Nastavci:
Homerovi akcijski junaci 1: UVOD [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 2: UVOD [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 3: AGAMEMNON [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 4: UTRKE KOLIMA [piše Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci 5: DIOMED [piše Ada Jukić]
BLU RAY: TROJA, povijesni [osvrt Ada Jukić]
DVD: HELENA TROJANSKA, povijesni spektakl [osvrt Ada Jukić]
FILM: LEGENDA O HERKULU, kostimirana akcija [osvrt Ada Jukić]
Homerovi akcijski junaci: Uvod
Od početka
Kad danas gledamo filmove u kojima se za box office rezultate bore akcijski junaci, možemo se zapitati kakvi su bili junaci prije ere filmova, prije ‘naše ere’. Kakvi su bili najstariji junaci koji su stekli literarnu slavu? Pitanje slave i besmrtnosti, bar imena, usađeno je u ljudsku prirodu. Kakvi su oni koji su uspjeli u tome? I to u slavi koja traje tisućama godina, a ne samo televizijskoj sezoni.
Upamćeno ime najbliže je besmrtnosti
Žudnja za slavom ispunjavala je mitološke junake, težnja za besmrtnošću određivala je njihove postupke, imali su stalno na umu što će o njima misliti sljedeće generacije. Jesu li s tim ciljem na umu bili besprijekorni junaci? Jesu li protagonisti prvih epova i saga bili pravedni i dosljedni, jesu li makar bili uvijek hrabri? I nepobjedivi, kao filmski akcijski junaci?
Što stariji to bolji
Prije je bilo bolje, kažu čak i oni u ‘najboljim godinama’. Bilo je lakše naći posao, hamburgeri su bili deblji, ljudi su znali što hoće… I Platon žali za ‘zlatnim vremenima’ iz svoje idealističke perspektive. Pa jesu li i prošli junaci bili bolji od današnjih? Uzori koje naše junačke generacije ne mogu dosegnuti? Jesu li se promijenili kriteriji po kojima netko postaje junakom? Već stari Nestor kuka za junacima svoje mladosti, koje ne mogu dosegnuti ni najveći ratnici pod Trojom. Što je Ahil u odnosu na Herakla?
Izvori znanja prije guglanja
Dok kližemo internetom, nitko nam ne priječi uzeti u ruke knjigu. Od opjevanih junaka zapadne povijesti odabrala sam neke Homerove likove, dakle one koji su dospjeli u ‘najbolje književno izdanje’. Većina junaka koje ću predstaviti dolaze iz ‘Ilijade’, a jedan od njih naslovni je junak ‘Odiseje’, pa dotičemo oba Homerova djela. Kao izvor na raspolaganju je i Herodotova ‘Povijest’, uzbudljiva kao pustolovna serija, s epizodama horrora u spektakl serijalu. Temelji tih i drugih epskih, lirskih, povijesnih, pa filmskih obrada su grčki mitovi kao najšira ‘knjiga snimanja’ o ljudskoj prirodi i društvu.
Ahilej – Ilustracija Ada Jukić
Tko je mogao postati slavan prije Big Brothera
Kako se prije kvizova i talent showova moglo postati zvijezdom? Ni tada nije manjkalo onih koji su bili spremni učiniti sve da se domognu slave. Samo što im nije bilo dovoljno ‘pet minuta’, niti su mogli postati popularni dok gledaju ih gledaju na televiziji. Ne znači da su stari slavoljupci bili talentiraniji za nastup niti boljih namjera. Jedan od njih bio je u stanju zapaliti i hram kako bi mu se zapamtilo ime. Neću ga spomenuti, jer ne treba udovoljiti očekivanjima destruktivaca. Kad bismo svim negativcima u povijesti namjerno zaboravili ime, možda bi bilo manje kandidata za tu kategoriju!
Junaci mitova nisu samo junaci
Na vrhu junačkog castinga bila su božanstva koja, skrojena po čovjekovom obliku i duhu, nisu pokazivala odlike savršenstva. Najjači je bio Zeus, i to sam propagira čak i pred onima koji su mu najbliže, to jest, gotovo ravni. Na početku osmog poglavlja ‘Ilijade’ Zeus od bogova traži pokornost, argumentirajući to svojom snagom, a ne snagom svojih argumenata. Onog ga ne posluša,
‘Taj će udaren ružno na Olimp vratiti se natrag,
Ili ću zgrabiti njega i baciti u mračni Tartar (VIII,12-13).
