\u017ee se \u010dak govoriti o svojevrsnoj animaciji metafora u neobi\u010dno ritmi\u010dne sekvence. <\/em>\u2013 Ten\u017eera, Veselko. Pre\u017eivljuje dobro pisanje. <\/em><\/strong>Zagreb : Znanje, 1995. Prve knjige, Sanja Pili\u0107: Prve Pri\u010de, <\/em>Novi Sad : Matica Srpska, 1984., str. 215.<\/p>\n

Paljetkovim smijehom banalnostima.<\/p>\n

Ne vjerujem kako u Hrvatskoj i \u0161ire ima i jedno jedino dijete a da nije bar jednom uzelo u ruke, pro\u010ditalo: Mi\u0161eve i ma\u010dke naglava\u010dke: <\/em><\/strong>Ma\u010dka koja je mnogo jela, Ma\u010dka koja je mnogo pila, Ma\u010dka Ica, Umjetno disanje, Ma\u010dka i glasovir, Ma\u010dka kod zubara, Ma\u010dka koja se samo smijala, Umi\u0161ljena ma\u010dka i zami\u0161ljeni mi\u0161, Ma\u010dka \u2013 vodi\u010d, Ma\u010dka na carinarnici, Ma\u010dka kod psihijatra, Epilog, <\/em>Luka Paljetka<\/strong>, tu glazbu rije\u010di.<\/p>\n

Sva filozofija (zapravo mudrost) ovoga teksta zasniva se na razlikovanju dvaju pogleda na svijet, odnosno dviju razli\u010ditih, opre\u010dnih vizura, one racionalne kojom na sve oko sebe gledaju (u ovoj knjizi one \u017ealjenja vrijedne) odrasle osobe, i onog ma\u0161tovitog, iskonski dubokog dje\u010djeg kojim na sve stvari, bi\u0107a i pojave gledaju djeca. Provla\u010de se vje\u0161to kroz tekst biblijski motivi u novom smjelijem ruhu pripovjeda\u010da, djeci bli\u017ea, skoro pa kao misao vodilja – ona o djeci i Raju Nebeskome. Dje\u010dja je du\u0161a osjetljiva i ranjiva i pisac za djecu to stalno mora imati u vidu.<\/p>\n

Djeca Maloga princa do\u017eivljavaju na svoj na\u010din te prepoznaju u njemu bliska obilje\u017eja djetinjstva i dje\u010djeg interesa. Odrasli spoznaju osamljenost, sjetu i kritiku modernoga \u010dovjeka sputavanog otu\u0111eno\u0161\u0107u, hijerarhijom materijalizma i koristoljublja, izopa\u010deno vrednovanje, skoro pa na tragu Cesari\u0107eve pjesme ooblaku, koji \u017eari ljepotom na svom nebu. U odraslima Mali princ probudit \u0107e nostalgijom sje\u0107anja na vrline neiskvarenog djetinjstva. Nije li to na tragu Svetoga pisma, da jedino kada budemo neiskvareni kao djeca Kraljevstvo nebesko biti \u0107e na\u0161e.<\/p>\n

Na samom po\u010detku A. de Saint-Exupery<\/strong> posve\u0107uje ovu knjigu odrasloj osobi te moli djecu da mu oproste:<\/p>\n

Leonu Werthu<\/em>.<\/em><\/p>\n

Molim djecu da mi oproste \u0161to sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi. Imam za to ozbiljnu ispriku: taj odrasli je najbolji prijatelj kojeg imam na svijetu. Imam i drugu ispriku: taj odrasli sve razumije, \u010dak i knjige za djecu. Imam i tre\u0107u ispriku: taj odrasli \u017eivi u Francuskoj, gdje pokad-kad pati od gladi i hladno\u0107e. I te kako mu treba prijateljske utjehe. Ako sve te isprike nisu dovoljne, rado \u0107u ovu knjigu posvetiti djetetu koje je nekad bio taj odrasli \u010dovjek. Svi su odrasli jednom bili djeca. (Ali se malobrojni toga sje\u0107aju.) Ispravljam, dakle svoju posvetu: <\/em>Leonu Werthu, kad je bio mali dje<\/em>\u010d<\/em>ak.<\/em><\/p>\n

