{"id":7292,"date":"2013-03-28T22:45:39","date_gmt":"2013-03-28T21:45:39","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=7292"},"modified":"2013-03-28T22:45:39","modified_gmt":"2013-03-28T21:45:39","slug":"knjiga-hermann-hesse-carolija-boja-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=7292","title":{"rendered":"KNJIGA Hermann Hesse: \u010carolija boja [osvrt Ada Juki\u0107)]"},"content":{"rendered":"

Knjiga koju mo\u017ee\u0161 nositi sa sobom<\/p>\n

Omnia mea mecum porto. To danas zna\u010di, u d\u017eepovima su mobitel, klju\u010devi i kreditne kartice. Ja nosim i knjigu. Za svaki slu\u010daj. Za svaku priliku. Na autobusnoj stanici. U kinu, dok traju for\u0161pani. U liftu u kojem je neugodno \u0161utjeti (dovoljna je re\u010denica da susjede gleda\u0161 drugim o\u010dima). U kafi\u0107u u kojem ne dr\u017ee novine. U banci u kojoj rastu kamate. A osobito kad idem doktoru. Svaki put kad po\u0111em u neku \u010dekaonicu, ponesem knjigu. Jer nema ni\u0161ta goreg od \u010dekanja, ako si samo prepu\u0161ten \u010dekanju. Ja se ne \u017eelim prepustiti \u010dekanju. Ne \u017eelim ni osjetiti da \u010dekam. Zato ponesem knjigu.<\/p>\n

Knjiga je najbolji rez za nepodno\u0161ljivu duljinu \u010dekanja. Ne novine, novine \u0107e te razdra\u017eiti ili rastu\u017eiti, ni\u0161ta nije kako treba, ni\u0161ta nije kao prije, a ni prije nije…. Ni o\u010derupani \u010dasopisi u \u010dekaonici ne dolaze u obzir, tko zna tko ih je sve dirao, samo mi trebaju tu\u0111i virusi! Ni oni prospekti i bro\u0161ure s lijekovima kao posljednje uto\u010di\u0161te o\u010dajnicima koji ne mogu vi\u0161e gledati kako ulaze oni preko reda. Ja se ne prepu\u0161tam o\u010daju ni slu\u010daju. Ja ponesem knjigu.<\/p>\n

Moja knjiga ‘za van’ mora zadovoljiti odre\u0111ene kriterije. To ne smije biti velika knjiga, osim u prenesenom zna\u010denju. Knjiga koja ide sa mnom nije te\u017ea od pola kile, ionako jedva vu\u010dem torbu punu klju\u010deva i sitni\u0161a, i mora biti takvih dimenzija da stane u moju torbu. Dakle, mala knjiga. Ali ne ono jeftino d\u017eepno izdanje koje se raspadne poslije drugog poglavlja. Ni ono ‘lako \u0161tivo’ za ku\u0107anice u nedostatku TV sapunice. Ni onaj krimi\u0107 koji \u010duva\u0161 kraj kreveta kad ne mo\u017ee\u0161 zaspati, jedino ti Agatha Christie mo\u017ee pomo\u0107i. Ti ne \u017eeli\u0161 zaspati u \u010dekaonici, \u010dak i kad se ne osje\u0107a\u0161 najbolje. Ti samo \u010deka\u0161. A kad nisi zauzet drugim poslom, spreman si za intelektualne poslove (\u010ditaj, u\u017eitke).<\/p>\n

\n
\n
\"Naslovnica<\/a><\/dt>\n
Naslovnica knjige ‘\u010carolija boja’<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Dakle, to mora biti pametna mala knjiga koja te izvla\u010di iz brbljaonice \u010dekaonice i koja ti otvara, ‘knji\u0161ki’ re\u010deno, vrata u druge svjetove. To je knjiga koja ti govori \u0161to je pisac htio re\u0107i i koja te prihva\u0107a kao sugovornika. To je knjiga koja te izdvaja iz vremena i prostora, iako ga dijeli\u0161 s drugima. Knjiga koja u sebi koncentrira vrijednosti oblika, sadr\u017eaja i stila. Lijepa knjiga, koja te bojama, ilustracijama, rasporedom poglavlja, bojom papira, \u0161irinom margina, privla\u010di da je bolje upozna\u0161. Knjiga koja \u0107e te o\u010darati, a ne samo potro\u0161iti tvoje vrijeme. Takva je knjiga ‘\u010carolija boja’ Hermanna Hessea.<\/p>\n