Zanimljivo je kako svoju snagu uspoređuje ne samo s njima pojedinačno, već njihovim udruženim snagama (zna kakve kakve sve spletke mogu koristiti protiv vlasti☺). A i kad ga razljuti žena, prijeti joj fizičkom kaznom. U XV pjevanju, nakon ljubavnog čina (kojim ga Hera prevari i uspava), Zeus (‘Mrko pogledav Heru i riječ započne strašno’ (XV, 13). Ali Zeus svoj nadmoćni položaj ne koristi samo za političke ciljeve, već osobne zavodničke pohode, a onda slabo štiti ljepotice koje osvoji milom ili silom. Poslovična je njegova popustljivost prema ljubomornoj Heri koja proganja ne samo ljubavnice svoga muža, već i potomke tih veza, a jednome je svojom mržnjom osigurala slavu. Heraklo je protagonist tuceta ‘best-‘tellera’ (koji su se prenosili usmenom predajom) po Herinom, odnosno Euristejevom scenariju. Zeus je tipični primjer popustljivog moćnika koji izbjegava gnjavažu više nego ‘istjeruje pravdu’. Ali, on je bio glavni, nadležan za ‘opće stanje stvari’. A što je sa specijaliziranim mandatarima, primjerice onima zaduženim za razum, razbor, mudrost?
Atena, Zeusova kći u ‘Ilijadi’ je na strani Ahejaca, iako joj je i u Troji posvećen hram. Božica mudrosti služi se lažima, prevarama i obmanama kako bi osigurala pobjedu ‘svojoj momčadi’. A protivnica je Trojanaca ne zato što su učinili zločin protiv razuma ili antičko ‘etničko čišćenje’, već zato što jedan Trojanac (Paris) u najtjecanju ljepote nije nju (već Afroditu) proglasio najljepšom!? Toliko o ženskim prioritetima, pa makar bile i mudrih glava 🙂 .
Kraljevi Krvavih prijestolja
Popularni su bili i kraljevi, osnivači gradova, država i dinastija, koji su na različite (obično krvave) načine postizali svoje pozicije, te njihovi rođaci koje su ubijali ili protjerivali. To pokazuje da slavni postaju ne samo zaslužni i pohvalni, već okrutnici i nasilnici, ako u akciji za postizanje vlasti postignu ‘specijalne efekte’. Uzmimo, na primjer, Atreja, oca dvojice istaknutih Homerovih Grka pod Trojom, Agamemnona i Menelaja, koji su se, začudo, dobro slagali. Imali su na raspolaganju svaki svoj grad državu, jedan Mikenu, drugi Spartu, a pod Trojom je bilo jasno razgraničenje funkcija (Agamemnon je bio glavni). Uostalom, Agamemnon je pohodom na Troju zastupao interese svojega brata koji je ostao bez žene (ljepotice Helene), ali za njega (i druge grčke sudionike pohoda na Troju) to je značilo i priliku za osvajanje, razaranje i pljačku, pa i otmicu žena. Jednom takvom otmicom (Hriseide), pa Apolonovom intervencijom na molbu njenog oca (njegovog svećenika), počinje zaplet u Ilijadi.
Glavne ženske uloge
I žene su mogle postati slavne, većinom kao majke ili supruge slavnih muškaraca, ali neke su se proslavile vlastitim djelima. Na čelu im je Medeja, koja je sve učinila za Jasona, a onda mu sve uzela, uključivo i zajedničku djecu.
Puno blaže reagirala je prevarena Arijadna koju je ostavio Tezej nakon što mu je pomoću genijalne ideje i svoje ‘niti’ omogućila izlazak iz kretskog labirinta i pobjedu Minotaura. Na putu kući ostavio ju je na otoku Naksosu, gdje je žalovala dok joj se nije ‘posrećilo’ (kako bi komentirala predatorica iz ‘Seksa i grada’). Ne samo da je našla novog muža, već je to bio mladi i zanosni Dionis, pa je i njoj sâmoj pribavio božanske privilegije. O junacima tipa Jason i Tezej neće ovdje biti puno riječi, a malo ih ima i u Homera, tek sporedne uloge i to iz druge ruke, to jest iz priča pričljivog Nestora. Došli su drugi kandidati.
Besmrtni zbog smrti
Besmrtnost su mogli postići i oni koji bi umrli ‘prije vremena’. Nakon napornog pothvata koji su učinili za svoju majku, Herinu svećenicu (vukli su njena kola umjesto volova) braća Biton i Kleob nagradjeni su ‘slatkom smrću u cvijetu mladosti’. Zanimljivo je da je to bio rezultat majčine molbe bogovima da im da najbolje što se čovjeku može dati i eto, vidimo, što je to. Ovaj primjer navodi kao drugi izbor u kategoriji sretnika Solon za vrijeme posjete Sardu, kad ga je Krez upitao za mišljenje o najsretnijem čovjeku na svijetu (prvi ‘najsretnik’ po Solonovua mišljenju nije celebrity, već obični čovjek iz atenskog naroda koji je umro prije svojih potomaka, a za zasluge u domovinskom ratu dobio pokop na državni trošak. O tome piše Herodot, a vidi se kakve su mogućnosti za ljudski ‘Happy End’ 🙂 .