U samoj posveti autor Maloga princa, A. de Saint-Exupery nagla\u0161ava da je ljudsko bi\u0107e cjelovito bi\u0107e, ono koje u sebi sadr\u017ei i dijete i racionalno odraslo bi\u0107e, daju\u0107i prednost djetetu, te ni jedno od toga ne treba zaboraviti ili izostaviti. Tako je tragom svega re\u010denoga, i sam Mali princroman namijenjen i djeci i odraslima, u kojem je A. de Saint-Exupery ‘svjesno’iskoristio elemente dje\u010dje knji\u017eevnosti da progovori odraslima, a postigao je mnogo vi\u0161e: osvojio i djecu i odrasle, stvorio klasi\u010dan lik dje\u010dje knji\u017eevnosti i pro\u0161irio njezine granice, obezgrani\u010dio je, vratio je iskonu na jednu jedinu i jedino mogu\u0107u podjelu na dobru i lo\u0161u literaturu, okrenuo je naglava\u010dke, izmijenio tijek promatranja, pra\u0107enja, natjerao knji\u017eevnu znanost na prekretnicu vrednovanju knji\u017eevnosti uop\u0107e, od Maloga princa k njenim po\u010detcima s potrebom novih prosudbi.<\/p>\n

Bitno je o\u010dima nevidljivo. <\/em>\u2013 re\u010de Lisica Malom princu.Ovaj \u017eivot je san o drugom \u017eivotu kao u snu. <\/em>(Bogumili, zapis na ste\u0107ku u BiH.)<\/p>\n

Dje\u010dji svijet u o\u010dima odraslih postao je nevidljiv, dalek i nedosti\u017ean, kao da je s one strane ruba ma\u0161te, a on je samo nestvarno \u2013 stvaran, neokaljan, neuprljan, \u010dist. Iz o\u010diju djece izvire srce. Djeca gledaju i \u010ditaju srcem. \u2013 Samo se srcem bolje vidi<\/em> \u2013 Ivana Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107.<\/p>\n

Nesta\u0161no dijete koje istra\u017euje svijet, bez aktivnog izravnog sudjelovanja roditelja kao nositelja dru\u0161tvenih normi, dru\u0161tveno prihvatljivog <\/em>Pipi Duga \u010carapa – \u201eNepropisni lik\u201c, po tradicijskoj navadi, lik kakav ne bi smio biti a jeste knji\u017eevni lik – Pipi Duga \u010carapa Astrid Lindgren<\/strong> dugo je vremena bila, po nekima jo\u0161 uvijek i jeste, pod podebelim znakom upitnika, pa i vi\u0161e njih, upitnika, \u0161to se ti\u010de njezine literarne svrstanosti \u2013 opredijeljenosti za djecu. \u010cesto se zna \u010duti jednom izre\u010dena konstatacija:<\/p>\n

Pipi je nositeljica nekih lo\u0161ih osobina protiv kojih se uvijek borimo kod djece, neki njezini postupci izrazito su nepedago\u0161ki, ne ba\u0161 preporu\u010dljivi ve\u0107 suprot tome, za ugledati se na njih. Sve je kod nje \u0161to bi rekao \u0106opi\u0107 \u2013 antiprotivno tome: Ona nema higijenskih navika, ne umiva se, ne pere zube, ruke, ne sije\u010de nokte… (tijesto mijesi na podu, spava s nogama na jastuku), ne priznaje dru\u0161tvene konvencije (kad \u017eeli, ide u \u0161kolu, kad joj se ne da, ne ide), ne priznaje autoritete (prema u\u010diteljici je na ti, pona\u0161a se prema noj kao prema svojoj vr\u0161njakinji) i beskrajno mnogo la\u017ee, tako da je nemogu\u0107e zaklju\u010diti, prepoznati kod nje kada govori istinu. Mnogi \u0160ve\u0111ani u \u0160vedskoj i po svijetu jednoglasno su zaklju\u010dili kako je to lo\u0161a knjiga, kvari djecu i daje im lo\u0161 primjer. Ne \u010dudi zato \u0161to je Astrid Lindgren u vrijeme kad je napisala to djelo, 1945., imala ne mali problema s nala\u017eenjem izdava\u010da. Jasno je kao dan<\/em> kako bi malo koji roditelj po\u017eelio da mu uzor djetetu bude Pipi Duga \u010carapa, iako to dakako i nije najgora stvar na svijetu. Dapa\u010de, Pipi je izrazito plemenita u svojim postupcima, nesebi\u010dna je, po\u017ertvovana, plemenita, pravdoljubljiva, rado dijeli drugoj djeci darove, prire\u0111uje im ugodna iznena\u0111enja, avanture, razveseljava ih i pouzdan im je prijatelj itd., pozitivno dakako.<\/p>\n