Kad sam je vidjela, onako sjajnu, glatkih korica, \u010dvrstu, mogu razmaknuti stranice da ne pukne uvez, u njenih ‘prijenosnih’ A5 dimenzija, na naslovnici ime Nobelovca i slika s kubisti\u010dkom panoramom koju je autor sam naslikao (Hesse je po\u010deo slikati u \u010detrdesetim, bila je to njegova reakcija na apsurd (Prvog) svjetskog rata, ali tekstovi objavljeni u knjigi iz mirnodopskih su vremena)… Kad sam prelistala stranice krupnih slova koje mogu \u010ditati bez napora i pri\u010de i stihove kao kompozicije na platnu, kad sam otvorila ovu poetsku slikovnicu za odrasle, znala sam da je to knjiga ‘po mom izboru’. Savr\u0161ena knjiga za izlaske u svijet koji je zaslu\u017eio ne samo da ga gledamo, ve\u0107 da ga poku\u0161amo razumjeti.<\/p>\n

Knjiga obuhva\u0107a kra\u0107e prozne tekstove i pjesme knji\u017eevnika koji je na\u0161ao u\u017eitak u slikanju, ilustrirane reprodukcijama njegovih akvarela. Pisani radovi nastali su u tridesetogodi\u0161njem rasponu, od najranijih zapisa 1919. godine, do sredine pro\u0161loga stolje\u0107a (najmla\u0111i zapis je iz 1949. godine). Tekstovi nisu poredani mehani\u010dki kronolo\u0161kim redom, ve\u0107 se rastresito izmjenjuju tekstualne skice i opse\u017eniji prikazi krajolika i ljudi, osobnih dojmova autora i njegovih univerzalnih spoznaja. Ovo nije knjiga koja se pro\u010dita odjednom i ostavi na polici, ona tra\u017ei povremene susrete u razli\u010ditim danima i raspolo\u017eenjima, da se vratimo na ono \u0161to smo pro\u010ditali, da pro\u010ditamo odjeljak po odjeljak kao kocke \u010dokolade i pove\u017eemo ih sa slikama koje umiruju jednolikim plohama i uzbu\u0111uju komplementarnim bojama. Hesse stvara u mirnoj oazi u kojoj je poslije ratnih vremena odlu\u010dio ostati (\u0160vicarska, Ticin) i otkriva nam kako vidi svijet koji slika i o kojem pi\u0161e. Veza izme\u0111u slikovnog i pisanog je sinergijska. Pjesnik svojim slikarskim okom izo\u0161trava svoje literarno pero.<\/p>\n

‘\u010carolija boja’ naslov je pjesme kojom knjiga po\u010dinje, ilustrirana Akvarelom koji je opisan u istoimenoj pri\u010di. Fascinira ova veza izme\u0111u opisa i slika koje su nastale iz istog izvora, istom stvarala\u010dkom rukom. Hesse nije postao ve\u0107i slikar nego pisac, ali njegovi akvareli doprinose njegovom cjelovitom umjetni\u010dkom portretu. ‘Radost slikara’, ‘Slikarske radosti, slikarske brige’, ‘Slikanje je \u010darobno’, naslovi tekstova ekspliciraju ushi\u0107enje i osje\u0107aj odgovornosti velikog knji\u017eevnika koji se uz rije\u010di koristi i bojama kao izra\u017eajnim sredstvima druge umjetnosti.<\/p>\n

Pogovor Volkera Michelisa na kraju knjige, tako\u0111er ilustriran, posreduje u na\u0161em poznanstvu s Hermannom Hesseom kao jedinstvenom umjetni\u010dkom osobom na dvostrukom umjetni\u010dkom podru\u010dju.<\/p>\n

Ada Juki\u0107. 26.03.2013<\/em><\/p>\n

Zagreba\u010dka naklada<\/a><\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>