Svjetske premijere niza domaćih dokumentaraca nove generacije filmaša na  ZagrebDoxu!

Od jedanaest hrvatskih naslova u ovogodišnjoj regionalnoj konkurenciji čak će ih deset svjetsku premijeru imati na ZagrebDoxu. Svoje će filmove na prvi put prikazati nova generacija domaćih filmaša: Bela Bračko – Milešević, Jozo Schmuch, Sara Alavanić, Marko Bičanić, Petar Vukičević, Renata Lučić, Jasmina Beširević, Anja Koprivšek, Damir Markovina, Davor i Anđela Rostuhar. Novi film afirmirane Tihe Gudac na ZagrebDox stiže nakon svjetske premijere na DOK.fest Münchenu. U ostalim se programima premijerno prikazuju filmovi Andrijane Mirne Marin (program Teen Dox) i Davida Bakarića (program Ljubav), kao i Factumentarac Marine Aničić Spremo. 

Zagreb, 2. lipnja – Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, čije se ovogodišnje izdanje održava od 13. do 20. lipnja u zagrebačkom Studentskom centru i na Ljetnoj pozornici Tuškanac, oduvijek je posebnu pažnju posvećivao novoj domaćoj dokumentarnoj produkciji. Tako će se ove godine čak jedanaest hrvatskih naslova natjecati za Veliki i Mali pečat unutar regionalne konkurencije. Čak trinaest domaćih filmova svoje svjetske premijere očekuju upravo na ZagrebDoxu: jedanaest u regionalnoj konkurenciji i tri ostvarenja iz službenih ili posebnih programa – One su tu Andrijane Mirne Marin (Teen Dox), Od tebe sam sretan Davida Bakarića (Ljubav) i novi dokumentarac nastao u produkciji Factuma, Dubica Marine Aničić Spremo (Factumentarac).

COVID-19 – Virus s (ne)vidljivim društvenim posljedicama ; Fotografiju ustupio ZagrebDox

Tematski raspon domaćih filmova u konkurenciji proteže se od ljubavnih preokupacija, partnerskih odnosa i obiteljskih turbulencija pa do raznih socijalnih dinamika i tema od šireg društvenog značaja. Portretirajući odnos između svoje majke i bake, redatelj Damir Markovina u filmu Čekaj me daje mikroanalizu dviju generacija – one koja je izgradila državu u kojoj je rođen i one koja je izvršila njezinu dezintegraciju u segmentiranu regiju. Ovaj film o starosti i obiteljskim odnosima autor opisuje kao crnu komediju o tankoj granici između ljubavi, dužnosti i žrtve. Teritorijalna granica, odnosno obale rijeke Kupe, koja razdvaja hrvatsku i slovensku državu, poprište je novog filma Tihe Gudac, redateljice zapaženog debitantskog ostvarenja Goli (2014). Snimljen u koprodukciji s Belgijom, film Žica na ZagrebDox stiže neposredno nakon premijere na najvećem njemačkom festivalu dokumentarnog filma DOK.fest München, a bilježi dinamiku jednog pograničnog područja koje posljednjih godina za mnoge postaje vrlo opipljiva barijera na izbjegličkom putovanju prema sigurnijem životu. S druge strane, granice – kako stvarne, tako i metaforičke – prevladane su u pričama okupljenima u dokumentarcu Ljubav oko svijeta Anđele i Davora Rostuhara. Putujući svijetom, autorski tandem zabilježio je 33 ljubavne priče iz raznih kutaka planeta koje svjedoče o ljubavnim izazovima i borbama, usponima i padovima, a tijekom razvoja filma autori su lani u ožujku sudjelovali na pitching forumu, radionici usavršavanja koja se svake godine održava u sklopu programa ZagrebDox Pro. Posve drugačiju sliku partnerskih odnosa ocrtava film Sad sam ja Irena Jasmine Beširević, čija protagonistica psihodramskim postupkom nastoji prevladati vlastite zatomljene emocije i posljedice emotivnog zlostavljanja.

Slojeve obiteljskih međuodnosa tematizira još nekoliko ostvarenja: tako junaka filma Povratak Petra Vukičevića, koji se na nekoliko dana vraća u rodni Osijek, čeka suočavanje s obiteljskim problemima, dok u filmu Hotel Mama redatelja Joze Schmucha majka danas odrasle djece otkriva svoju životnu priču, prisjećajući se odrastanja svoje djece, njihova osamostaljivanja, ali i jednog tragičnog gubitka. Izazovi koje odrastanje postavlja pred sestrinsku ljubav tema su dokumentarca Volim o dvije djevojke iz romske obitelji, a redateljica Anja Koprivšek pritom postavlja i važno pitanje: imaju li svi pravo na bezbrižno odrastanje ili je ono ipak privilegija samo nekih? Promjene koje je u obiteljski ambijent donijela “prva samoizolacija koja nije samoinicijativna” sažima film Jel ti frka kad ti priđem, svojevrsni filmski dnevnik autorice Sare Alavanić, dok Još malo do nove godine Marka Bičanića dokumentira posljednje dane prošle godine, obilježene potresom katastrofalnih razmjera, i to iz perspektive dvojice dječaka.