Unato\u010d tomu \u0161to mnogo la\u017ee, nikada ne\u0107e slagati da bi nekome napakostila, ili kako bi na taj na\u010din priskrbila neku korist sebi. Pipi je svjetlosnu godinu daleko od didakti\u010dkih kalupa dobro odgojenoga djeteta, ali je nositeljica mnogih humanih osobina koje je po\u017eeljno razvijati kod djece.<\/p>\n

Ne povode se ni djeca ba\u0161 za svim \u0161to vide i \u010duju, niti su toliko praznoglava, da ne ka\u017eem luda da bi i\u0161la podizati konje, da bi se u vodi i\u0161la sva\u0111ati s morskim psima, plesati po \u017eici, jahati na biku, voditi tigra u kavez… itd. Pipi je zbog tih i takvih neobi\u010dnih ludorija i ludosti, potajna \u017eelja svih nas, i djece i odraslih.<\/p>\n

Svi bar jednom u \u017eivotu po\u017eelimo iza\u0107i bar malo iza zadatih okvira koji nas gu\u0161e, i koje \u010desto \u017eivimo i mimo svoje volje, ne \u017eivimo ih ve\u0107 ih \u010desto trpimo, dok ne \u201ena\u0111emo \u0161to bolje\u201c: bolji \u017eivot, bolje radno mjesto, bolje susjede, bolje mjesto za stanovanje…<\/p>\n

Tko od nas ne bi htio biti toliko jak da uni\u0161ti sve nepravde na ovom svijetu. Ispravi sve krive Drine, narodskim rje\u010dnikom re\u010deno. Stoga je Pipi Duga \u010carapa itekako dobrodo\u0161la i u dje\u010djoj knji\u017eevnosti i u knji\u017eevnosti za odrasle i ima svoje neupitno mjesto bez koje bi \u201eobje\u201c knji\u017eevnosti bile siroma\u0161ne ne samo za jedan takav lik, jer s Pipi mnogo toga ide, drugoga i druga\u010dijega i nadovezuje se na njenu pojavu nakon koje je i svijet djece i svijet odraslih i knji\u017eevnost op\u0107enito postala\/postali, druga\u010diji. Lik koji kao da je izmi\u0161ljen iz di\u0161peta, totalno druga\u010diji od drugih, <\/em>uz nos propisima \u2013 na u\u0161trb njima. S one strane ‘propisa’antiprotivan <\/em>lijepom pona\u0161anju, \u0161kolskim kodeksima, uredbama, ku\u0107nome odgoju, sve suprotno tome, sve suprotno o\u010dekivanome, zahtijevanome, reguliranome, izvrnuti anti \u2013 inat \u2013 di\u0161perozan lik.<\/p>\n

O\u0161trici osude i zgra\u017eanja javnosti bio je izlo\u017een pisac bajki Hans Christian Andersen<\/strong>, kralj rije\u010di koji je najdublje prodro u du\u0161u bi\u0107a i stvari, koliko je toga bolesnoga, mra\u010dnoga, nestandardnoga, neuobi\u010dajenoga, nekonvencijalnoga… vezano za Hansa Christiana Andersena, nenadma\u0161ivoga danskoga majstora bajke, teksta protkanoga finim humorom, laka i lepr\u0161ava ispod kog se skriva ozbiljnost \u017eivota i ironi\u010dna suspregnuta tuga, Hansa Christiana Andersena, stalno izlo\u017eenoga o\u0161trici osude i zgra\u017eanja javnoga mnijenja. Pa i njegove bajke, o kojima je u njegovo vrijeme hladan i strog sud, prema mi\u0161ljenjima ‘uzornih’ gra\u0111anja \u010duvara morala i ‘nje\u017ene dje\u010dje du\u0161e’, nisu primjerene djeci jer je u njima \u010desto prisutna smrt, u \u010desto prevelikoj sklonosti pla\u010du i sentimentalnosti, \u0161to mo\u017ee djelovati traumati\u010dno na osjetljivu dje\u010dju psihu. Nadalje, i to nije sve… one, naime, nose izvjesnu djeci nerazumljivu mudrost koja nije primjerena njihovoj dobi, ali ona je shva\u0107aju i primaju na nesvjesnoj razini. Svako dublje analiziranje Andersenova djela dovest \u0107e nas zaklju\u010dcima koji se svode na mra\u010dnu, te\u0161ku, depresivnu i bolnu egzistenciju \u010dovjeka, i to, kako su ljudi \u010desto bezosje\u0107ajni i okrutni, da je ljubav rijetka i kada do nje do\u0111e, i kada se pojavi, ona je kod Andersena \u2013 patnja. <\/strong><\/p>\n

