![\"Univerzalni](\"http:\/\/film-mag.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/heimo-1.jpg\" "\\"Univerzalni")
<\/a>Univerzalni muzej Joanneum \u2013 Izlo\u017eba djela Heima Zoberniga - Press konferencija povodm otvorenja. Foto: VJB.<\/p><\/div>\n
Austrijski umjetnik (ro\u0111en 1958. U Mauthenu, \u017eivi u Be\u010du) Heimo Zobernig osebujan je umjetnik koji svoja djela nosi sa sobom, ali ih u isto vrijeme razvija i prenamjenjuje u sklopu izlo\u017ebenih prostora. Njegovo umjetni\u010dko djelovanje je sastavljeno od poigravanja sa pojmom medija.<\/p>\n
Zobernigovi izlo\u0161ci su vrlo va\u017eni u kontekstu prostorne uklopljenosti, stoga se i prezentacija mijenja s promjenom lokaliteta, a skulpture postaje gotovo jednako va\u017ene kao i postolja i prostori u kojima se nalaze. Ta sloboda njegovih izlo\u017ebi mu omogu\u0107ava preuzimanje brojnih uloga. Zobernig postaje grafi\u010dar, scenograf, redatelj, slikar, kustos ili kriti\u010dar \u2013 usvajaju\u0107i diskurs kazali\u0161ta, on se pretvara u izvo\u0111a\u010da svojih radova, onoga koji ih nadgleda, oblikuje i prilago\u0111ava.<\/p>\n
Svoj dijalog s publikom iskori\u0161tava kako bi dao ve\u0107i zna\u010daj pojedinim arhitekturalnim instalacijama, kako bi ih o\u017eivio unato\u010d njihovoj jednoli\u010dnosti i statici. Pored monokromatskih upliva boje i bez posebnog nagla\u0161avanja odre\u0111enih naslova, Zobernig otvara svoj svijet gledateljima, koji za uzvrat mogu projicirati svoje misli i vlastite aspiracije na ono \u0161to gledaju. I ta izvedbena djelatnost, koja se koncentrira oko umjetnikove fascinacije prostornih odnosa, ne umanjuje likovni izra\u017eaj. Njegove monokromatske, repetitivne slike su umrljane rije\u010dima i izjavama koje unutar vje\u010dno promjenjivog i neizbje\u017enog ‘duha’ prostora prezentirane kao naizgled sporedna misao i djelo umjetnika. Njegove slike su nadi\u0161le granice toga medija, koriste\u0107i se konkretno dizajniranim, umjetnim prostorom oko njih,<\/p>\n
Zobernig probija granice onoga \u0161to ne izlazi na vidjelo na prvo, povr\u0161no gledanje. Pasivna uloga stvorenog prostora i slika unutar njega je gotovo svjesno vlastitog su-odnosa. Djela unutar djela, prilago\u0111ena stvarnim izlo\u017ebenim prostorima, a na neki na\u010din i obrnuto invazivnim postupcima.<\/p>\n
Organsko djelovanje prostora na prostor unutar prostora, ne ostavlja posve jasnu sliku tko se \u010demu prilagodio i kako se medijsko ispreplitanje unutar razli\u010ditih meta jezika u\u010dvrstilo, vo\u0111eno \u010dinjenicom da se sve ipak mijenja sa svakom novom izlo\u017ebom i prilagodbom novom prostoru.<\/p>\n
Zaklju\u010daka mo\u017ee biti mnogo, ali jedna od va\u017enijih misli iza ovih djela je svakako ona stara sentenca o tome da samo mijena stalna jest. I s tom mi\u0161lju, smatram da je Zobernig postigao ne\u0161to zanimljivo i opipljivo, ne\u0161to \u0161to se svakako moglo jasnije i lak\u0161e prenijeti publici, ali onda bi to, na kraju, bilo ne\u0161to sasvim drugo, manje teatralno, manje Zobernigovo.<\/p>\n
U Zagrebu, 18 6 2013<\/p>\n
Robert Tabula<\/p>\n
<\/p>\n
<\/a>Univerzalni muzej Joanneum \u2013 Izlo\u017eba djela Heima Zoberniga - Press konferencija povodm otvorenja. Foto: VJB.<\/p><\/div>\n