Strukture raznih socijalnih zajednica još su jedna tematska cjelina. Društveni i kulturni procvat koji je 1980-ih potaknulo osnivanje prvog registriranog malonogometnog kluba u Jugoslaviji, Dudovo bure, u fokusu je ostvarenja Samo je nebo iznad nas. Film koji govori podjednako o sportskim uspjesima kluba i o snažnom osjećaju zajedništva i socijalnoj sinergiji dugometražni je prvijenac autorice Renate Lučić. Redateljica Bela Bračko-Milešević u filmu Bog na kotačima prati kako je svoje pandemijsko izdanje dobio čak i obred svete mise. Jednom neuobičajenom zajednicom – onom zatvorenika koji služe kazne – bavi se mađarsko-hrvatski film Priče iz zatvorske ćelije (Tales From The Prison Cell) mađarskog redatelja Ábela Viskija. Nastojeći održati kontakt sa svojom djecom, zatvorenici im pišu bajke, koje potom postaju predlošci za filmove u kojima njihova djeca tumače glavne uloge.

Premijeru na ovogodišnjem festivalu imat će i novi dokumentarac iz Factumove produkcije, film Dubica Marine Aničić Spremo koji bilježi svakodnevicu u Hrvatskoj Dubici, selu kraj Une, na granici s Bosnom i Hercegovinom. Kroz razgovore sa sve malobrojnijim stanovnicima, redateljica portretira mjesto koje se nikada nije oporavilo od ratnih stradanja, no koje usprkos brojnim problemima i sudbini koju dijeli s brojnim hrvatskim selima i malim gradovima, pruža nadu u kvalitetniji suživot. U programu Teen Dox premijerno će biti prikazan film One su tu, diplomski rad Andrijane Mirne Marin koji o iskustvima i položaju žena u glazbenoj industriji progovara na temelju priča o četiri kantautorice i dva benda: Sari Renar, Nini Romić, Billie Joan, Mary May, Punčkama i Seven Mouldy Figs. Poseban program Ljubav uključuje premijeru filma Od tebe sam sretan autora Davida Bakarića koji prati odnos dvoje pojedinaca koji su se upoznali u Skoplju i ponovno se susreću u Hrvatskoj.

Autorska večer posvećena je našem redatelju Rajku Grliću, predsjedniku ovogodišnjeg međunarodnog žirija ZagrebDoxa, a uključuje dva Grlićeva naslova po izboru Diane Nenadić: kratkometražni Pitka voda i sloboda (1999) te dugometražni Svaka dobra priča je ljubavna priča (2017), koji je korežirao uz Matjaža Ivanišina. Diana Nenadić selektorica je i retrospektivnog programa Hrvatski dokumentarac sa ženskim potpisom koji okuplja dokumentarne naslove domaćih redateljica nastale tijekom posljednjih pet desetljeća: AB Ljubice Janković (1977), Dvoboj Katarine Zrinke Matijević (1998), Iskrivljene odraze Tatjane Božić (2001), Dečka kojem se žurilo Biljane Čakić (2001), Anine pjesme Vlatke Vorkapić (2003), Sve 5! Dane Budisavljević (2004), Polusestru Ljiljane Šišmanović (2005), Što sa sobom preko dana Ivone Juka (2006), Goli Tihe Gudac (2014) te film Mačka je uvijek ženska Martine Meštrović i Tanje Vujasinović (2019).


  1. ZagrebDox: dokumentarci koji ocrtavaju fragmente naše stvarnosti

Program Stanje stvari donosi sedam filmova o temama kao što su borba za ženska prava i rodnu ravnopravnost, koruptivni državni sustavi, ekonomija i tržište rada

Zagreb, 24. svibnja – Iz godine u godinu u Stanju stvari, jednom od službenih programa ZagrebDoxa, nižu se novi dokumentarci koji bilježe neke od dominantnih tema, pojava i preokupacija suvremenog svijeta. Na ovogodišnjem festivalskom izdanju, koje će se održati od 13. do 20. lipnja u Kinu SC, Teatru &TD i MM centru u Studentskom centru te na Ljetnoj pozornici Tuškanac u Zagrebu, program Stanje stvari donijet će sedam raznovrsnih filmskih naslova koji predano ocrtavaju i analiziraju aktualne teme, s protagonistima u čijim se sudbinama zrcale fragmenti naše suvremenosti.