Iako po mi\u0161ljenju kog se te\u0161ko osloba\u0111ala Andersenova literatura, neobi\u010dne, fantasti\u010dne i izmajstorisane<\/em> pri\u010de, on je imao petlju<\/em>, prvi od knji\u017eevnika nije imao straha, ni u jednome jedinome trenutku nije se bojao u tz. knji\u017eevnosti za djecu pokazati okrutnost, tugu, smrt… ali je to ukalupio<\/em> u svoje pri\u010de na nje\u017ean i obziran na\u010din, kako dijete ne bi bilo povrije\u0111eno. Neprihva\u0107en i u svemu do\u010dekanna no\u017e<\/em>, Andersen se sve te\u017ee nosio sa stalnim osudama da uzima i pri\u010de od drugih autora \u2013 krade, ali jedno je sigurno: \u0161to god on uzeo izlazilo bi ispod njegovoga pera ljep\u0161e i ve\u0107e.<\/p>\n

I ovako i onako, ma koliko god poku\u0161avali negirati, micati u stranu, izbjegavati razgovor o tome, \u010dekaju\u0107i neko bolje vrijeme za te i takve razgovor pod svaku cijenu<\/em> \u201eto\u201c skrivati od njih, \u201e\u0161tititi\u201c ih na taj na\u010din od tog, smetati pod tepih istine, istinu, kad tad \u0107e se djeca suo\u010diti i sa ne tako lijepom stvarno\u0161\u0107u kojom su okru\u017eena te nije potrebno, kontraproduktivno je, to tako \u201evje\u0161to\u201c skrivati od njih.<\/p>\n

Novo doba, ovo doba pomognuto zna\u010dajno razvojem medija i mogu\u0107no\u0161\u0107u brzoga planetarnoga prezentiranja iznjedrilo je stvarnost spisateljskoga umije\u0107a i kori\u0161tenja te pogodnosti\u00a0 – Harry Potter dje\u010dji je roman koji bez napora \u010ditaju \u010dak i oni koji nemaju gotovo nikakvog \u010ditateljskog iskustva. No, nije rije\u010d tek o kakvom lako probavljivom i isto toliko predvidljivom \u0161tivu za usputnu razonodu, ve\u0107 o romanu koji s lako\u0107om uvla\u010di u svoj doista \u010darobni svijet pretvaraju\u0107i ga naskoro u \u010ditateljev drugi dom. Od \u010ditatelja tra\u017ei sudjelovanje, istra\u017eivanje i propitivanje kroz niz nevjerojatnih avantura, istovremeno u okviru fantazije educiraju\u0107i \u017eivotu.<\/p>\n

Mnogi su knji\u017eevnici posegnuli za formulom koja je Harryja Pottera u\u010dinila knji\u017eevnim fenomenom kakav svijet nikad ranije nije do\u017eivio, da bi se najzad na\u0161li pred nepremostivim zidom koja svaku formulu \u010dini uzaludnom bez klju\u010dnog za\u010dina imenom Ma\u0161ta. Upravo je ma\u0161ta, djetinja i nesputana, osna\u017eena poznavanjem mitologije, \u010darobnja\u0161tva i \u017eanra fantastke, upravljala kreativnim koracima britanske knji\u017eevnice J. K. Rowling<\/strong>. Ta di\u010dna dama pisanju se nije predala prema ra\u010dunici, ve\u0107 joj je, prema vlastitim rije\u010dima, ideja sinula tijekom jedne vo\u017enje vlakom od Manchestera do Londona. Nadahnuta, bilje\u0161ke za roman pisala je \u010dak i po salvetama, a omiljeni kutak za pisanje na\u0161la je u jednom edinbur\u0161kom kafi\u0107u. Bujice ideja okon\u010dala je najzad kao svoje \u017eivotno djelo \u2013 epski serijal koji broji \u010dak sedam romana. Svaki je roman barem za nijansu ozbiljniji i mra\u010dniji od prethodnoga; zajedno \u010dine jednu golemu, pronicljivu, misti\u010dnu sagu na mjestima zagonetnu poput pustolovina slavnoga Sherlocka Holmesa, na mjestima, pak, mra\u010dnu poput pripovijetki Stephena Kinga.<\/p>\n