Slava se mogla postići i na atletskom natjecanju. Ali ipak najveći podvizi vezani su za prigode u kojima je ulog život, dakle u ratnim sukobima ili sukobima s nadmoćnim zvjerima. Većina obračuna sa zvjerima obavljena je u mitološko doba, a većinu poslova čišćenja (i u doslovnom smislu, čitaj Euristejeve štale) obavio je kasnije divinizirani Heraklo, uz Tezeja ili Jazona i druge, koji su, kao što smo uočili, dosta toga postigli uz pomoć žena koje su kasnije u pravilu zanemarili.
Ahil kontra Hektora
Što se aktualne ‘druge generacije’ junaka o kojima piše Ilijada, a koji su, kako kaže starački pristrani Nestor, slabiji od junaka iz njegove mladosti, oni su se najprije mogli iskazati u ratu. A i u Homerovo vrijeme za rat se moralo naći opravdanje. To nije bio interes za osvajanje teritorija, pljačku ili porobljavanje, već je to morala biti moralna potreba, po mogućnosti osveta za učinjenu nepravdu. Grabež jedne ljepoptice (iako najljepše na svijetu), uzrokovao je takvu povredu časti grčkih plemena, da su krenuli u pohod na bogatu maloazijsku Troju kao da je svakom od sto tisuća razdraženih vojnika oteta žena. Ali nije to bilo samo nadahnuće i unutrašnji poriv. ‘Moralnu motiviranost’ pojačali su i penali za nesudjelovanje, kako bi se osigurala brojnost napadača, a neki od glavnih junaka Trojanskog rata s grčke strane tu su pokazali, bilo vlastitom odlukom ili utjecajem drugih, prve naznake svoje (ne)junačke prirode, to jest nesklonost borbi. Odisej se pravio ludim, a Ahilej se skrivao preobučen u djevojku, kako bi izbjegli ‘vojnoj obvezi’. Za najvećeg grčkog junaka moglo se naći opravdanje, a to je da ga je na to prisilila brižna besmrtna mati, Tetida, koja je znala (iz filmskog serijala o ‘moći sudbine’) što će mu tamo dogoditi. Ali, on je odabrao slavu pred opcijama dugovječnog i nezamjetnog života. Tko od nas ima mogućnost takvog izbora?
Na cijeni je bila sposobnost pronalaženja opravdanja za bijeg, strah, malodušnost i odustajanje, što nisu tipične karakteristike junaka:), ali stvar je i onda bila u interpretaciji 🙂
Nastavak slijedi.
Ada Jukić,
U Zagrebu, prosinac 2018.
*Citati iz ‘Ilijade’ navedeni su oznakom pjevanja i stiha, primjerice, Prvo pjevanje, stihovi od 17. do 21: (I, 17-21)
Literatura:
Homer ‘Ilijada’ Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić
Homer ‘Odiseja’ Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić
Herodot ‘Povijest’, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., preveo i priredio Dubravko Škiljan
Robert Graves: ‘Grčki mitovi’, Nolit, Beograd, 1974.
Vojtech Zamarovsky ‘Junaci antičkih mitova’, Leksikon grčke i rimske mitologije, Školska knjiga, Zagreb 1989.
Sofoklo ‘Filoktet’ Grafički zavod Hrtvatske, Zagreb 1980.
Sofoklo ‘Antigona’, Školska knjiga, Zagreb 1989.
Publije Vergilije Naron ‘Eneida’ Zora, Matica hrvatska, Zagreb 1970.
Djela Eshila, Euripida, Platona, Aristotela…
Filmska ‘literatura’:
Troja (Troy; 2004.), redatelj Wolfgang Petersen (BLU RAY izdanje)
Helena Trojanska (Helen of Troy; 1956.), redatelj Robert Wise (DVD izdanje)
Sudar Titana (Clash of Titans; 2010.), redatelj Louis Leterrier (BLU RAY izdanje)
Bijes Titana (Wrath of the Titans; 2012.), redatelj Jonathan Liebsman (BLU RAY izdanje)
Filmovi o superjunacima
Akcijski i povijesni filmovi
Ostali izvori:
studij povijesti umjetnosti i sociologije, opće gimnazijsko znanje, kazalište, putovanja, predavanja, Internet