Jednoj od vodećih kanadskih feministica, aktivistici i novinarki Judy Rebick posvećen je film Judy protiv kapitalizma (Judy Versus Capitalism) Mikea Hoolblooma. Prateći njezinu ključnu ulogu u borbi za ženska prava tijekom razdoblja drugog vala feminizma 1960-ih i 1970-ih, ovo lirsko ostvarenje otkriva i Judyinu paralelnu bitku s posljedicama traumatičnih iskustava u djetinjstvu. Arhivske snimke izmjenjuju se s njezinim razmišljanjima o političkim i osobnim temama koje prožimaju golem dio njezina života, preplićući se u jedinstveno klupko koje ju je usmjerilo prema aktivizmu i uvjerenju da svijet može biti bolje mjesto. Dopunjavajući svoje ostvarenje poetičnim snimkama na Super 8-ici, formatu filmske vrpce koja je upravo u to doba popularizirana na nezavisnoj filmskoj sceni, Hoolbloom vješto evocira karakter jednog vremena, čiji ideali, bitke i snovi relevantnima ostaju i danas.

Doprinosi žena, pa čak i oni na naizgled najefemernijim, svakodnevnim razinama, i dalje često ostaju nedovoljno valorizirani, na što ukazuje i kratkometražni dokumentarac Čistimo zajedno (Clean With Me (After Dark)). U fokusu filma su mlade majke koje balansiraju između obavezama ispunjene svakodnevice koje im ne ostavljaju puno vremena za sebe same te emotivnih turbulencija, usamljenosti i zapostavljenosti. Dok njihovi supruzi rade, te kućanice snimaju YouTube tutorial vlogove o čišćenju i održavanju vlastitih domova. U spretnim redateljsko-montažerskim rukama Gabrielle Stemmer kratki videoisječci pretvaraju se u suosjećajan portret mladih žena koje u internetskoj zajednici traže priliku za socijalizacijom i podrškom.

Dvojica ruskih redatelja svoje su kamere, posredno ili neposredno, usmjerili na ruske, odnosno sovjetske političke čelnike. Andrej Grjazev u filmu Temeljna jama (Kotlovan), sastavljenom u cijelosti od reportažnih snimki i videa objavljenih na društvenim mrežama, simbolički ujedinjuje glasove siromašnih i obespravljenih ruskih građana usmjerene protiv korumpirane Putinove vlade. U izjavama za lokalne televizijske postaje ili vlastitim YouTube videima oni svjedoče o stvarnim nevoljama suvremenog ruskog naroda, pri čemu brojne nesreće na gradilištima, urušavanja građevina, kvarovi i nepristupačne zgrade predstavljaju simbol za posvemašnju moralnu propast državnog vrha. Prikazan na brojnim festivalima, od Berlinalea i IDFA-e do onih u Jihlavi i Ateni, ovaj dokumentarac uz snažnu dozu gorkog, crnog humora i empatično solidariziranje s marginaliziranima donosi autentičan pogled na suvremene oblike totalitarizma.

Vitalij Manskij, jedan od vodećih ruskih dokumentarista, u filmu Gorbačov. Raj (Gorbachev. Heaven) donosi portret bivšeg političkog magnata i posljednjeg predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova. Sumirajući život čovjeka koji je duboko utjecao na tijek 20. stoljeća, potaknuo političke promjene tektonske snage koje su uz brojne posljedice donijele radikalne izmjene u konstelaciji političkih velesila, Manskij u danas ostarjelu Gorbačovu otkriva čovjeka koji, daleko od gradske buke i političke vreve, živi tiho i povučeno, s teretom vlastite političke ostavštine. Neobično intimno ostvarenje, koje više nalikuje poetičnoj studiji karaktera negoli uzbudljivom političkom filmu, Manskom je donijelo nagradu festivala IDFA za najbolju režiju.

Njemačka redateljica Carmen Losmann u svom duhovitom, ali pedantnom i iscrpnom dokumentarcu Oeconomia izaziva neke od ključnih igrača suvremenog kapitalizma da odgovore na jednostavna i prizemna pitanja o novcu, rastu, zaduživanju i bankama. Rijetki odgovori koje dobiva uglavnom su popraćeni arogancijom, ali i zbunjenošću logikom koja upravlja globalnom financijskom industrijom. Slojevito rastvarajući temu, film otkriva pravila suvremene kapitalističke utakmice na sjenovitom terenu kojim vladaju grube, mutne ekonomske metode.