Unato\u010d lavini kritika o veli\u010danju \u010darobnja\u0161tva i magije, rije\u010d je prije svega o pustolovnoj pri\u010di koja iznad svega veli\u010da vrijednosti prijateljstva, odanosti i plemenitosti. <\/em>(Branimir \u010caki\u0107).<\/p>\n

Harry Potter<\/strong>, serijal od sedam romanakoje je napisala britanska knji\u017eevnica J. K. Rowling<\/strong>. Avanture mladoga \u010darobnjaka Harryja Pottera i njegovih najboljih prijatelja Rona Weasleyja i Hermione Granger, u\u010denika \u0160kole vje\u0161ti\u010darenja i \u010darobnja\u0161tva Hogwarts. Okosnica radnje romana je Harryjev sukob sa zlim \u010darobnjakom Lordom Voldemortom, \u010diji je cilj osvojiti \u010darobnja\u010dki svijet, pokoriti bezjake (ne-magi\u010dne ljude) te uni\u0161titi sve one koji mu stoje na putu.<\/p>\n

Od izlaska prvog romana, Harry Potter i Kamen mudraca<\/em>, 30. lipnja 1997., knjige su stekle veliku popularnost, pohvale kritike i komercijalni uspjeh. Serijal je do\u017eivio i kritike zbog sve nagla\u0161enijih mra\u010dnih tonova u pri\u010di. Prema stanju iz lipnja 2011., prodano je oko 450 milijuna primjeraka romana koji su prevedeni na 67 jezika. K tomu, sa svakom od \u010detiri posljednje knjige u serijalu sru\u0161en je rekord najbr\u017ee prodavane knjige u povijesti knji\u017eevnosti. Do 2010. godine, \u0161est je knjiga do\u017eivjelo i svoja filmska izdanja koja je producirao Warner Bros.; to je najprofitabilniji filmski serijal svih vremena. Sedma je knjiga podijeljena na dva filma: Harry Potter i Darovi smrti – 1. dio<\/em> koji je premijerno prikazan 19. studenog 2010. i Harry Potter i Darovi smrti – 2. dio<\/em> koji je premijerno prikazan 15. srpnja 2011. Serijal je popra\u0107en i velikom koli\u010dinom proizvoda za obo\u017eavatelje \u0161to brand Harry Potter \u010dini vrijednim vi\u0161e od 15 milijardi dolara.<\/p>\n

Ponajjasnije, Harry Potter J. K. Rowling pravo je osvje\u017eenje za suvremenu knji\u017eevnost za mlade koje je osvojilo ne samo mla\u0111u ve\u0107 i stariju populaciju. Pri\u010da je izgra\u0111ena na gotovo arhetipski repetitivnom modelu dje\u010djih pustolovina \u2013 \u017eelje za otkrivanjem novog, neobi\u010dnog i nepoznatog, gotovo s one strane ruba znanosti dimenzija onostranog.Harry Potter J. K. Rowling vodi djecu u pustolovinu u kojoj utje\u010du na \u201eodraslo okru\u017eje\u201c i upravljaju njime. \u201eStariji\u201c \u010ditatelji prate knjigu kao uzbudljivi krimi\u0107, mogu\u0107nost \u010ditanja na dvije generacijske i \u017eanrovske razine djelimi\u010dno obja\u0161njava planetarnu popularnost knjige koja se izborila za 1. mjesto u kategoriji dje\u010dje literature i potakla porast zanimanja za cjelokupnu dje\u010dju knji\u017eevnost. Tema poput smrti, preplitanje humora s ozbiljnim stvarima nekisu od glavnih razloga zbog \u010dega je Harry postao tako popularan sudrug <\/em>za odrastanje koji u \u010ditatelju budi dvije \u017eelje \u2013 \u017eelja da se bude dijete i \u017eelja da se odraste.<\/p>\n

ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/p>\n

Iako dugi niz godina optere\u0107ena obrazovnom i odgojnom ulogom, literatura za djecu i mlade\u017e nije odvajana samo od literature za odrasle, ve\u0107 i od umjetnosti. Djecu i mlade\u017e se kao \u010ditatelje stavljalo u jedan uski okvir kojim se stalno pazilo kako \u0107e se \u0161to odraziti na njihovu psihu, duh, ili budu\u0107eg odrasloga \u010dovjeka. S druge pak strane, ni odrasli \u010dovjek nije po\u0161te\u0111en tog uskog okvira gdje ga se udaljava od dje\u010djeg svijeta. Zahvaljuju\u0107i djelima poput Malog princa<\/em> i bajkama Hansa Christiana Andersena, bri\u0161u se generacijske granice. Odrastao \u010dovjek mo\u017ee u\u017eivati u djetetu u sebi, a djeca i mladi od malih nogu otkrivaju mra\u010dne strane \u010dovjeka i svijeta te skrivenih nagona u sebi poput erotike i seksualnosti. Pedago\u0161ka i obrazovna uloga u literaturama ne moraju i\u0161\u010deznuti, ali ne mora ni biti sveprisutna. Ponekad se i izostavljanjem ovih uloga mo\u017ee odgajati i u\u010diti. Umjetnost je jezik osje\u0107aja, a tko bolje umije ispri\u010dati pri\u010du i tim jezikom doprijeti do djeteta postaje njegova cjelo\u017eivotna intelektualna stvarnost. \u010cemu dijeliti literaturu na onu za djecu i na onu za odrasle, kada je \u010dovjek cjelovit samo onda kada su u njemu mudrost starca i duh djeteta ujedinjeni<\/em>.<\/p>\n

Dje\u010dji i odrasli svijet razdvajaju samo odrasli, jer djeca ne vide tu razliku. U svim knji\u017enicama u kojima sam bio, u odjelima za djecu i mlade\u017e svi upitani djelatnici na tim odjelima i dalje jesu za podjelu koja pored njenih prakti\u010dnih strana, zasebnosti dje\u010djega kutka i vi\u0161e mogu\u0107nosti posve\u0107ivanja djeci vide toliko prednosti u svjesnom i savjesnom usmjerenju knji\u017eevnome predlo\u0161ku, neovisno o temi i formi izraza namijenjenom svijetu dje\u010dje knji\u017eevnosti, s tim da nagla\u0161avaju kako: prate ‘novo vrijeme’ i dosege djece u novim virtualnim sustavima, izlaze\u0107i tako iz vremena svoga djetinjstva ulaze u vrijeme djetinjstva dana\u0161nje djece koje im se doga\u0111a pred o\u010dima.<\/p>\n

Narod bi to rekao jao ti si ga jao<\/em>tu\u017ean nad \u010dinjenicama, a po\u0161ten analiti\u010dar knji\u017eevnicima, ali i svima koji poku\u0161avaju sudjelovati u kreiranju novih sadr\u017eaja \u201eza djecu i mlade\u017e\u201c koji ne slu\u0161aju i ne \u010duju, ili ne \u017eele slu\u0161ati – \u010duti bilo novih generacija jer pisat \u0107emo sami sebi i sami \u010ditati to \u0161to su \u2013 to \u0161to smo napisali.<\/p>\n

CONCLUSION<\/strong><\/p>\n

Although it has for years been weighted by its educational role, the children and youth literature hasn’t only been separated from the literature for adults but from art as well. Young readers have been placed in an isolated sphere, which meant taking care of how something would reflect upon their mind, spirit, or their future life as grown ups. Likewise, the adult hasn’t been spared from being isolated from the world of children.However, thanks to the works such as The Little Prince and Hans Christian Andersen’s fairy tales, the generational boundaries are being removed; an adult can enjoy a kid in themselves, whereas children and youth reveal the dark sides of the man and the world as well as the hidden erotic and sexual instincts starting from an early age.The role of education in literature doesn’t have to be omitted, but it neither has to be omnipresent. On the contrary, sometimes its omission can be educational. Art is the language of emotions, and if one succeeds in reaching a child by telling a story, it becomes their lifelong intellectual reality.Why should literature be divided into the one for children and the one for adults, when a man is complete only having both the wisdom of an old man<\/em> and the spirit of a child<\/em>.<\/p>\n