Ekonomske teme, točnije nesigurno tržište rada, održavaju se i u filmu Nova smjena (Nová šichta), dugometražnom debiju češkog redatelja Jindřicha Andrša. Protagonist filma bivši je rudar koji se, nakon zatvaranja rudnika ugljena gdje je proveo 25 godina radnoga vijeka, nalazi pred životnom prekretnicom. Ponuđen mu je posao računalnog programera, a za jedan od najpoželjnijih i najlukrativnijih poslova danas priprema se na prekvalifikacijskom edukativnom tečaju. Ostaje, međutim, upitno hoće li se sredovječni Tomas, koji je četvrt stoljeća proveo na teškom i fizički zahtjevnom poslu, snaći u pretežito mladoj i trendi digitalnoj sredini. Ovaj topao i obazriv dokumentarac o borbi za dostojanstvo današnje radničke klase prikazan je na Ji.hlava IDFF-u i Dok Leipzigu.

Ni udaljeni mikrokozmos gradića na Islandu nije pošteđen transformacija koje donose dominantan način života suvremenoga svijeta, što dokazuje film Juha od jastoga (Lobster Soup) španjolskog redateljskog tandema Pepe Andreu i Rafael Molés. U malenom islandskom obalnom gradu Grindavík živi zajednica koja i danas počiva na ribolovu, a dinamika društvenog života uglavnom se odvija u lokalnoj gostioni dvojice braće, uz pune zdjelice njihova popularnog specijaliteta – juhe od jastoga. Pred braćom suočenom s promjenama i neznancima koji u šarmantnoj gostionici traže neke vlastite interese nalazi se velika odluka. Fokusirajući se na stanovnike, njihove žustre rasprave i sjetne uspomene, na živahnu atmosferu malene zajednice, film Juha od jastoga podsjeća da su najvažniji dio svakog društva upravo njegovi – ljudi.

Novosti o ovogodišnjem ZagrebDoxu mogu se pratiti na službenoj internetskoj stranici festivala: zagrebdox.net.

ZagrebDox se održava uz potporu Grada Zagreba i Hrvatskog audiovizualnog centra, a ZagrebDox Pro uz potporu programa Kreativna Europa – potprogram MEDIA.


  1. ZagrebDox: dokumentarci u službi izražavanja (ali) i preživljavanja

U programu ovogodišnjeg festivala nekoliko je filmova koji protagonistima i autorima služe kao katalizator emocija i medij za suočavanje sa svakodnevicom

Zagreb, 18. svibnja – Ovogodišnji, 17. ZagrebDox održat će se od 13. do 20. lipnja na nekoliko zagrebačkih lokacija i uključiti više od 80 recentnih dokumentaraca iz cijeloga svijeta. Brojne su teme i autorske preokupacije prisutne u ovogodišnjem filmskom programu, a ističe se i nekoliko naslova u kojima se autori/ce i(li) protagonisti/ce filmskim medijem koriste u svrhu suočavanja s (ne)običnim okolnostima, svakodnevnim situacijama, uvjetima u kojima žive i izazovima koje pred njih postavlja suvremeno društvo. Dokumentiranje njihove svakodnevice donosi im svojevrsno olakšanje, a snimljeni materijal postaje svojevrsni katalizator njihovih emocija i stanja.

   
The Earth is Blue as an Orange, dugometražni debi redateljice Irine Cilik (međunarodna konkurencija) ovjenčan nagradom za režiju na Sundanceu, opservacijski je dokumentarac o obitelji sa samohranom majkom i četvero djece koji žive u ratnoj zoni na istoku Ukrajine. U svakodnevici obilježenoj neprestanom prijetnjom ratnog razaranja upravo majka Ana drži konce obiteljskog optimizma i kreativnosti ne dopuštajući strahu da u potpunosti ovlada njihovim životima. Naime, Anina djeca, predvođena najstarijom kćeri Mirom koja želi postati snimateljica, zaokupljena su snimanjem filma temeljenog na njihovoj vlastitoj svakodnevici. Svaki član obitelji ima svoju ulogu u filmu, ali i u procesu njegova nastanka, a Anin je zadatak da montira snimke, stvarajući od snimljenih fragmenata novu, koherentnu cjelinu. U sveopćem besmislu rata za jednu obitelj film postaje moćan alat i oruđe stvaranja potpuno novog smisla i značenja.

Radiograph Of A Family (međunarodna konkurencija), najbolji dokumentarac lanjskog izdanja festivala IDFA, potresan je i dirljiv portret iranske obitelji. U njemu redateljica Firouzeh Khosrovani progovara o vlastitom odrastanju i identitetu kroz odnos majke i oca koji – premda počiva na ljubavi – obilježava jaz između oprečnih vrijednosti, između tradicionalnog i suvremenog, između potpune posvećenosti islamu s jedne strane te svjetovnom i progresivnom s druge. U elegantno montiranim fragmentima njihove intime – obiteljskim fotografijama, videosnimkama i pismima, zrcale se tako konflikti novije iranske povijesti.

U filmu Tales from the Prison Cell (regionalna konkurencija) mađarski autor Abel Visky koristi se pak filmom kao sredstvom povezivanja onih kojima je to zakonski onemogućeno – zatvorenika i njihovih obitelji. Očevi koji služe zatvorske kazne dobivaju zadatak da napišu bajke o svojoj djeci; te bajke autor potom pretače u kratke filmove u kojima glume njihove obitelji. S ciljem da obiteljima pomogne premostiti razdvojenost, Visky ukazuje na transformirajuću snagu umjetnosti. Borba s izolacijom u zatvoru za neke postaje gotovo neizdrživa bitka s paranojom, pa im ove bajke, svojevrsni poklon njihovim obiteljima, postaju i način da izreknu nikad izgovorenu istinu. Bajke postaju put do imaginacije – jedinog mjesta na kojem te obitelji mogu istinski biti zajedno.

O razdvojenosti unutar obitelji, kao i njezinu premošćivanju uporabom suvremene tehnologije, govori i kratkometražno autobiografsko belgijsko ostvarenje Don’t Hesitate to Come for a Visit, Mom (međunarodna konkurencija), u kojem ruska redateljica Ana Artemijeva bilježi odnos sa svojom trogodišnjom kćerkicom. Majku koja studira u Belgiji i kćer koja s ocem živi u drugoj državi trenutačno razdvajaju tisuće kilometara i viza koja još nije odobrena. Svakodnevni kontakt i vezu majka i kći održavaju putem videopoziva koji postaju okosnica njihova odnosa, svojevrsni virtualni nadomjestak za fizički kontakt.

Kratkometražni film Španjolca Pola Mallafréa The Reality of Confinement with a four-year-old (međunarodna konkurencija) kroz formu videodnevnika mladog para progovara o izazovima i ograničenjima nakon 15 dana zatočeništva sa svojom četverogodišnjom kćeri uslijed karantene uzrokovane pandemijom koronavirusa. Riječ je o zabavnom prikazu uspona i padova jedne obitelji u izolaciji, a niz svakodnevnih epizoda uključuje sve izazove roditeljstva: od dnevne rutine i umora, povremenih neuspjeha, pa do borbe s dosadom i ovisnosti o društvenim mrežama.

O posljedicama karantene i lockdowna, ponovno u formi videodnevnika, govori i francuski film Teenage Lockdown Tales (program Teen Dox). Autorski dvojac Charlotte Ballet-Baz i Marie-Pierre Jaury okupio je pet srednjoškolaca iz pariškog predgrađa i pozvao ih da s njima podijele svoja iskustva karantene putem snimki zabilježenih njihovim pametnim telefonima. Kako tinejdžeri proživljavaju svoje godine kada je sve ono što je činilo ključan dio toga doba – prijatelji, izlasci, škola, sport – postalo nedostupno? Teenage Lockdown Tales portret je adolescencije u pandemijom obilježenoj 2020. godini: izolirani u vlastitim sobama, ovih petero tinejdžera preispituju sebe, jedan drugoga i za to vrijeme odrastaju.

Nagrađivani Marc Isaacs, jedan od najistaknutijih britanskih dokumentarista, filmom The Filmmaker’s House (program Kontroverzni Dox) progovara o suvremenoj Britaniji, ali i pritiscima komercijalne kinematografije i stvaralačke krize. Suočen s ultimatumom koji mu postavljaju producenti, Isaacs odlučuje raskrstiti s njihovim uvjetima i napraviti nešto posve drugačije: uperiti svoju kameru u one koji ga okružuju. Povezujući se s različitim pojedincima, tako da procesi upoznavanja i interakcije postaju integralni dio njegova filma, redatelj u vlastitom domu ugošćuje i snima čitav spektar protagonista: dvojicu građevinara, susjeda Pakistanca, slovačkog beskućnika, kućnu spremačicu Kolumbijku. U filmu The Filmmaker’s House kombinira se dokumentarizam s fikcijom, isprepliće humor s intenzivnim emocijama, što rezultira djelom koje propituje sam čin, kao i prirodu stvaranja filma.

[izvor informacije ZagrebDox]