The world of children and the world of adultsare being separated only by adults, as children don’t see this difference. Having been in different libraries I have been asking the employees in the children department about the separation of children and adult departments. All of them still support this division which, apart from its practical sides, the detachment of the children’s corner and various possibilities of dedicating to children, see as many advantages in a consciuous and a knowingly orientation towards a literary template, irregardless of the theme and the form of the expression aimed at the world of children’s literature. They at the same time emphasize that they follow the ‘new age’ as well as children’s knowledge in the new virtual world, thus going out from the times of their childhood into that of the children nowadays.<\/p>\n

Sad upon these facts, people would say woe unto us<\/em>, and a decent analitic to the writers, but also to all those trying to create new subjects \u201cfor children and youth\u201c, who don’t listen nor hear, or don’t want to listen \u2013 hear, the puls of the generations, because we will write to ourselves and read by ourselves what they have written \u2013 what we have written.<\/p>\n

Literatura<\/strong>
\n{1.} Crnkovi\u0107, Milan. Dje\u010dja knji\u017eevnost<\/em><\/strong>. Zagreb : \u0160kolska knjiga, 1973.
\n{2.} Anketni listi\u0107 knji\u017enicama RH s upitom o najposu\u0111ivanijim knjigama u 2014. godini. (priredio Nikola \u0160imi\u0107 Tonin).
\n{3.} Hranjec, Stjepan. Ogledi o dje\u010djoj knji\u017eevnosti<\/em><\/strong>. Zagreb :\u00a0 Alfa, 2009.
\n{4.} Hranjec, Stjepan. Hrvatski dje\u010dji roman<\/em><\/strong>. Zagreb : Znanje, 1998.
\n{5.} Hranjec, Stjepan.\u00a0 Pregled hrvatske dje\u010dje knji\u017eevnosti<\/em><\/strong>. Zagreb :\u00a0 \u0160kolska knjiga, 2006.
\n{6.} Hranjec, Stjepan. Dje\u010dji hrvatski klasici<\/em><\/strong>. Zagreb :\u00a0 \u0160kolska knjiga, 2004.
\n{7.} Idrizovi\u0107, Muris.\u00a0 Knji\u017eevnost za djecu<\/em><\/strong>. Sarajevo : Svjetlost, 1998.
\n{8.} Cvitan, Dalibor. Antologija pjesni\u0161tva za djecu<\/em><\/strong>. Novi Sad : Zmajeve igre, 1975.
\n{9.} Crnkovi\u0107, Milan. \u010carobni govor djetinjstva<\/em><\/strong>. Zagreb : \u0160kolska knjiga, 1978.
\n{10.} Idrizovi\u0107, Muris. Knji\u017eevnost za djecu i omladinu<\/em><\/strong>. Sarajevo : Svjetlost, 1991.
\n{11.} Glibo, Rajko. Oton \u017dupan\u010di\u010d<\/em><\/strong>. \/\/ Diplomski rad. Sarajevo : Filozofski fakultet, 1971 \/ 1972.
\n{12.} Enes \u010cengi\u0107.\u00a0Balada o \u017eivotu koji te\u010de<\/em><\/strong>. \/\/ S Krle\u017eom iz dana u dan. Sarajevo : Svjetlost, 1990. Knj. 1.
\n{13.} Glibo, \u017daklina. Povijest, politika i poetika u Krle\u017einom romanu Zastave<\/em><\/strong>. \/\/ Zadarski knji\u017eevni ljetopis, 1,\u00a0 2015., 267. \u2013 299.
\n{14.} Ten\u017eera, Veselko. Makar se i posva\u0111ali.\u00a0 <\/em><\/strong>Zagreb : Sveu\u010dili\u0161na Naklada Liber, 1988.
\n{15.} Ten\u017eera, Veselko. Pre\u017eivljuje dobro pisanje. <\/em><\/strong>Zagreb : Znanje, 1995.<\/p>\n

Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>